PRICA MOG ZIVOTA

Admin

PRIČA
MOG ŽIVOTA

Moj
brat me upoznao sa Almirom. Bilo je ljeto.Almir
je imao curu, činilo mi se, da su bili sretni. Iako mi se
dopadao, osjećala prema Almiru posebne simpatije. Nisam ni
pomišljala da razdva-jam dvoje bića koje se vole. Morala
sam skrivati svoju tugu dok
sam ga gledala kad je ljubio drugu. Bilo mi je stvarno teško
skrivati bol. Bila sam uvijek vesela i nasmijana kada sam bila sa
njim u druš-tvu. Nisam imala drugog izbora.

Prošao
je već mjesec od kada sam saznala da su raskinili. Pojavila se
nedoumica, nisam znala šta da radim. Da li da nastavim kao
prije ili preki-nem skroz prije nego sto me povredi? Izabrala sam da
se nastavim i dalje viđati. Nastavili smo se dru-žiti.
Često smo bili zajdeno. Jedan da mi je priznao da mu se sviđam.
I ja sam njemu to priznala. Tako smo počeli da izlazimo, ali
nečesto, jer moji roditeljinisu dozvoljavali da se
sastajemo.Bilo mi je teško. Ne kajem se ni malo. To su bili
najljepši dani moga života. Nikad ih neću
zaboraviti. Almir je bio jako fin momak i razumio je moju situaciju.
Rekao mi je:

Danijela,
ja ću te čekati. Ti si cura koju ne-zlim da izgubim.

Nisam
mogla vjerovati da takav momak postoji. Neki momci nemogu čekati
sedmicu dana da te ne vide, odmah raskinu. Moj Almir nije takav, pa
sam se ludo zaljubila u njega.

Prošlo
je bilo osam mjeseci kako smo zajedno. Viđali smo se tajno. Bilo
nam je prelijepo. Onda sam nešto saznala, nešto sto mi
je promjenilo cijeli moj život.

Rekao
mi je da se sutradan moramo vidjeti. Rekla sam ne mogu zbog
roditelja: On mi je onda rekao:

Ako
ne dođeš, nećeš me nikad više
vidjeti.

Ja
sam pobjegla iz kuće kad su roditelji zas-pali. Našli smo
se u parku gdje smo stalno provo-dili dane.

Rekao
mi je:

Danijela!
Ti znaš kolko te volim. Moram te nešto pitati.

Zastao
je dugo me gledao pravo u oči a onda je tiho kazao:

Šta
ti misliš, da se ja i ti uzmemo?

Bio
je to šok za mene. Nisam mogla vjerovati da to govori. Potpuno
nesvjesno i nekontrolisano sam zavikala
Jesi
li ti lud, Almire! Ja imam samo sedam-naest godina, a ti dvadeset.
To je naprosto nemo-guće! Roditelji mi ne daju još ni
momka da imam, a kamo li da se udam.

Ćutao
je i slušao dok sam ja sva od bijesa sik-tala. Kada sam se
umirila, stavio je ruku na moje rame i smireno mi rekao:

To
nam je jedini spas.

Ja
nisam nista razumjela.

Rekla
sam mu:

-De mi objasni, molim te, o čemu pričaš?

Pogledao
je u stranu i rekao:

Sljedeće
sedmice odlazim u Austriju, zau-vijek.

Tijelo
mi je zadrhtalo. Oči su mi bile pune suza. Ostala sam bez
riječi. Desetak minuta smo stajali u zagrljaju. Nismo
progovorili ni jednu riječ. Nisam znala šta da kažem,
a ni on. Poslije dužeg ćutanja mi je rekao:

-Sestra mi je ostala bez muža. Ne može tamo sama da živi,
a ne može doći ovamo u Melburn. Nisam ga mogla kriviti.
Morao je da ide. Plakali smo cijelu noć u zagrljaju. Obećali
smo jedno drugom da se nećemo nikad prestati voljeti. Kada ja
budem imala dvadeset godina, da ću otići kod njega i da
ćemo provesti cijeli zivot skupa. Lakše mi je bilo kad
sam pomislila na to. Mislila sam, nije dugo tri godina za njega
cekati. Šta je on sve za mene učinio, ja bih dala i
život za njega.

Otišao
je. Redovno smo razgovarali telefo-nom. Pisali SMS poruke. Slali
pisma. I tako je traja-lo godinu dana. Onda je sve prestalo. Nije
bilo ni pisma ni poziva ni poruka. Zabrinila sam se. Zvala sam, nije
se javljao. Pisala sam SMS poruke, nije odgovaro. Gotovo sam
poludila. Poslije mjeseci dana kad sam dobila pismo u kome mi piše:

Izvini,
Danijela! Ne volim te više! Našao sam sebi novu sreću.
Volim je ludo. Hajde, ćao! Zaboravi me, molim te! Ako me voliš,
najbolje je za obadvoje nas. Želim ti svu sreću sa nekim
drugim! Ćao!

Mislila
sam da ću umrijeti dok sam to čitala. Nikad u životu
nisam toliko plakala i drhtala. Htjela sam da uzmem nož i ubijem
se. Da mi nije druga-rica došla, ja ne bih sada ovo vama
pisala. Tako sam i uradila, kao što je rekao Almir. Ako ga
volim da se ne javljam vise. I nisam se javljala. Probala sam da ga
zaboravim, ali je to bilo nemoguće. I dan danas ludim za njim.
Bio mi je prva ljubav, prvi momak, prvi poljubac, prva sreća.

Zaklela
sam se da neću tražiti drugog momka dok ne završim
školu. Tako je i bilo. Napunila sam dvadeset godina. Završila
sam školu i postala medecinska sestra. Našla sam posao
koji sam mnogo voljela. Sve sam imala sto sam htjela u životu,
samo ne moga Almira. Upoznala sam bila momka na fakultetu, studirao
je stomatologiju. Počeli smo se zabavljati. Danas smo zajedno.
Pravo je fin momak. Voli me ludo. Ja ne mogu da njega volim. Moje
srce pripada jednom momku.

Zabavljali
smo se dvije godine. Upitao me je da li bih se udala za njega. Ja sam
pristala. Znala sam da će me voljeti, čuvati i paziti kao
princezu. Znala sam da neću naći drugog kao njega.

Na
dan vjenčanja pozvali smo sve koje smo poznavali. Bilo je preko
dvjesta ljudi. Spremala sam se u sobi. Sama sam haljinu sasila. Dok
sam se oblačila neko mi je pokucao na vrata. Kad sam otvorila da
vidim ko je, zamalo mi srce nije stalo. Ispred mene je bio Almir, sa
suzama u očima i govori:

Danijela!
Ne znam šta da ti kažem, kako da se izvinim!

Sva
van sebe od bijesa sam rekla:

-Molim
te! Bježi!

-Almir
je bio uporan. Rekao mi je:

Molim
te, Danijela, saslušaj me samo dva minuta. Pa, ako želiš
opet da idem, ići ću iz tvog života.

Malo
sam se smirila i rekla mu:

Ok!
Slušam! Reci, pa idi!

Oborio
je glavu, nije me gledao, počeo je pričati:

Znaš,
ono pismo zadnje...

Onda
sam ga ljutito prekinula:

Kako
da ne znam!

je nastavio:

To
je sve bila laž bila. Nisam ja imao drugu curu. Ti si mi
zadnja. I dan danas nisam te prebo-lio, niti ću ikad.

Godilo
mi je to što mi govori, ali sam jedva dočekala da mu
kažem:

-Što
mi to sad govoriš, Almire? Kako da znam da mi ne lažeš?
Kako da ti vjerujem poslije ovoliko godina? Ko zna gdje si bio i
skim si se vodao? Ja sam ostala poštena cura. Imala sam samo
tebe i ovog momka Damira. Sada da ti vjerujem opet? Ne želim da
mi lomiš srce više! Dosta mi je bola! Molim te, idi iz
mog života! Ne vraćaj se više! Ako me voliš,
zaboravi me, kao što si meni rekao.

-Almir
mi je smireno rekao:

-Ok,
Danijela! Samo još nešto da ti kažem: voljeću
te i nosim te sa sobom u grob.

-Izašo
je. Nisam ga nikad više vidjela.

-Tog
dana sam se udala za Damira. Sljedećeg dana mi stiglo pismo od
Almira.

Pisao
je:

-Danijela, razlog što sam te ostavio bio je što mi je
najbolji drug slagao da si bila sa njim. Da si govorila da ćeš
raskinuti sa mnom. Da me ne volis. Izmislio je e-mail i poslao mi,
kao da si ti njemu to sve pisala. Zakleo me da ti ne govorim ništa
samo da raskinem. Ja sam mu vjerovo. Poslije tri godine sam sazno
istinu. Saznao sam da si sa drugim pa nisam htio da se javljam. Čekao
kad ćeš raskiniti. Kada sam čuo da se udaješ
morao sam doći. Nisi htjela da me saslušaš, pa je
sad došao ovako žalostan kraj. Nisam znao šta
drugo da radim. Bez tebe ne mogu da živim i zato sam se ubio.
Zapamti moje zadnje riječi u sobi onaj dan:

-Voljeću te i nosim te samnom u grob. Zapamti ih dobro, jer to su
bile moje zadnje riječi. Hajde, sad ti želim svu sreću
sa Damirom. Želim vam sve najbolje! Još jedna molba: ako
budeš imala dva sina daj jednom ime Almir radi mene, a drugom
Edin jer to sam ja želio to ime našem sinu. To je bilo
kraj pisma. Ne mogu vam objasniti kako sam se osjećala i neću
da pokušavam, jer dok ovo vama pišem suze mi teko niz
lice kao kapi kiše. Sada imam trideset godina i troje djece.
Dala sam imena Almir, Edin i Almira. Još jedno da kažem.
Ne mrzim svoj život, jer sam imala nešto u životu
što se nađe jednom u million puta. Jedan savjet: ako
nešto volite čuvajte dobro ili patite cijeli život
kao ja za mog Almira. Svaka priča nosi sa sobom svoju pouku.

» Teški uslovi života za sve
» Prica
» N.N., rođena 1947.godine u Podžeplju, opština Han-Pijesak.
» Poucna prica
» Stara prica..