Price iz diaspore

Zena mi je umrla od kancera


Ovu
dirljivu i poucnu pricu smo preveli sa svedskog jezika, a napisao ju je
brat cija je zena preselila na ahiret, prije mjesec dana. Ova prica je,
zaista, nesto posebno, prica o nesvakidasnoj snazi imana jedne mlade
zene: "Moja zena je zivjela cetiri godina s teskim
oboljenjem od raka. Svaki dan su je ljecili i davali joj odgovarajuce
tretmane, sve dok jedan dan...

doktor nije rekao da joj nema spasa. Preostalo je samo da se vrati
kuci i ceka. Imamo prelijepu cerkicu od 4 godine. Moja voljena zena je
pocela klanjati od svoje 7 godine, a pokrila se u devetoj godini
zivota. Mnogo je voljela svoje roditelje i svoju bracu i sestre. Bila
je puna ljubavi i njeznosti prema drugima, i zeljela je drugom sto je
zeljela i sebi: radost, napredak, i Dzennet firdeus. Svaku noc bi
klanjala dobrovoljni namaz (kijamu lejl) na kojem bi znala ostati na
sedzdi i po sat vremena, moleci Allaha da podari muslimanskom ummetu
napredak i srecu. Ovo je bila njena praksa i prije nego sto se
razboljela. Jedno jutro su je iznenada probudili jaki bolovi.
Hitna sluzba nas je otjerala u bolnicu, gdje su konstatovali da se rak
prosirio i zahvatio i predjele ledja i da zbog toga vise nikad nece
moci da stane ne noge. Gledao sam u svoju zenu i nisam znao sta da joj
kazem. Rak joj je pojeo pluca tako da nije mogla ni da dise bez
vjestacke pomoci. Imala je velike poteskoce sa disanjem. Zamislite da
vam neko stavi silom glavu pod vodu i onda vam pred samo padanje u
nesvjest izvadi glavu iz te vode. Ili da dan i noc dises kroz tanku
slamcicu. Zamolila me je da pozovem doktora i medicinske
sestrice. Htjela je nesto da im kaze. Upitala ih je: - "Imali igdje na
svijetu doktor koji mi moze pomoci?" "Ne"- odgovorili su, "Pokusali smo
sve". "Ali ja znam da ima neko ko moze da mi pomogne. Onaj koji zaista
moze da izljeci, Onaj koji olaksava, Onaj koji te nikad neiznevjeri" -
rekla im je."A ko je to?" - upitali su zacudjeno. "To je Allah,
Jedini Bog. Zar nije blagodat Njegova da mogu pomjerati svoje ruke, i
da mogu da vidim i da cujem? Ono sto me sad boli jeste sto ne mogu
pasti na sedzdu, voljela bi da to mogu opet uraditi" - rekla je.Unatoc
ovakvog stanja, izvrsavala je svoje namaze na vrijeme, klanjala je
sunete i svoje nocne namaze lezeci u krevetu. Tako mi Allaha, nisam
uspjeo da se probudim na sabah namaz prije nje u toku svih 19 dana koje
smo proveli u bolnici. Udarala bi daljinskim od krevet kako bi me
probudila da joj pomognem staviti maramu i pokrijem je sa navlakom,
kako bi zajedno klanjali. Rekao je Allahov poslanik s.a.v.s. ''Kad se obracas Allahu u molitvi budi siguran da on zaista odgovara".
(Sunen At-Tirmizi). Pricala bi mi kako mnogo zudi za Dzennetom, da vidi
Allaha i da sretne Allahovog poslanika s.a.v.s. i da joj Allahov
poslanik s.a.v.s. bude komsija u Dzennetu firdeus.Jedne noci me
je probudila i rekla pomozi mi da joj stavim maramu da klanjam nocni
namaz. Pogledao sam na sahat, bilo je dva sata. Tako mi Allaha, ono sto
sam tad vidio necu nikad zaboraviti. Kad sam joj se priblizio da joj
pomognem sa hidzabom primjetio sam da je sva bila krvava, a isto tako i
njen krevet kao i pod oko kreveta. Zamolio sam je da se nasloni i
otisao da pozovem pomoc. Da se tad nije probudila vjerovatno nebi vise
nikad. Dok je spavala iz njenog tijela je dakle, curila krv. Nekoliko
sati nakon toga je pala u komu. Unatoc svemu tome, probudila se i
uzviknula moje ime: ''Ubaida! Sabah namaz je'', a zatim bi opet pala u
komu. Ja sam joj tad stavi hidzab na glavu, pokrio je navlakom,
pomilovao bi je po rukama i licu, i da bih je umirio, rekao da smo
klanjali sabah. Tad su joj suze udarile na oci. Allaha mi, to se tako
nastavilo od namaza do namaza, kao da je bila programirana za namaze. Ali poslije, ponedeljak u 02:15 sati. Sjedio sam joj pored glave i drzeci je za ruku izgovarao: "La illahe illalah Muhammedu resululah",
i ona bi to izgovorila. Uzdahnula je duboko i kad sam je zovnuo
pogledala je prema gore i uzela svoj posljednji dah. Hvaljen neka je
Allah koi mi je u svemu ovom podario sabur i mir u mome srcu. Poljubio
sam je i zamolio Allaha da je nagradi, i da je ucini od stanovnika
Dzenneta. Ispunjavala ju je neka sreca i radost, na njenom licu
se mogao primjetiti njen ljepi osmjeh. Imala je sirok ljep osmjeh.
Zamolili su me da na kratko napustim sobu u kojoj se nalazila, i kad
sam se vratio primjetio sam da je imala hidjab na glavi, i Kur'an pored
svog ljepog lica. Upitao sam sestricu radoznalo, zbog cega su tako
postupili; odgovorila mi je de je to bila zelja moje supruge. Nije
htjela da je neki stranac vidi bez hidzaba, cak i ovako umrlu, ili da
ne bi, osoblje koje cisti sobe svaki dan, ukoliko bi bio muskarac, da
je vidi otkrivenu. Inace, Kur'an, koji joj je sada bio pored glave, je
mnogo citala. Svaki put kad bismo dosli u sobu, nasli bi je da cita iz
Kurana. Preselila je u 25 godini zivota, a zadnje cetiri godine je
zivjela sa svoim teskim oboljenjem od raka. Kad je nastupio sabah klanjao sam u sobi u kojoj je boravila, nakon namaza sam pogledao prema njoj i rekao: "Ovo je prvi put da klanjam sabah prije tebe".
Prije je ona mene uvjek budila na sabah, kako prije, tako i nakon
oboljenja. Uz Allahovu pomoc je uspjavala da da najbolje i najvise od
sebe, kad joj je najvise bilo poptrebno. Bila je spremna, spakovala je
torbu sa svojom ljepom licnosti, dobrim djelima, namazima, sadakom,
imala je ljepu vezu sa svoim roditeljima, koi su njom bili zadovoljni,
i imala je divnu vezu sa svojim muzem. Nakon sto su je okupali
i zamotali u cefine, imao sam priliku da je jos jednom vidim. Tako mi
Allaha, njen osmjeh je bio jos veci, i bila je tako ljepa, ljepsa je
tad bila nego na dan svoje udaje. Allaha mi! Nekoliko brace, koja su
bila na dzenazi, tvrdili su kako su osjetili miris miska. Imala
je zelju da se muslimanski umet ujedini, a posebno mi ovdje u gradu
Uppsali (Svedska), da budemo zajedno, u ime Allaha, i da radimo po
Njegovim propisima, da popravimo nase islamske veze i da ih ucvrstimo.
U svojim dovama je molila za sestre koje se jos nisu pokrile, da im
Allah pomogne da naprave taj vazni korak.Na kraju, zelim da
porucim braci i sestrama: Znajmo da sa sobom, nakon smrti, necemo
ponijeti nista, osim svojih dobrih dijela. Znajmo da nas ceka polaganje
racuna za ono sto smo cinili u svom kratkom zivotu na dunjaluku.
Ispunimo svoj zivot pokornoscu Allahu, svt, sljedimo Njegove naredbe,
ostavimo se Njegovih zabrana, i neka nam u tome bude uzor Allahov
poslanik, Muhammed, s.a.v.s.."Ubaida Alramahi - Uppsala