SVADBENI OBICAJI

SVADBENI OBICAJI

Koristim
priliku da otvorim, nadam se, veoma interesantnu temu, vezanu za obred
vjenčanja i običaje na taj dan. Naime, nadam se da ćemo otvoriti
diskusiju u vezi svadbenih običaja u našij tradiciji. Kakvi su svadbeni
običaji u mjestima iz kojih vodite porijeklo, vaši roditelji i drugo.
Kako naš narod kaže, "Svako selo ima svoje običaje", doista i jeste
tako. Da li svoju svadbu zamišljate uz običaje zemlje iz koje potičete
i jeste li vezani za te običaje??
Primjerice u Bosni i Hercegovini
(potrudit ću se da govorim generalno, te ovo sve iz moje glave i iz
onoga što sam imao priliku da vidim, iako moguće da neke stvari budu
nepoznate, sve zavisno od mjesta do mjesta), na dan vjenčanja, svatovi
se skupe u mledoženjinoj kući, gdje se proboravi neko vrijeme. Hrana
već bira, svakako, servirana za doček svatova, te idu i pripreme za to.
Naravno, prije svadbe, ugovore se neke obaveze pojedinih osoba iz
porodice, npr. odredi se "Stari svat" (po običaju bude mladoženjin
amidža, što je najčešće, ili evt. daidža, i on predstavlja "glavnog
svata"), zatim "Muštulukdžija" (onaj koji će prvi mladoženjinoj majci
prenijeti haber, da joj vode mladu ili kako se kaže "da joj vode
djevojku"). Takođe, "Bajraktar", onaj koji će nositi zastavu - bajrak
(danas je to uobičajena zastava bijelog polumjeseca i zvijezde na
zelenoj podlozi, ili zastava sa ljiljanima R BiH, službena zastava
Kraljevine Saudijske Arabije - šehadet), a koji je zadužen da čitavo
vrijeme čuva zastavu, jer ako je "ukradu" mladini, onda on mora davati
novac za nju.
Takođe,
muzičar ili svirač, koji će biti svo vrijeme prisutan, obično biva sa
mladoženjine strane. Obično je to harmonika, u starije vrijeme, neki od
žičanih instrumenata (saz, šargija i sl.).
U mladinoj kući odrede se dvije "Jenđe", djevojke koje će biti zadužene oko mlade, njenog spremanja i svega što joj zatreba.
Takođe,
kao strani običaj uvedeni su "Kum i kuma", od kojih kum bude sa
mladoženjine strane, a "kuma" sa mladine. Obično se biraju rođaci,
rodice, sestre, ili najbliži prijatelji.

Obred vjenčanja i ostalo

Svatovi
se prvo skupe kod mladoženje, boraveći neko vrijeme, tj. dok se svi ne
skupe da idu po mladu. Danas automobilima (nekada konjima dok su
pjevali pjesmu) kreću po nju i dolaze kod nje u kuću. Svatove dočekuje,
otac, majka, mladin amidža i sl. Takođe, ni ovdje zadržavanje ne traje
dugo. Pjesme koje se pjevaju u ovim prilikama su "Zlatni topi u grad
udariše", "Vrani se koni igraju" i druge. Danas je dosta drugačije, pa
se narod truje popularnim nabrajalicama srbijanskih pjevačica
turbo-folk vrste, najvećim slučajem. Nakon nekog provedenog vremena,
mladu iz njene odaje izvodi, npr. brat, ili rođak. Tada kum vrši otkup
za nju, dajući tom ko je izveo novac (simbolično). Tada oni budu neko
vrijeme još, a onda kreću. Može se, takođe i kolo poigrati tu
Obično,
mladine rodice, prijateljice ili neke od žena, kite automobile sa
cvijećem, karanfilima, i raznim vrstama cvijeća u današnje vrijeme.
Nekad su se konji kitili tako lijepim nakitom, dukatima i šorvanima,
prostirući preko sedla lijepe rukotvorine, cvijećem i sl.da su svi
zveckali dok bi išli po bosanskim gudurama. Nekad se i putovalo po
nekoliko dana po mladu. Istinita je priča da su jedne prilike svatovi
krenuli iz Stoca po mladu u Trebinje, ali je ona već bila preselila od
neke bolesti. Nije bilo mobitela ili maila da se javi. To je poznata Fata Zubčević,
kćer iz poznate begovske porodice koja je opjevana u pjesmi "U Trebinju
gradu, vel'ka žalost kažu". Tada je imala svega trinaest godina.
Ostavila je majci u amanet riječi koje su opjevane u navedenoj pjesmi:
"Svakom svatu po boščaluk dajte, mome dragom vezenu mahramu, nek se
znade da je im'o dragu...". Nekad je mlada morala i za svakog svata
otkati po ćilim. Nevjerovatno! A danas - no coment. Mlada ne zna ispeći
"jaje na oko". Nekad je i mlada dok je dijete bila, tkala i vezla sebi ruho, peškire i sve ostalo.
Stari
svat, svirač, bajraktar, muštulukdžija i kum se kod mlade kite posebno.
Na leđa im se stavlja košulja ili peškir. Takođe, neizostavan običaj je
i "bacanje". Naime, dvije djevojke, obično mlađe, rodice, nose dvije
tacne, na jednoj su salvete ili u današnje vrijeme, umjetne ružice s
iglicom ili naljepnicom, kite sve svatove, tako da svata zakite, a on
baca na tepsiju (tacnu) novac. Po pravilu je da taj novac ostane kod
mladinih roditelja, što eto predstavlja kao neki vid satisfakcije za
nju, ali jok...danas te pare idu mladencima (opet sve zavisi od mjesta
i porodice), od čega onu luduju i idu na medeni mjesec.
Danas je
običaj da se ide prvo u općinske organe da se mladenci vjenčaju. Nakon
obavljenog vjenčanja u općini, ide se na šerijatsko vjenčanje u neku od
džamija.
Obično se prolazi kroz crveno svjetlo na semaforu, a na
čelu kolone, kroz šiber automobila (obično golfa 2 ili nešto jače)
stoji kamerman koji sve bilježi, pa i da je kiša, i da će ga "sandžija
probiti kroz krsta", svejedno.
Nakon
šerijatskog vjenčanja, kući trči prvo muštulukdžija (obično danas u
autu 100 na sat, uprkos i svim mobitelima, mladoženjini znaju, ali eto,
običaj je, običaj
). Svatovi dolaze u kuću mladoženje. Na vratima čeka svekrva koja
mladoj daje hljeb i sito sa žitom koje mlada prebacuje rukom (žito, ili
riža) iza sebe, da kuća bude što berićetnija. Odmah da napomenem da
nije naš običaj da mladoženja unosi mladu preko praga što je
zapadnjački običaj. Takođe, nisam još naišao na ovakvo nešto u BiH, bar
ja. Običaj je da i mlada poljubi prag i svekrvu u ruku. Mlada može i da
uđe u kuću ispod mladoženjine ruke, sve zavisno od mjesta.
Mladu
izuva obično manje dijete, kojem ona u cipelu stavlja novac. Mlada i
mladoženja nakon što sjednu, prvo uzimaju šerbe. Hurmašice i baklava su
neizostavne, kao i kadaif. Mladoj se donese manje muško dijete koje ona
u svom krilu okrene tri puta, radi evlada i potomstva. Ostala
"procedura" slijedi neoficijelno. Nekada je mlada "dvorila", tj.
stajala obično u jednom dijelu prostorije svo vrijeme. Mlada je nosila
na glavi "duvak" (veo) koji bi prekrivao njeno lice i ostalo. U ovim
situacijama, kod mladoženje pjevaju se pjesme "Dobro došli, kićeni
svatovi", "Trepetljika trepetala", kao i "Veseli se, kućni domaćine" i
dr.
Takođe, prije nije bio običaj "medeni mjesec", ali to je danas
postala neizostavna praksa emancipovanog svijeta. Antalija, Dalmacija,
Grčka ili Tunis...
Prije bi, odmah, sutradan dolazili gosti i rodbina sa boščalucima.
Naravno,
ovu lijepu temu nisam htio kvariti sa haramima koji se dešavaju na
svadbama. O njima neću da govorim. Želio bih da vi sada nastavite o
ovome u vašoj sredini (mislim na porijeklo a ne na strane zemlje).

P.S.
da me ne napadate, većina običaja nema utemeljenosti u šerijatu, ali
neki običaji ne spadaju u harame, po mom ima i lijepih stvari u svemu
ovome. Narod koji ne drži do svojih običaja i tradicije, kao i da ne
postoji. Jer, ono što mi ne držimo za svoje, srbi i hrvati uzimaju za
svoje, pa tako govore o ćirilici kao njihovom pismu, o guslama (a koje
su iz Irana), te mnogim drugim stvarima. Danas se ovih običaja dosta
promijenilo. Izuzetna je želja za prestižem, limuzine sa 6 i 8 vrata su
uobičajene, itd. da ne nastavljam. Esselamu alejkum!
_________________
"Kome
Allah dodijeli (za suprugu) dobru ženu, zaista mu je pomogao da sačuva
pola vjere. Za drugu polovinu neka se moli za pomoć Allahu."