ANTUN HANGI - ŽIVOT I OBIČAJI MUSLIMANA

Admin

ANTUN HANGI - ŽIVOT I OBIČAJI MUSLIMANA

Obicaji i obaveze pri samom porodu Muslimanke.
Iza
nekoliko dana dolaze opet komšinice i prijateljice i nose babine. To su
razni darovi, ponajviše jelo i piće, čevrme, kumaši; jedan do dva
aršina, svileni bunmudžuci, peškiri, fini bez, košulje, safun, šećer i
drugo koješta. Rodbina povrh toga skroji djetetu haljinice, a na
kapicu, koju mu je ebejka dala, prišije po jedan dukat.

Veliki
je sevap ili zadužbina kod Boga odnijeti babine ženi koja je rodila.
Išao rano u zori neki trgovac u čaršiju, da otvori dućan. Kad je
prolazio pokraj džamije i džamijskog harema, groblja, začuje glas iz
mezara, groba: »Ja ehli kubur.« To je mrtvac dozivao mrtvaca. Drugi mu
se odazove i upita što želi. »Danas će nam,« kaže on, »još jedan doći u
komšiluk.«

»Što?« reče drugi.

»Danas će jedna žena pariti haljjne, pa će se opržiti i umrijeti.«

Kad
to čuje oni trgovac, sjeti se da mu je žena govorila da će danas
pariti, te da neće imati kada ručka spremiti, pa da joj pošalje dva
somuna iz čaršije. On pođe dalje, ali ga uhvati šubha i strah, da to
mrtvaci ne govore o njegovoj ženi. Kad je došao u čaršiju, kupi dva
somuna i pošalje ih ženi. Kad bi podne, ne mogne on durati, već pođe
kući. Kad prođe pokraj džamije i džamijskog harema, opet čuje kako se
mrtvaci dozivaju.

Onaj prvi reče: »Ja ehli kubur. Neće nam ona žena doći.«

»Zašto?« upita drugi.

»Oštenila se kuja u one žene, pa ju je nahranila. Zato joj je Bog produljio život, i sve joj grijehe oprostio.«

Sve to čuje oni trgovac i ode kući. Kad dođe kući, upita ženu:

»Jesi li parila?«

»Jesam,« reče žena.

»Pa jesi li ručala?«

»Nisam,« odgovori ona.

»A zašto nisi?«

»Nisam imala kad.«

»A gdje ti je somun?«

»Eno jednoga u dušeku, a drugi sam kuji dala, jer se je

oštenila.«

Sad
trgovac vidi daje to baš njegova žena o kojoj su mrtvaci govorili. Kada
je dakle toliki sevap nahraniti kuju kad se ošteni, koliki je tek sevap
odnijeti ženi babine, kada dijete rodi!

Kad se dijete rodi šta je lijepo a šta nije

Kada
se je dijete rodilo, i kad ga je ebejka okupala, valja mu dati sise,
ali pri tome neka mlada majka dobro pazi da ga prvi put zadoji desnom
sisom, jer ako ga zadoji lijevom, biće ljevoruko do svog vijeka. Kada
će majka dijete zadojiti, neka si najprije dobro ruke opere, a osobito
neka su joj prsti čisti, jer ako drži dijete pri sisi prstima na kojima
ima i najmanje tijesta, biće joj dijete kad odraste ćelavo.

Isto
tako treba mladu majku uputiti da previše ne ljubi, ni ona ni muž joj
djeteta, jer će dijete požutjeti od roditeljskih poljubaca.

Ima
djece koja plaču i danju i noću i nikako ih umiriti ne možeš. Sada
valja prije svega znati, da li je dijete urečeno ili nije. Ako je
urečeno, valja mu uroke skidati, a ako nije, meći mu slobodno
ustavljak. Ustavljak je svaki kamen koji je neko bacio pa se slučajno
ustavio na rašljama debla ili na grani kakove voćke. Kamen taj ne mora
da bude velik, ali ako pane na zemlju, više ne vrijedi. Ako si dakle
našao ustavljak, metni ga djetetu pod glavu i dijete neće više ni
kreknuti, nego će odmah slatko zaspati ili će se barem primiriti.

Koliko ostaje ebejka kod novorođenčeta?

Iza
poroda ostane ebejka do sedme noći kod novoronenčeta, koje joj je
obično unuče. Ako ebejki nije moguće da cijelo to vrijeme ostane kod
rodilje, mora barem sedme noći doći. Sedme noći donese ona tevsiju fine
pite i vruću pogaču. Osim toga daje ona svakomu u onoj kući kakav dar,
već kako koja može, a unuku donese kat haljina u vrijednosti od 20 do
300 kruna. Sada spreme roditelji veliku većem i pozovu najbliže rođake.
Tu oni večeraju, a poslije večere nadiju djetetu ime, ako mu otac ili
majka nijesu dali imena dok je još bilo u utrobi materinoj. Dijete
dobije ponajviše ime svoga oca ili matere ili koga u najbližoj svojti.
Ako to nije, dadu mu ime prema onomu danu ili mjesecu kada se je
rodilo. Veli se: »Iznilo je dite ime na sebi.« Ako se na primjer dijete
rodi u mjesecu ramazanu, zove se muško Ramo, a žensko Ramiza. Ako se
dijete rodi mjeseca muharema, zove se muško Muho ili Muharem, a žensko
Muharema. Mjeseca safera zove se muško Safer, a žensko Safija, mjeseca
mevluda žensko Mevla, a mjeseca šabana muško Šaban itd.

Nadijevanje imena i ko je najpreči

Ako
se ukućani ne mogu da slože kako će se dijete zvati, zovnu obično
hodžu. Hodža uzme makaze i komadić papira, pa ga razreze na četrdeset
jednakih dijelova. Na svaki dio napiše po jedno ime, a onda sve metne u
fes. Papire u fesu dobro promiješa, a onda ga prikuči majci da izvuče
jedan papirić. Koje je ime napisano na onom papiriću, onako će se
dijete zvati i svi se moraju time zadovoljiti. Kada Muslimani daju
djetetu ime, ne dobiva ono kuma, kao stoje to kod nas u vjeri i u
običaju.

Muslimani
poznaju trostruko kumstvo: sunnetsko, vjenčano i striženo kumstvo. Mi
ćemo ovdje govoriti samo o striženom kumstvu, jer svi znamo što je
vjenčano kumstvo, a o kumstvu kod sunnećenja govorićemo kada do
sunnećenja dođemo.

Nastaviće se!

http://gornjapuharska.blogger.ba/arhiva/2009/05

» PRIPREMITE ŽUTE TRAKE: EU INSTITUCIONALIZIRA GETOIZIRANJE BOŠNJAKA I ALBANACA - DAKLE MUSLIMANA!
» Obicaji u mom selu iz starih dana
» Obicaji u Luci
» SVADBENI OBICAJI
» Zivot bu dijaspori