Naslov komentara: UOBICAJENO U sARAJEVU Wed Jun 02, 2010 3:42 pm
UOBICAJENO U SARAJEVU Prolazeci Sarajevskim ulicama,slucajno danas naido uskom ulicom sa visokim zgradama ispred Suda. Odjednom se prolomi glas:Hocemo pravdu,hocemo pravdu...Iz mnogo grla cule su se iste rieci.U prvi mah pomisli da to nie neka vjezba,od nekog sarajevskog hora.Pridoh blize i uvjerih se da je to protest radnika Granita.
Nisam se dugo zadrzao kod ovih ogorcenih ljudi i brzo naidih pored ovog spomenika koji je postavljen da svjedoci da je u Sarajevu 92-95 poginulo oko 1800 djece. U glavno ovih upozorenja ima po Sarajevu,koji govore o proteklom ratu,ali nekako su gradeni stidljivo mali... Covjek nemoze biti ravnodusan kada pogleda ove spomenike,koji ga vrate u ratne dane i ove stalne proteste i ogromno nezadovoljstvo medu narodom....
Samo 200-300 metara nalazi se nize ova zgrada gdje prava tisina,po izgledu ove zgrade,lahko bi se moglo zakljuciti da Bosnom vlada med i mlieko. Dok slika ovu zgradu naide neka zena iz pravca gdje se protestuje,ja je upitah:Vidjeli gore koliko galame a ovdi prava tisina. Trebamo boga moliti da ih pomogne u ovoj zgradi. Valjda je gospodo narodu potrebnija pomoc.Ah vrag stobom,nama i onako nema pomoci i ode sva uzjapurena zena.....
Samo pedesetak metara od presednistva naidoh pored Alipasine Dzamije,koju je Alipasa sagradio i podarijo svom narodu.Alipasino je bilo kazu sve od Skenderije do Kobilje glave.Posto Alipasa nie imao djece svoj imetak poklono je drzavi. Po njemu ova ulica nosila je njegovo ime,sve do dolaska Komunista koji ovoj ulici nadise ime Dure Dakovica, ni sejtan nebi mogao odgonetnuti po cemu je Dzuro zasluzni od Alipase,srecom ova ulica ponovo nosi svoje pravo ime. U metezu razmisljanja nisam ni primjetio kada sam stigao kuci....