Drina je donosila ubijene Bošnjake, hoće li kosti zauvijek ostati u mulju?

Drina je donosila ubijene Bošnjake, hoće li kosti zauvijek ostati u mulju?

Kada je do Slapa kod Žepe 1992. godine
doplutalo prvo tijelo, Mehmed Tabaković ni slutio nije da je to samo
početak užasnih zločina nad Bošnjacima u Podrinju.[/i]


Imao je tada 60 godina i sa grupom stanovnika Žepe,
koji su imali čamce, počeo je spašavati žrtve od zaborava. Svakoga dana
čamci su isplovljavali na jezero Perućac Hidroelektrane Bajina Bašta i
čekali žrtve, koje su potom prevozili rijekom Žepom do mjesta gdje su
ih privremeno ukopavali.




Jak zadah

-
Prvo tijelo pojavilo se 1992. godine između dva buka. Iznijeli smo ga
na obalu. Zatim smo pronašli ženu koja se zvala Hamdija i bila je rodom
iz Štitareva, iz mjesta zvanog Skela, s obale Drine. Ubijena je u Župi
i bačena u Drinu. Tada je počelo poneko tijelo dolaziti i mi smo već
shvatili da je ratno stanje - sjeća se Tabaković.

Čamcima dobrih
Žepljana do ovog mjesta prevožene su i izbjeglice iz Župe kod
Višegrada, kolone njih koje su bježale od zla u ovom gradu. Potom su se
ponovo vraćali na jezero te, uprkos pucnjavi, granatiranju i
postavljenim zasjedama, ponovo iz vode vadili mrtve.

- Ne znam
ni dan ni datum, ali znam da smo, ko je smio, izlazili na jezero iz
zaljeva rijeke Žepe, jer četnici su gađali. Bilo šta da imaš, konopac
ili žicu, uzmeš mrtvaca, svežeš za čamac i voziš do Ušća. Tu smo ih
kopali. Znam da smo za jedan dan ukopali dvadeset i nekoliko. To je
bilo kad je pobijena smjena radnika muslimana u "Terpentinu" u
Višegradu. Tu je bio i naš jedan komšija - priča nam Tabaković.

Bili su to prvi susreti s ostacima nedužno ubijenih, čija je tijela, nakon zločinačkih mučenja, voda izobličavala.

-
Pod ovim mostom na Žepi vidio sam čovjeka slupane glave. Svaki ubijeni
se napuše od vode i bude neprirodno veliki, a osjeti se i jak zadah
raspadnutog tijela da nisi u stanju udahnuti. Jednog sam čovjeka našao
uz rijeku. Kroz mulj sam tražio najkraći put do našeg groblja kada sam
ugledao žutog leptira nasred mulja. Prišao sam tu i našao čovjeka kako
potrbuške leži. Ruke su mu bile svezane na leđima nekom špagom. Taj je
leptir bio na jednom njegovom prstu - dodaje Mehmed.

Uredno je
vodio evidenciju o svim žrtvama i došao do broja 128. Žrtve su nakon
rata ekshumirane i prevezene na identifikaciju u Visoko. Svjestan je,
međutim, da su humani Žepljaci uradili samo dio posla, jer radili su
samo danju, dok je noć nosila žrtve. Danas, 18 godina poslije, sjetnog
pogleda uprtog ka dolini smrti, u svojoj 79. godini, Tabaković kaže:

-
Sve ovo sada što ovaj narod radi i pati se mora raditi, ali, kad bi
Drina znala reći, onda bi se ustanovilo sve. Ali, ona ne zna govoriti.

A
tamo gdje završava Mehmedov pogled, u kanjonu koji je nekada bio velika
vodena površina, u blatu i među ostacima prirode uništene izgradnjom HE
Bajina Bašta, pomjeraju se samo istražioci Instituta za nestale osobe
BiH i ICMP-a. U toku je nemilosrdna borba s vremenom u državi u kojoj
su megavati struje važniji od ljudskih sudbina. Koristeći remont HE
Bajina Bašta, koja je ispraznila akumulaciju zbog smeća, a ne potrage
za žrtvama rata, i pad nivoa vode od dvadesetak metara, INO BiH je u
ovu dolinu smrti uputio istražioce iz Sarajeva, Goražda, Tuzle, Orašja
... Odmah po dolasku, predsjedavajući Kolegija direktora INOBiH kazao
je da je Drina najveća masovna grobnica na Balkanu.

- Toliko
je tih zaljeva u Donjem drinskom jezeru, koje kriju čitave naplavine
plastičnih boca, granja. Sad sam potpuno uvjeren da u svakom od tih
zaljeva leže tijela Bošnjaka Višegrada. Ako imate u vidu da više od 700
Višegrađana nije pronađeno u klasičnim grobnicama i ako se iz
svjedočenja preživjelih svjedoka zna da su mnogi od njih bacani živi
ili nakon ubistva u rijeku Drinu, onda je to nepobitna činjenica.
Plašim se da će Drina i nakon ove naše akcije, nakon što se ponovo
napuni akumulacija Bajina Bašta, i dalje ostati najveća grobnica na
Balkanu - kaže nam Amor Mašović.

Nepodnošljivi zadah, otežano, a
na pojedinim mjestima potpuno onemogućeno kretanje kroz mulj i živi
pijesak, opasnost od obrušavanja pješčanih obala Drine koja se vratila
u svoj nekadašnji, prirodni tok, samo su neki od problema s kojima se
suočavaju istražioci na ovom terenu. Optužbe iz manjeg bh. entiteta,
neprijatnosti od mještana priobalnih srpskih sela, među kojima je bio i
jedan sveštenik, koji im je otvoreno rekao da nisu dobrodošli u ovom
dijelu države, te pokušaj ubistva iz vatrenog oružja, drugi je dio
priče.

- Institut nije na udaru političkog vrha iz Banje Luke,
ali jeste ono što Institut radi. INOBiH se bori za istinu, a istina,
očigledno, nije dobrodošla u cijeloj BiH, već bi najradije tu istinu
zarobili, zatvorili i, ako je moguće, potpuno ubili. Upravo tako treba
posmatrati ovaj pokušaj ubistva - ističe Mašović.

Preživjeli i članovi porodica ubijenih Višegrađana osluškuju vijesti iz Instituta.

Predsjedavajućem
SO Višegrad Bilalu Memiševiću javilo se na desetine srodnika koji se
stavljaju na raspolaganje za pomoć u potrazi.




Sveta granica

-
Ovo je jedinstvena prilika za koju ne znam hoće li se u narednih 50
godina pružiti. Dijelim mišljenje Amora Mašovića da je Drina najveća
masovna grobnica Bošnjaka iz posljednjeg i svih drugih ratova na
području Balkana. Mnogi ljudi izražavaju spremnost i stavljaju se na
raspolaganje kako bi došli do kostiju svojih roditelja, braće i sinova
- kaže Memišević, koji se nada da dno jezera Perućac krije i posmrtne
ostatke njegovog oca Habiba, ubijenog 21. maja 1992. ispred Mjesne
zajednice Prelovo.

Prema izjavama svjedoka, njegovo i tijelo
još nekoliko stanovnika Prelova premještano je s jedne na drugu
lokaciju, a godinu nakon rata bačeno je u Drinu.

Ova i slične
priče iz Foče, Srebrenice, Bratunca, Zvornika, Bijeljine i drugih
mjesta Podrinja dokaz su da Drina više nije samo rijeka nego sveta
državna granica ispunjena vodom Pive i Tare, te popločana kostima
žrtava agresije na BiH. Zaokupljeni vlastitim interesima, bošnjački
političari ne shvataju značaj povratka na njene obale.

S
vremena na vrijeme jedino još predstavnici IZBiH i reisu-l-ulema
Mustafa ef. Cerić opominju da će Bosne biti onoliko koliko bude
Bošnjaka na Drini i da se Sarajevo brani upravo na ovoj rijeci.

Bošnjaci razumiju vapaj rijeke

-
Imam osjećaj da taj zov, taj vapaj rijeke Drine mnogi Bošnjaci čuju i
razumiju. Njihove posjete, njihov povratak na Drinu i u Višegrad to
potvrđuju. Međutim, zbunjeni smo posljednjim događajem. Imali smo prije
osam godina rafalnu paljbu iznad povratnika u Kapetanoviće, ali danas
mi imamo pucanj u čovjeka, ciljanje preko nišana u nekoga iz grupe
ljudi ko se bavi najčasnijim poslom na zemaljskoj kugli. To je nešto
što nas brine, ali mi ćemo ustrajati u nakani da budemo svoji na svome,
da pronađemo i dostojno sahranimo ubijene i da se vratimo kući - kaže
Bilal Memišević.

Mašina može ubrzati potragu

U
saradnji sa Komisijom za nestala lica Vlade Srbije pokušava se
dogovoriti posjeta HE Bajina Bašta kako bi se pregledale turbine i
najniža tačka jezera u HE koja je pod posebnim osiguranjem, te
eventualno dogovorilo odgađanje punjenja jezera na nekoliko dana.
Istovremeno, od Ministarstva odbrane BiH pokušava se dobiti helikopter
koji bi u dolinu spustio mašinu koja bi značajno ubrzala potragu.

-
Mi smo ovih dana prevalili kilometre na obje obale jezera i zapitao sam
se koliko sam samo puta možda stao na neku ljudsku kost ispod blata, a
nisam to znao. Vjerujem da jesam, imam razloga da vjerujem da jesam,
jer toliki broj ljudi sigurno je u ovom mulju po kojem mi ovih dana
gazimo - govori Mašović.
DNEVNI AVAZ