Dobre price

Dva muškarca

Dva
muškarca, obojica jako bolesni zajedno su ležali u bolnici. Jedan od
njih je svaki dan imao mogućnost sjediti u svom krevetu zbog izdvajanja
vode iz njegovih pluća. Njegov krevet je stajao uz jedini prozor u sobi.

Drugi muškarac je morao stalno ležati na leđima.

Brzo
su se upoznali i razgovarali po cijele dane. Pričali su o svojim
obiteljima, svojim domovima, poslu, gdje su bili u vojsci, i gdje na
odmoru. Svaki dan je muškarac koji je sjedio uz prozor opisivao drugome
muškarcu stvari koje je vidio vani.

Muškarac na drugom krevetu
je počeo živjeti za te jednosatne trenutke kada je njegov prijatelj
sjedio i pričao o događanjima i bojama vanjskoga svijeta. Prozor je
gledao na park uz jezero s labudovima.
Guske i labudovi su se igrali u vodi, a mala su djeca spuštali svoje male čamce u vodu.
Mladi
parovi su zagrljeni šetali uz cvijeće svih boja. Veliko, staro i snažno
drveće je uljepšavalo pokrajinu, a u daljini su se vidjela svjetla
grada.
Kada je muškarac uz prozor detaljno objašnjavao sve to,
njegov je prijatelj na drugom krevetu zatvorio oči te zamišljao sve te
slikovite prizore.
Jednoga dana mu je muškarac uz prozor opisivao
paradu, koja se kretala uz jezero. Bez obzira što njegov prijatelj nije
čuo tu muziku, on ju je vidio u svom umu. Tako su prolazili dani i
tjedni.

Jednoga jutra je jutranja sestra donijela vodu za
umivanje i uz prozor pronašla tijelo muškarca koji je u snu mirno umro.
Bila je tužna i pozvala je medicinsko osoblje koje je tijelo odnijelo
van.

Odmah kada je to bilo moguće, drugi muškarac je zamolio da
ga pomaknu uz prozor. Sestra mu je sa zadovoljstvom udovoljila,
pobrinula se da se je udobno namjestio te ga ostavila samog.
Uz veliki napor podigao se polako na laktove kako bi po prvi puta ugledao vanjski svijet.
Konačno je imao priliku sam uživati u vanjskim ljepotama. Pogledao je kroz prozor i ugleda prazan zid.
Muškarac
je pitao sestru koji je to bio razlog da je pokojni prijatelj tako
lijepo opisivao stvari u vanjskom svijetu. Sestra mu je rekla da je bio
slijep i da nije mogao vidjeti zid koji je stajao ispred prozora.
Reče: »A, možda je hteo usrećiti vas?«

-----------


Reci ranije . . .

On
je bio ljudina, jaka glasa i odlučnih pokreta. Ona bejaše nežna i
osetljiva. Uzeli su se. On se trudio da joj ništa ne manjka, a ona je
pazila kuću i odgajala decu. Djeca su rasla, poženila se i poudavala, te
pošli svojim životnim putem… uobičajna priča.
Kad su sva djeca bila
zbrinuta, ženu je uhvatila neka tuga, sve više je slabila i propadala.
Kako više nije uzimala hranu, pala je u bolesničku postelju.
Njezin
muž je bio zabrinut i odveo je u bolnicu. Oko nje su se trudili lekari
i poznati specijalisti, ali nisu mogli pronaći uzroke bolesti. Samo su
slegali ramenima i mrmljali: ¨Hm, hm…¨ Na kraju je jedan od njih pozvao
muža u stranu i šapnuo: ¨Ja bih rekao… da vaša supruga… jednostavno
više nema volje za život¨.
Čovek nije ništa odgovrio. Sjeo je uz
krevet i uzeo ženu za ruku... njena se ručica izgubila u njegovoj
ogromnoj šaci. Pogledao ju je i dubokim odlučnim glasom rekao:
¨Ti nećeš umrijeti!¨
¨Zašto?¨ upita ona jedva čujnim glasom.
¨Zato jer si mi potrebna!¨
¨A zašto mi to ranije nisi rekao?¨

Od
toga dana ženi je pošlo nabolje. Danas se vrlo dobro oseća. Lekari se i
dalje pitaju od koje je to bolesti bolovala i koji su je ljekovi tako
brzo izlječili.

Nemoj nikada čekati sutra da nekome kažeš da ga
voliš. Reci to odmah. Nemoj reći: »Moja majka, moj sin, moja žena... to
već ionako zna«. Možda i zna. No, bi li se ti ikad umorio slušajući
voljenu osobu koja ti to ponavlja? Ne gledaj na sat. Uzmi telefon i
reci: »Ja sam, želim ti reći da te volim«. Stisni ruku osobi koju voliš
i reci: »Trebam te! Volim te, volim, volim te...«.
Ljubav je život. Zemljom hodaju živi i mrtvi, razlikuju se po ljubavi.

----------- ---------

San

Jednom
je jedan pobožan čovjek sanjao san kako bježi od lava. Čovjek pobježe
na drvo i sjede na jednu granu drveta. Pogledavši dolje ugleda lava
koji ga čeka. Zatim čovjek pogleda na stranu i ugleda dva pacova kako
kruže oko grane, na kojoj je sjedio i jedu je. Jedan pacov je bio crn a
drugi bijel. Činilo se da će grana uskoro pasti na zemlju. Čovjek sa
strahom opet pogleda dolje i ugleda crnu zmiju kako otvara svoja velika
usta tako da mu se činilo da će upasti u njih.

Čovjek pogleda
iznad sebe da vidi imali nešto zašto bi se mogao uhvatiti. Ugledao je
drugu granu sa saćem meda na njoj. Kapi meda su kapale iz saća. Čovjek
htjede da okuša jednu kap. Pružio je jezik i okušao kap meda koja je
pala. Med je bio veoma sladak. On htjede da okuša još jednu kap. Kada
to uradi izgubi se u slasti meda. Tako da zaboravi pacove koji su jeli
njegovu granu, lava na zemlji i zmiju koja je sjedila ispod njega. Nako
izvjesnog vremena probudi se iz svog sna.

Tražeči značenje sna
otišao je do pobožnog učenjaka. Ovaj mu reče: „Lav kojeg si vidio je
smrt. Uvijek te progoni i ide za tobom kuda god da ideš. Dva pacova
bijeli i crn pretstavljaju dan i noć. Bijeli predstavlja dan a crni
noć. Oni kruže jedan za drugim, jedući tvoje vrijeme i približavajući
ti smrt. Velika crna zmija sa velikim ustima je tvoj grob čekajući da
padneš u njega. Saće meda je ovaj svijet a slatki med je uživanje ovog
svijeta. Mi volimo da okušamo slatko uživanje ovog svijeta želeći sve
više i više. U međuvremenu se izgubimo u tom uživanju tako da
zaboravimo naše vrieme . . . našu smrt i . . . naš kraj.“

NASRUDIN

Nasrudin-hodza
se bojao svoje zene,a taj strah nije toliko ni krio od svijeta,ali je
opet zelio znati dali se kao on i drugi ljudi boje svojih zena.
Jednom,kad je u Aksehiru  u dzamiji drzao vaz,zapita prisutne da li se boje svojih zena.
-Ko se  boji,neka na noge ustane!-povice Hodza.
Svi ustadose osim  jednoga.
Nasrudin-hodzi odlahnu na srcu kad vidje da nije usamljen,ali kad  vidje jednoga da sjedi,
bi mu drago da ima barem neko ko se ne boji  zene.
-Evo,ljudi,pogledajte junaka!Evo covjeka koji se ne boji svoje  zene!
-Ama jok,efendija!Cim ti spomenu zenu,meni se obje noge  podsjekose,
pa nemam snage da na njih ustanem-doceka onaj.

NASRUDIN

Neko vrijeme  Nasrudin imao dvije zene.Jednog dana dodju one zajedno pred njega,pa ga  upitaju:
-Koju od nas dvije vise volis?
-Obje-rece Hodza i htjede da tako  zabasuri stvar,ali ga one ne htjedose pustiti.
Mladja zena mu  rece:
-Zamisli da smo obje u ladji na jezeru, pa se ladja izvrne,a ti mozes  samo jednu da spasis.Koju bi ti od nas dvije spasio?
Hodza se okrenu starijoj  zeni i rece:
-Zeno,ono ti znas malo plivati,zar ne?

NASRUDIN


Jednom Nasrudin hodja usao nekuda kroz selo, pa na njega naleti  pas
njegova komsije. Hodza, da se obrani, potegne sjekiru, udari psa u glavu,  a
pas otegne repinu.
Komsije ode kadiji, pa mu se potuzi. Odmah dovedu  Nasrudina, te mu rece
kadija:
- Sto nisi drzalicom udario psa, vec  sjekirom?
Na sto ce mu Nasrudin:
- Da je htio pas mene repom ujesti, i ja  bih njega udario drzalicom.


MLADIC....

Jedan
mladic se spremao za dodjelu diplome. Mjesecima vec, divio se sportskom
autu koji je stajao u izlogu jedne od autogaraza. Njegov otac je bio u
mogucnosti da mu priusti ovakav poklon i on je rekao ocu da je to auto
sve sto bi on htio kao poklon za diplomu.

Dok se dan dodijele
diplome sve vise priblizavao, mladic je budno pratio sve radnje svoga
oca u nadi da ce otkriti neki znak u vezi kupovine auta. Konacno je
dosao i dan dodijele diplome. Otac ga je pozvao u svoju radnu sobu.
Rekao mu je koliko je ponosan na njega, koliko je sretan sto je on
njegov sin i koliko ga voli. Otac mu predade predivno upakovani
paketic. Pomalo razocarano ali i znatizeljeno primi mladic pruzeni
paketic i poce ga otpakivati. Pred njim se ukaza Kur’an u prelijepom
koznom povezu. Ljut, povisenim glasom obrati se ocu: 3lezis na parama a
kupio si mi Kur’an.3 Sin je izasao is kuce ostavljajuci Kur’an iza
sebe.
Proslo je dosta godina. U medjuvremenu sin je izrastao u
uspjesnog poslovnog covjeka. Imao je fantasticnu porodicu i predivnu
kucu. Svakim danom postajao je sve vise svjestan cinjenice da je njegov
otac sada vec prilicno star covjek i da bi trebalo da ga obidje. Prije
nego je uspio da ostvari svoju namjeru stize mu telegram. Telegram ga
obavjesti da mu je otac umro i da je svu svoju imovinu ostavio njemu.
Morao je hitno da dodje i da sredi sve potrebne poslove u vezi kuce i
imovine svoga oca.
Priblizavajuci se roditeljskoj kuci sve vise ga
je obuzimala tuga i griznja savjesti. U radnoj sobi svoga oca poceo je
da sredjuje najvaznjije papire. Pogled mu pade na Kur’an u koznom
povezu koji je stajao na onom istom mjestu gdje ga je i ostavio onog
dana kad je diplomirao. Sa suzama u ocima poceo je listati stranice
Kur’ana zaustavljajuci se ponegdje. U tom momentu ispade kljuc iz
koverte koja je bila prilijepljena na zadnju koricu Kur’ana. On podize
kljuc za koji je bila zakacena kartica od autogaraze. Na kartici je
stajalo ime garaze, tip auta i datum prodaje potvrdjen pecatom. To je
bio datum dodijele diplome.