Krvavi 2 Maj u Sarajevu

Armija BiH: "Otpor Bosne čuo se do neba"BITKA ZA PREDSJEDNIŠTVO


Objavljeno: 02. May 2009. 12:05:32



Bio
je to jedan od najtežih dana u historiji Sarajeva. Grmjelo je i gorjelo
na svakom koraku. Jurišalo se i ginulo ... Zločinac Mladić je
realizirao svoje prijetnje: "Tuci Predsjedništvo, Skupštinu, Velušiće,
tamo nema mnogo srpskog življa… Vukašinoviću, razvuci im pamet…" Sve je
počelo presretanjem konvoja na Skenderiji u kojem se nalazila kompletna
komanda Druge vojne oblasti na čelu sa generalom Milutinom Kukanjcem,
ali i "nesretno" zarobljenim Alijom Izetbegovićem, predsjednikom
Predsjedništva RBiH… Drugog maja odigrala se ključna bitka za odbranu
Predsjedništva Bosne i Hercegovine, a time i njene suverenosti.

Jedinice već srbizirane JNA, koje su se nalazile unutar Sarajeva,
prilikom dogovorenog napuštanja vojnih objekata, pokušale su izvesti
manevar zauzimanja zgrade Predsjedništva, u trenucima kada se tadašnji
predsjednik Predsjedništva Alija Izetbegović, zajedno sa svojom kćerkom
Lejlom i aktualnim ministrom vanjskih poslova BiH Zlatkom Lagumdžijom
nalazio zarobljen u Lukavici…

Kasnije će Izetbegović novinarima izjaviti da se u tim sudbonosnim
trenucima najviše bojao za život svoje kćerke. Hapšenje Alije
Izetbegovića trebalo je garantirati sigurno napuštanje grada generala
Milutina Kukanjca na čelu njegovih preostalih jedinica, sa gotovo
kompletnim MTS-om, nakon čega su Izetbegović i njegova kćerka
oslobođeni. Međutim, za drugi dio plana Izetbegović, kao ni pripadnici
MUP-a, Zelenih beretki i TO BiH - nisu znali. Dio specijalnih jedinica
iz konvoja koji se kretao Dobrovoljačkom ulocom, zatim jedna takva
jedinica koja je bila u sastavu osoblja Vojne bolnice, te nekoliko
tenkova i vojnih transportera, pokušali su zauzeti zgradu
Predsjedništva. To bi značilo, vjerovatno, i kapitulaciju Republike
Bosne i Hercegovine, iako se sa takvom ocjenom danas ne slažu mnoge
ličnosti koje su učestvovale u odbrani BiH.

Osujećen državni udar
Napad na Predsjedništvo nije uspio. Međutim, ocjena da okupacija
Predsjedništva ne bi znacila kapitulaciju jest tacna ukoliko se uzima u
obzir samo vojni znacaj zauzimanja zgrade Predsjedništva, ali se obicno
zaboravlja da je za kapitualciju RBiH ovaj pokusaj fizickog zauzimanja
bio samo vojna podrska za državni udar koji je, uz blagoslov
Jugoslovenske armije i Slobodana Miloševića, trebao izvesti tadasnji
član Predsjedništva Fikret Abdić. Njegov zadatak je bio da, po
preuzimanju funkcije, proglasi ostanak BiH u sastavu tada već
velikosrpske Jugoslavije. Taj trenutak se čekao u studiju Televizije
Bosne i Hercegovine, gdje su se kao gosti Senada Hadžifejzovića
nalazili članovi Predsjedništva BiH Fikret Abdić, Ejup Ganić i Stjepan
Kljuić. Ova zadnja dvojica su, vjerovatno, najzaslužniji civili za
sprječavanje državnog udara. Ganić je to izveo u direktnom TV
prijenosu.

Tog dana, paralelno sa napadom na zgradu Predsjedništva, potpuno je
spaljena zgrada Glavne pošte, uništeno je jezgro telekomunikacijskog
sistema, ćime je veza Sarajeva sa svijetom prekinuta. Onaj drugi,
daleko tezi i slavniji dio odbrane Predsjedništva BiH, odigrali su
pripadnici Specijalne jedinice MUP-a na čelu sa Draganom Vikićem i
Kemalom Ademovićem, pripadnici Zelenih beretki sa Alijom Miladinom,
Enom Šakićem, Dedom Šišićem, Topom, Jukom, Ćelom Bajramovićem, Ramizom
Delalićem, Fudom Abadzićem, Dinom Magodom, Mujom Zulićem, Musanom
Topalovićem Cacom, Džemom Topalovićem…

Koordinaciju izmještanja generala Kukanjca sa njegovim konvojem, vodili
su clanovi komande TO BiH, general Jovan Divjak i mnoge samostalne
grupe i odredi. U ovoj bici je zarobljeno 18 oficira JA. Unistena su
dva oklopna transportera sa posadama i jedan tenk. Agresorskoj jedinici
naneseni su znatni gubici u ljudstvu. Ono najvaznije - agresor je
shvatio da ce imati zestok otpor u nastavku rata.

Razvuci im pamet!
Neki od junaka kasnije ce postati legendarni komandanti ARBiH, poginuti
za svoj narod i zemlju, neki od njih ce, tokom rata, svoju slavu
platiti zivotima koje im nije oduzeo agresor, vec njihovi saborci u
odbrani BiH, a neki su, nakon Dejtonskog sporazuma, koji je u BiH donio
ledeni mir, postali zatvorenici ili uspjesni biznismeni. Ovisno kako se
interpretira.

Neuspio pokusaj JA da zauzme zgradu Predsjednistva te osujeceni drzavni
udar, gradjani Sarajeva su zapamtili po stravicnoj odmazdi cetnicke
artiljerije sa okolnih brda, koja je nemilosrdno svim raspolozivim
cijevima tukla sa samo jednim ciljem: Pobiti sve, sprziti, srusiti. To
ce postati njihova uobicajena praksa svih narednih godina opsade. To je
bio dan kada je general Ratko Mladić izdao svoju cuvenu naredbu: - Tuci
Predsednistvo, Skupstinu… Tuci Velusice, tamo nema srpskog zivlja.
Razvuci im pamet! S drugih strana motorole, odjekivalo je papagajsko:
Razumem!

Zelene beretke u to vrijeme bile su sastavljene od vise manjih
formacija, koje su odigrale kljucnu ulogu ne samo na ovaj dan vec u
vecem dijelu rata. Pripadnici Zelenih beretki sa podrucja Starog Grada
i ostalih opcina, 2. maja 1992. bili su na polozaju u Bistriku, gdje su
vec danima drzali u okruzenju sjediste komande Druge armijske oblasti
kojom je komandovao gen. Kukanjac, kao i kasarnu sa komandom garnizona,
preko Drvenije, Doma Armije, Dobrovoljacke do Skenderije. Neki od
ucesnika ove bitke (ali i mnogih kasnijih bitaka) ostali su zabiljezeni
kao kontroverzne licnosti. Medjutim, daleko je veci broj onih o cijem
djelu ne postoji podjela za i protiv, u njihovu velicinu se nikako ne
moze posumnjati. Mnogi od njih su dzenetske duse. Sjetimo se svih koji
leze na sarajevskim mezarjima i grobljima. Veliki je broj zivih, koji,
manje-vise, dijele sudbinu ponizenih branitelja Sarajeva i BiH, koji
sada, u ledenom miru sto vlada u zemlji za koju su se borili, pitaju:
Sta se to dogadja sa nama nakon rata? U paklenom obrucu, dok je smrt
bila svakodnevnica, bili smo bolji, nesebicni i posteni?

Odgovor je jednostavan, mi smo zrtve pokvarenih politickih lidera,
ratnih profitera, kvislinga, medjunarodnih tutora koji su uvodjenjem
embarga na oruzje i krsenjem svih Zenevskih konvencija, skoro direktno
ucestvovali u ubijanju grada pred TV kamerama.

Na kraju, nasa je duznost da, prije svega, mislimo na one koji su dali
zivota u odbrani i na njihove porodice. A sto se tice priznanja za
ratne zasluge, niko nije krenuo u odbranu naroda i BiH radi zasluga.
Jednostavno, apsolutno svaki moralan covjek stat ce u odbranu djece,
zena, nemocnih i svoje kuce. Oni nemoralni, nisu to ni onda ucinili. Ne
cine to pogotovo danas!
ArmijaBiH.com