|
| Drina me nosila u smrt | |
| | Autor | Poruka |
---|
Admin Admin
| Naslov komentara: Drina me nosila u smrt Sat Mar 21, 2009 4:03 pm | |
| DRINA ME NOSILA U SMRT.ZIVA DRINA?
Bijo sam tek poceo cuvati ovce,sa nekim ko je bijo stari od mene pod uslovom da hoce da ja idem sa njim,jer se morao brinuti i o meni.Doslo je ljeto,sezdeseti godina,cuvam stalno sa mojim dajdicem Ismetom,pored Drine,nije nam dosadno te godine splavari su svakodnevno splavili gradu Zagrdenjom ispod Luke.Ucime Ismet svaki dan da plivam i poceo sam da se odrzavam na povrsini,ali jos uvijek nesmijem u dublju vodu ni u potoku.Jednoga dana,dotjerali smo ovce Drini pod Velike stijene i krenuli ih u Zapadala,tako se mjesto zvalo,bili smo sigurni da nece daleko otici jer su imale hrane izobilja,a mi smo se vratili Drini Zagrdenj da se kupamo i da gledamo kako se splavi grada taj posao je zanimljiv posmatrati a tezak raditi.Poslovoda je bijo Edhem Delic a radili su mnogi ja se sjecam moga Dajde Mehmeda,Alije i Rizve Delica,Hameda i Hasiba Mujica,Avde Durakovica.Dan je bijo jako topal pa smo cijeli dan bili u vodi i pred vece krecemo po nase ovce,ovaj put odlucujemo da idemo pored Drine do ovaca da ne obilazimo puno,znamo da jedan dijo moramo plivati jer od stijena nemozemo ici kopnom,uspjevamo prici na zeljeno mjesto,fali nam jos par metara,ali bas na tom mjestu struja vode udara u sami kraj gdje formira maticu,valove koji idu pravo u Srbijanske stijene pod neku pecinu i tamo se vide velike nadme,virovi gdje ni najbolji plivac nebih mogao nista uciniti da se spasi.Svjesni smo bejagi opasnosti i moramo se cuvati,Ismet odlucuje da proba prvi i taman kada je prelazijo preko vode koja udara u sami kraj u jedan kamen,tada i njega udara voda i nosi ga ravno u dubine u Srbiju,ja pokusavam da se to meni nedesi,hocu da to nekako mjesto preskocim ali se okliznu i jos gore od Ismeta napravi.Pokusavam da plivam i voda me nosi,znam da cu brzo poginuti,ali se borim za jos koju sekundu,pomazem koliko mogu i ako znam dami nemoze sem Ismeta niko pomoci a njega vise nevidim,znam da je Ismet tada bijo uz Hakiju Delica najbolji plivac na Drini ispod Luke.Voda me nosi i svaki cas treba da upadnem pod pecinske nadme de mi vise nema spasa u jednom trenutku ugleda Ismete kako ide prema meni i vice nemoj da me drzis,nada se pojavi u meni a ja dobi vise snage,u tom casu Ismet me udari u rame a ja potonu i vise neznam de sam,instiktivno pokusavam plivati prema nasemu kraju i izaci na povrsinu,tada jedva uspjevam izronuti iz vode jer sam bijo na kraju snage zbog nedostatka zraka,cim sam dobijo malo zraka,ponovo sam odgurnut sa povrsine i opet sam na nekom mjestu de neznam,cekam svaki trenutak udar u stijene,cini mi se da nas je voda snijela vec Zagrdenj,beskonacna borba za moj zivot jos traje,ponovo sam na povrsini ovaj put cujem Ismeta da mi vice neboj se,nemoj me dodirivati,tada me uzo sa strane za ruku ili tacnije mozda za rame,malo me povukao kraju i ponovo gurno prema nasoj strani,vidim prvi put da sam blizu kraja ali i blizu par metara ako tu dodem opet je kraj za moj zivot,snage vise nestalo a Ismeta ugleda da izlazi iz vode,meni vice hajde jos malo,voda mi samo sto nije pocela da se ulijeva naa usta,nemam snage da ga zovem,vise se ne borim da neodem niz vodu,sada se borim samo da budem jos koji trenutak na povrsini,Drina je bila brza nije bilo jezero,divlje vode.Voda me slucajno prinosi kraju i ponovo me pocinje da odvlaci prema dubini,ja poslednji put trazim od Ismeta pomoc,ali ovaj put samo pogledom,tada Ismet svaca da se ja nemogu izvuci,skace i pruza mi neko drvo kojim me privuko kraju i tako me spasijo od sigurne smrti.Izaso sam na kopno i samo se malo odmorijo,Ismet me nije nista pitao samo je u mene netremicno gledao.Kada sam se malo pribro onda sam se uplasijo puno vise nego dok sam bijo u vodi a Ismet me pita pa sto ti neizide iz vode kada si bijo priso samom kraju a ja mu kazem nisam vise mogao,nisam imao snage.Brzo smo tada obisli i pronasli ovce te ih zajmili kuci,kada smo dosli u Gvozd pojavila se i mjesecina niz Hum a ja sam bijo radostan jer sam ponovo ziv,tada smo culi glasove sa Gocina brda posli da nas traze,dugo godina nas dva smo se voljeli kao braca i stalno smo bili skupa,mnoge tajne cuvamo i sada iz Luke,razliciti putevi odvedu ljude razlicitim pravcima,ostane ti samo sjecanje na mlade dane. | |
| | | Admin Admin
| Naslov komentara: Re: Drina me nosila u smrt Tue Mar 31, 2009 12:23 am | |
|
CRNA NOC U CRNOM POTOKU.
Sezdeseti godina, vladala je velika susa Balkanom pa i vecim djelom Evrope, ljudi su u bez cjenje davali stoku, jer nisu imali hrane za zimu. moji su odlucili da nedaju ovce dabe, pa su hi puno zazimili.Vec krajem februara,vidi se da sijena nece moci biti. Moj amida, odlucuje da idemo sa ovcama u Crni potok, tacno u ono mjesto de su se nasi tokom rata prevezli u Srbiju 95 god. Jedno jutro krecemo rano, snijeg je veliki, jedva uspjevamo jednu trecinu da udemo u stijene, pada mrak, znamo jednu pecinu i tu sa ovcama konacimo, odma izutra krecemo u Crni potok,blizu potoka u jednoj pecini, pravimo nas boravak.Okolo pecine pravimo tor, jer ovce moraju nacati sa nama, inace ih nebi nasli zive, zvijeri ima svuda.Jednom u sedmici nam donose hranu. Tu smo proveli tri sedmice a onda amida odluci da idemo pored Drine, tamo gdje su se nasi prevozili, bila je jedna velika pecina, koja je kasnije jezerom potopljena.Kada smo tamo stigli vec je bilo pomalo i kopna, bilo nam je puno lakse.Jednu vece, poce da puse jak vjetar, snijeg se poce naglo da otapa, Drina poce da povecava svoj tok,vjetar ne prestaje, stalno se valja kamenje, uvijek smo u opasnosti, Drina je nadosla, dokle ikada dolazila, dosla je desetak metara od nase pecine, pomalo nas zabrinjava.Jednu vece amida me pita smijemli da ujutru ostanem sam da on ide u lov, suha hrana dosadila, rekoh da smijem i ako me bilo strah.Amida odlazi, ja cijeli dan osluskujem pucanj puske ali se ne cuje, to me zabrinjava, sta , ako mu se nesto desi pa se ne vrati, pomalo me strah, priblizava se mrak, konacno cujem pucanj puske, ali daleko, ako je amida pucao, nemoze doci do mraka, tako je daleko. mrak je, a amide nema, spremijo sam dosta luca, nadam se da me zove u pomoc, meni je svega 11 godina, kome ja mogu pomoci, ipak moram,procuh negdi daleko glas, nista ne razumim, Drina prosto tutnji, vjetar neprestalno razbija snijeg u planini, sve to utice, da covjek nista ne razumi i ne cuje, opet glas, ovaj put malo blize,cujem da me zove da idem prema njemu, palim luc i preko stjena, nosim i rezervu. Zove me da stanem, kamenje se valja, nista se ne vidi, odjednom blizu vido nesta crno pade, podigni luc povika amida, dosao je sav mokar i premoren, iso sam u bijele vode, jedva sam ubijo ovu divokozu, zamisli nema jednoga roga, sta ima veze, pomisli, ponesemo divokozu i u pecinu, pored svih patnji drago nam sto smo opet skupa, pa se damo na posao, dok smo vecerali, vec je bilo, kasno u noc.Amida premoren, brzo je zaspo.Ja popravi vatru i legoh, taman sam legao, kada se procu vjeverica sa svojom pjesmom, IHHIIIHIII i hiii--hiiii to je znak lijepoga vremena, pomisli tako je amida pricao i dok osluskujem, ovu pjesmu, cujem neko lupkanje tup_tup,tup, sa malim prekidima, pa opet,amida i dalje neumoljivo spava, zapalim luc i ustanem da vidim imali stogodi, dignem luc iznad sebe visoko da bi bolje vidijo i ugledah u samom kraju Drina je prinjela veliku topolu, koja povremeno lupka od stijenu u kraju, bi mi lakse, pridem pa je odgurnem da me ne plasi pomisli, vratim se ponovo u pecinu, te popravi vatru, vjeverica se neprestalno cuje, kada se procu i Sova, huuu, huhu, huhu,hi hihi, glasovi cas su pomjesani , cas neizmjenicni,poce i puh da kaslje, isto covjek, sve to pomjesano sa hukom Drine i vjetra u gluho doba daleko i duboko u stjenama.Amida i dalje spava a mene ipak obuzima strah, uhh, procu se i glas, jeste, cuje se zenski glas, ustanem da budem siguran da mozda sve to ne sanjam.Nespavam glas se cuje i brzo se priblizava nama, nesmijem jos da budim amidu, glas se lijepo procu iz Srbijanski stjena zove ooo---gaaraaa oo---gaaraaa, iz Bosanski stjena blizu odaziva se Staajeee, jesuli ti sve koze, nisuu nema mi krnjoroge, uh amida je danas ubijo krnjorogu, kosa mi se odvoji od glave, pa povika, aadooo,stajee, prikaza, covjek iza sna skoci i u tom momentu, ugledasmo u stjeni ispred nas, gola i garava zenska, sa kosom do zemlje, stoji i gleda u nas.Opet se dozivanje poce ponavljati, amida viknu, uci sve sto znas, kada smo poceli da ucimo, ona nas poce da pljuje, sve vidimo da pljuvacka pada po nama, ado viknu, pripremi koju borovu frz da zapalimo, strah kao da nas popusta, prifatili smo borbu,zaparim frzi ali sve ucim po ko zna koji put, ado viknu, pali hi sve, ja zapali, ado hi zgrabi pa povika bismilahirahmanirahim i poce gadati prikazu, koje u jednom momentu i nesta, u toj vremenskoj blizini i svanu, a mi odma prema brdu kuci, nikada vise u pecinu, ni konaciti u stjenama.Selam od Amira
| |
| | | | Drina me nosila u smrt | |
|
Similar topics | |
|
| Permissions in this forum: | Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
| |
| |
| |