MOJA PRICA

MOJA PRICA

Napisacu u kratkim crtama dio price o mom zivotu koji ce u sustini biti moj prvi posleratni dolazak u moje rodno mjesto.
Roden sam na Vukoljinu stanu - 1953 god.
Zbog raznih okolnosti,odlazim sa Vukoljina stana u Sarajevo 1974god. gdje se zaposljavam i trajno ostajem da zivim.
Rat sam 92 docekao u Sarajevu i bio ukljucen u odbranu svoga naroda od prvog do zadnjeg dana.
Poslednji put u Luci bio sam za novu godinu 92god. i cieli rat sam razmisljao o svom narodu u Luci i na Vukoljinu stanu.
Posle rata moju firmu kao i mnoge druge unistavaju da ih lakse dobiju pojedinci a povratnici iz rata,bez ikakve zastite ostaju bez icega.
Zbog uglavno ovih desavanja ja se odlucujem sa porodicom,otici u diasporu u potpuno nepoznato mjesto i bez ikakvih rezernih sredstava.
Moj polazak tada bio je i najgorci u mom zivotu.


Dolazim u USA.Zaposljavam se i u nedostatku druzenja sa mojom generacijom i mojim narodom,pocinjem sve vise da razmisljam o odlasku na Vukoljin stan i Luku.
Nakon 13god. ukazuje mi se prva prilika 2003god.Odlazim na jedno mjesecni odmor u Bosnu.
Ovdi sam imao srece,moja kuca u Sarajevskim Barama nije unistena ostala je u ispravnom stanju pa sam za razliku od mnogih imao gdje doci.


Dolazim kuci i opet gorcina u dusi.Osjecam se krivim,osjecam grieh u dusi sto sam napustio svoju kucu,koju sam u tim vremenima tesko uspio sagraditi.
Poslie dva tri dana,malo se oporavljam i odlucujem krenuti za Vukoljin stan i Luku.
Dogovor pada sa Dulanom i Medom da krenemo sutra.
U samom polasku Medo kasni.Uzimamo u Kaknju Dulana i vracajuci se prema Sarajevu kod Visokog,nas vozac pravi gresku i dolazi do strahovitog sudara gdje pucaju u oba vozila sasije.


Ja sam povrieden u glavu i sav sam u krvi ali srecom svjestan svega.
Vozac drugog vozila koje nas je udarilo ostaje bez vilice te ga odma prebacuju u Bolnicu.
Sud nas na licu mjesta kontrolise i pusta da idemo kuda zelimo.
Drugim vozilom,pored svega nastavljam put na Vukoljin stan.

Poslie izgubljenog vremena cekajuci sudski uvidaj i u Ambulanti kasno dolazimo na Vukoljin stan u 10h nocu.
Poznajuci teren na Vukoljinu stanu,odlucujem se da konacim,blizu kuce Avdulaha Begica u Kadrinu cairu obojici rahmet.
Sa nama,ali u svojim kolima dosao je i moj amidic sa sinom.
Nas tri ostajemo a Dulan ide u selo poslom pa ce u toku noci sam doci na Vukoljin stan.
Odmah se damo na posao za vatru,ali jedino mozemo naci ostatke ograde,koja nas ove noci spasava.


Pod ovom bukvom smo nocili 5-6-i 7 Maja 2003god.

Nalozimo dobru vatru i vec je 12h nocu.
Nemam mira u sebi pa zovem ovu dvoicu da idemo tamo gdje bilo naselje Begica na takozvanu Gromilu.
Odbijaju moj poziv i odlazu to za sutra.

Ustajem sam i krecem,pod nogama hrusti stara trava,vjetar lagano piri.
Mukla je noc i mukla tisina,nigdje se nista zivo necuje sem mojih koraka.

Prelazim preko Crnog vrha, ravani i tako dolazim na Gromilu.Noc je ali ja znam gdje se nalazi veliki kamen na kom smo mi djeca stalno sjedili i odatle mogli sve u okruzenju da vidimo.Lahko nalazim taj kamen i sjedam.


Koliba koja je prezivila tri rata,nazalost srusila se sama od svoje starosti..

Kamen se nalazi odmah iza leda ove kolibe.Sjeo sam na taj kamen,svjestan vremena u kom se nalazim ali vise nego ikada srecan sto sam tu.
Zazmirio sam namjerno a onda se poceo redom sjecati svih stanovnika koji su tu zivjeli u prvom redu onih koji su pomrli.

Sve umrle vidio sam kako tuda prolaze,cuo sam njihove glasove,onako kako sam ih zapamtio.
Siguran sam da se stvarno neko pojavio u liku kojeg sam ga ja zapamtio da se uopce nebih uplasio i da bih normalno s njim razgovarao,bez straha,toliko sam bio srecan i ohrabren svojim dolaskom na mjesto gdje sam roden,koje bilo udaljeno samo par koraka od mjesta gdje sam sjedio.

Sjedio sam u tom razmisljanju jedan sahat a onda sam usto i kreno nazad vatri koja se nije odatle vidjela.
Odmah sam naisao na zemlju moga rah.oca.Pod mojim nogama hrustala je suha zara,dosta jako,kao da se lome grane.Sjecanja su se u glavi munjevito mimoilazila pa sam se iznenada nasao kod vatre.

Moji drugovi su vec spavali.
Taman sam zaspo,odjednom me probudise!
Ustani! neko vice,sjetih se da Dulan treba doci iz sela pa se samo okrenuh a oni opet!
Neko tebe zove.

Dulan rekoh,onako kao u snu.
Glas se prolomi blizu i poznam da je Dulan.Pogledam na sahat 2 i 30 minuta,u tom i Dulan se pojavi na svjetlu vatre,
nosi zaklano jagnje na ledima.

De ga pobro nade u ova doba?Zalutalo kume,vamo na Crmosnjoj ravani.

Skuham nam kafu pa uz domacu sljivu i teletinu koju smo ponjeli iz Sarajeva doceka smo zoru.

Poslie mozda 36 godina,ponovo to jutro vidim kako se iza Crvenih stijena rada Sunce,vidim po rosnoj travi razne boje i vidim sebe kako cuvam stoku.

Idemo pravo u Plistinu,gdje po bjegu iz Srbije prvo se naselijo nas Bego od kojih poticu svi Begici u Luci koji su sada rasuti po citavu svijetu.


Mali dio plistine,imam dobar snimak na video kameri,nisam ga jos uradio..

Po raznim kazivanjima nas Bego,naselio se u Plistinu nekih 1776 godina.
Dolazimo rano u Plistinu,kroz moju glavu proljecu mnoge slike.Ja odlucujem da idem na Komarcev do,to je Dulanu daleko,on ide na Crtevine,gdje se tokom rata spustao nas Helikopter i tu da se nademo.
Prelazim vec zaraslim putem na Komarcev do,koji jos nie bio zarasto a onda se penjem na brdo prema Dulanu.
Nasli smo se na samom prevoju,malo vise gdje se srusio nas Helikopter, tokom rata.Odmaramo se a onda iznad nas na vrhu Homore na suhoj grani,poce nam da pjeva Pjevacica koju su mnogi vidjeli na Videosnimku.

Poslie kraceg odmora,krecemo na Orlov kamen a onda u Jazovciju poljanu pa na Orlovu ravan i na kraju niz do na Hridove.






Sa Hridova su nastale ove dvie slike iznad i jos neke.Pogled sa Hridova dostize do Stoca,Bijelih Voda i cak negdje iznad Srebrenice,vidi se ono brdo kada nema tame ili magle.Vidi se cieli Vukoljin stan,Crni vrh,Kozlje,Postanovi,Zacuprija,Mecavni do,Regopek,Sece brdo,Crvene stiene i druga mjesta.

Tu sam bio preko jedan sahat i snimijo dosta materijala.

Spustamo se niz zdrielo i stranu na mjesto gdje smo nocili.Posle rucka ja odlazim na Crni vrh i spustam se u Dragi potok.
Popnem se na Hadzinu stalu,koja nie tada bila unistena.O dmorim se a onda krenem ispod postanova preko Pluzevina na Liepu ravan, gdje bila koliba rah.Krlic Bjelkana.

Tamo je vec bilo zaraslo u dzanarikovo grmlje sve gdje bila koliba a onda se vratim uz liepu Ravan,pored mjesta gdje bila koliba Hasiba Spiodica i izadem na Dedinu ravan.

Tu noc nocimo i mnogo vise spavamo a Dulan redovno bez prestanka lozi vatru,tako da nikome nie bilo hladno.
Drugi dan,odnosno treci dan,obidem bliza mjesta i snimim sve sto sam smatro potrebnim,cak i cukinu kucicu koja je jos bila i koja je jedino ostala od cetnicke paljevine.

Odemo za kratko na Sarenu Bukvu i to je bio kraj tog dana.
Poslije prenocene tri noci na Vukoljinu stanu pod bukvom.Rano idemo na Igrisnjik.Gore smo snimali i ostali oko tri sahata a onda se vracamo.Uzimamo neophodne stvari i krecemo niz moju kosu na Usijel.Posle kraceg vremena krecemo iza Cprije,preko Mecavnog dola,ispod Razdolja na Regopek Dulanovoj kuci,koja je bila odavno izgorela a onda se spustamo na Mustafica Hrid.


Tada je 2003 8 Maja nastala ova slika Poljanica...

Na hridu rucamo pa lagano niz Poljanice,Sinjem kamenu na Demirov do Ohranovoj i Abidovoj koljebi,obojici rahmetli.
Sa Demirova dola,niz Bobovista,silazimo na Poravan,posle kraceg odmora idem u nase Groblje a onda preko Grebnica,Mlinima,tacnije gdje mlin Mustafica,pa se lagano kroz veliku travu probijam na veliko Zabrajkovo brce a onda i na Izibista kod velike pecine,koja se zove -Podpec -
Odatle se malo vratim i polahko uz Staru bascu popnem na Hrid Osmana Delica rah.
Snimim Luku i preko Zahrenice na Poravan na konak.




Sa Osmanova hrida -8-Maja-2003god.

Toga dana,nastale su ove i jos dosta drugih slika.

Nastavicu....