Admin Admin
| Naslov komentara: STARI LJUDI Sun Apr 04, 2010 2:27 am | |
| STARI LJUDIRazlikujemo starenje od starosti. Starenje je proces koji započinje od začeća, te je zajedničko svim živim bićima. Starimo godinama. Star si onoliko koliko se osjećaš starim, jer starost je i stanje svijesti. Određuju je vanjska pravila, kao u životnoj dobi ili vlastita procjena. Starost smještavamo u ''kasnije'' životno razdoblje i ovisno o nama samima možemo ju percipirati kao poželjno ili loše stanje.
Starost definiramo kao normalan fiziološki proces u kojem nastupa opće opadanje bioloških sposobnosti organizama. Starenje i starost treba sagledati s medicinskog, psihološkog, sociološko psihijatrijskog i šireg društvenog aspekta. Svakim se danom dobna granica starosti pomiče prema gore, što potiče potrebu za ispitivanjem uzroka, posljedica starosti kao i njezinih problema.
Obično, umirovljenje predstavlja presudan trenutak u percepciji starosti, kako društva tako i pojedinca. Samim prelaskom u mirovinu osoba ne gubi sve one sposobnosti i tjelesne funkcije koje je imala. Stari ljudi nisu nužno i bolesni te današnja medicina i dostupnost zdravstvenih usluga, uspješno liječe i preveniraju mnoge bolesti.
Razlikujemo tri tipa starenja, prema Jamesu Birren-u
- biološko starenje- obuhvaća promjene u funkcijama organizma tijekom vremena, usporavanje i opadanje funkcija
- psihološko starenje, vlastita procjena starenja, odnosno mentalne reakcije koje prate iskustvo starenja
- socijalno (društveno) starenje, način na koji osobe doživljavaju starenje u odnosu prema društva
Mnogobrojni faktori koji utječu na dužinu ljudskog života nisu samo zdravstvene prirode, kao što se moglo očekivati, nego u tome mogu biti odlučujući spol, rasa, geografski položaj, socioekonomski status pa i zvanje. U razvijenu svijetu žene u prosjeku žive 5 do 8 godina dulje nego muškarci. Mnogi gerontolozi smatraju da muškarci umiru ranije zbog čestih i snažnijih stresova ( pohlepe za uspjehom, neprestanog takmičenja). Šveđani žive duže nego Nigerijci, bogati duže od siromašnih, političari od menadžera. Otkuda razlike ? Različite znanosti daju različite odgovore : sociolog uzrok vidi u različitim socijalnim uvjetima, liječnik u bolestima i slabljenju organa , biolog u procesima unutar stanica koji starenjem propadaju i nedovoljno ili nikako se ne obnavljaju, psiholog u stresu i frustracijama te motivaciji i volji za život
Povijest Prema fosilnim ostacima možemo zaključiti da su nekada stari ljudi bili prava rijetkost. Obzirom na životne uvjete Neandertalac je živio oko 30 najviše 40 godina. Tek u ranim civilizacijama zahvaljujući boljim životnim uvjetima povećao se broj starih ljudi. Budući da je starih ljudi bilo malo, a imali su zavidno znanje i iskustvo , bili su nadasve poželjni i poštovani u antici. U mnogim su plemenskim društvima stari imali također privilegirani položaj i bili su članovi plemenskog savjeta, koji je donosio odluke značajne za pleme. To pokazuje i afrička izreka '' Kad umre čovjek koji je star, s njim izgori i knjižnica. Zbog slabe pismenosti i kratkoće životnog vijeka takve '' žive knjižnice '' bile su osobito dragocjene.
Međutim, različita vremena i njihova okruženja nisu bila jednako sklona starim ljudima. U vremenima velike gladi Eskimi su stare ljude žrtvovali prirodi, puštali ih umrijeti ili ih ostavljali daleko od naselja, da ih pojedu bijeli medvjedi. Na Balkanu su još u 19. stoljeću zabilježeni slučajevi kada su neki starci bili uklonjeni poput nepotrebne starudije. Također šezdesete i sedamdesete godine prošlog stoljeća također nisu bile posebno naklonjene starosti. Situacija se djelomično promijenila tek osamdesetih godina, a tome su pridonijeli potpuno ekonomski razlozi. To da u današnje vrijeme stari ljudi imaju značajnu društvenu moć zahvaljuju i svojoj brojnosti. Uvažavaju ih političari, stranke, trgovci, turistički uredi i neke škole. Prema nekim istraživanjima godine 2020. u razvijenom svijetu biti će oko 20% stanovništva starijeg od 65 godina.
Sposobnost za rad
Iz činjenice da pojedine sposobnosti opadaju ne proizlazi nužno da su starije osobe slabije u radu. Mnogo je studija u kojima je riječ o korelaciji starosti i radne sposobnosti. Većina pokazuje, da u zrelijim srednjim godinama i mlađoj starosti među njima postoji neznatna povezanost ili je uopće nema. Efikasnost starijih radnika ovisi i o vrsti rada. Manje su sposobni obavljati poslove koji zahtijevaju veliku fizičku snagu i brze reakcije. Pored nepromijenjene ili tek malo izmijenjene radne djelotvornosti stariji radnici imaju i druge prednosti; manje izostaju s posla i manje zakašnjavaju. Imaju manje profesionalnih nesreća i osjećaju veće zadovoljstvo u radu. Pokazalo se da je opadanje intelektualnih funkcija mnogo manje kod osoba koje se neprekidno i intenzivno bave umnim radom. Jedna od značajnih smetnja u radu starijih znanstvenika je pad motivacije ili neadekvatna motivacija. Kod starijih znanstvenika izraženija je subjektivna motiviranost. Manje mu je stalo do novca i materijalnih nagrada, a više do priznanja i zadovoljstva. Također je manje spreman raditi u neadekvatnim uvjetima ili neodgovarajućoj socijalnoj klimi.
Umirovljenje Umirovljenje u zrelim godinama ili mlađoj starosti, a samo iznimno u srednjoj starosti '' blagoslov'' je za one ljude koji svoj posao nisu voljeli ili su ga osjećali kao breme. Ako pri tome imaju neke hobije umirovljenje može biti početak novog i zanimljivog života. Napokon se mogu baviti nekom djelatnošću za koju ranije nisu imali vremena. Odlazak u mirovinu međutim vrlo je bolno iskustvo za ljude koji su voljeli svoj posao, naročito za uspješne koji u njemu nalazili sadržaj i smisao života. Za njih je umirovljenje velika frustracija, koja može dovesti do potištenosti i dugotrajne depresije, a ponekad i do pada duševnih funkcija. U europskim zemljama dobna granica za mirovinu je oko 65 godina, dok je u Sjedinjenim Američkim Državama i do 75. godina, a u Japanu osobe nemaju određenu gornju granicu. Umirovljenje može biti prilika za honorarni rad, putovanja ili bavljenje potomcima. S ekonomskog gledišta u starosti se razlikuju dva sloja umirovljenika, oni koji su uspjeli sakupiti dovoljno bogatstva da mogu udobno živjeti (rente najamnine, dionice, kamate, nasljedstvo) i ona većina koja ovisi samo o običnoj mirovini koja je znatno manja od nekadašnje plaće. Među njima je i skupina koja se još uvijek bori za ekonomsko preživljavanje koja se bori da bi dodatnim radom poboljšala ekonomski položaj. Umirovljenjem se mijenja i ekonomsko stanje jer se zapravo u većini slučajeva mora živjeti samo od mirovine koja nije u mogućnosti podmiriti sve potrebe.
Sam odlazak u mirovinu veoma je značajan događaj u životu budućeg umirovljenika te se ostatak života koji slijedi naziva '' treće životno doba''.
Društvo
U razumijevanju starosti često se oslanjamo na nekoliko (pet) stereotipa: da su stari ljudi međusobno slični, da su senilni, konzervativni, neefikasni i sebični. Međutim stari ljudi se između sebe razlikuju više nego mladi, a s godinama se te razlike čak povećavaju, osim u slučajevima kada boluju od staračkih bolesti. Ageizam je nepriznavanje ili ograničavanje prava starosnih skupina. To je stvaranje stereotipija i sistematska diskriminacija ljudi samo zato što su stari. Uzroci ageizma vrlo su bliski izvorima rasizma i sličnih diskriminacija. Ponajprije se radi o reakciji na osjećaj ugroženosti. Starih je ljudi svakim danom sve više pa se mlade generacije osjećaju ugroženo u strahu da se neće odgovoriti njihovim potrebama i zahtjevima. Stare su osobe često žrtve raznih šala i karikatura kojima se preuveličano ističu njihove osobine, kao zaboravljivih, ''otkvačenih'', nemoćnih i socijalno neprilagođenih ljudi.
Stupanj društveno ekonomskog razvoja u cjelini, trend stalnog poboljšanja životnih i radnih uvjeta, povećanje nivoa životnog standarda, razvojem nauke i tehnike stvaraju se uvjeti za unaprjeđene zdravstvene zaštite ljudi što se pozitivno reflektira na produženje prosječnog životnog vijeka. Obitelj Obitelj je tradicionalno bila angažirana u brizi za stare. U ruralnim sredinama djeca ostaju u obitelji s roditeljima ili djedovima vrlo dugo ili čitavog života. U urbanim sredinama djeca napuštaju roditeljski dom ubrzo nakon punoljetnosti. Međutim i slika starije osobe se naglo mijenja. Stereotip ''nemoćnog'' starca potkopan je drugim stereotipom ''autonomnog i aktivnog čovjeka''. Zbog povećane socijalne mobilnosti potomaka, djedovi i bake žive daleko od svoje djece i unučadi. Zbog toga su posjeti sve rjeđi, a odnosi hladniji. Budući da su financijski samostalniji, žive odvojeno u vlastitim stanovima ili kućama i imaju prijatelje i interese drugačije od potomaka. Sve dulje su uposleni pa imaju sve manje vremena, snage i potrebe za društvom unučadi.
U starosti gubitak bračnog druga predstavlja najteži stres u životu. Tome možemo dodati i probleme oko podjele nasljedstva i umanjeni dohodak. U većini slučajeva javlja se teška i dugotrajan depresija. Neke su studije pokazala da muževi teže podnose smrt supruge i da su bespomoćniji od žena nakon smrti partnera, te da je to upravo najveći razlog što se ponovo odluče oženiti. Jedna od težih problema kod udovaca je osjećaj usamljenosti.
Dom za starije i nemoćne
Povod za dolazak stare osobe u dom je najčešće gubitak osobe koja ju zaštićuje, bračnog druga, gubitak mjesta boravka ili bolest. Takav je proces težak za osobu bilo koje dobi, stoga je od životne važnosti izabrati najprikladniju ustanovu. Potrebna je obilna podrška i društvena i emocionalna za vrijeme nakon dolaska, koje je presudno. Prilagodba ovisi i o stavu starije osobe kao i o stavovima osoblja u Domu. U Domu gdje se procjenjuju, poštuju i razvijaju snage, interesi i vještine klijenata, socijalni i psihološki problemi prilagodbe su rijetki. Osobe smještene u domove često pronađu prijatelje među stanarima i osobljem, primaju ih kao obitelj. Samoća, društvena izoliranost i dosada karakteriziraju stare osobe u razdoblju institucionalizacije. Prednost malih domova je u uspješnoj primjeni individualnog pristupa, pa je samim time osoba zadovoljnija. Za razliku od domova sa velikim brojem klijenata gdje je izraženija usamljenost klijenata.
Klijenti u domu su bolje zaštićeni i zbrinuti, te imaju društvo i zajedničku interesnu skupinu, te mogu održavati i kontakte sa obitelji i osobama izvan doma, dok je klijentima koji obole ili izgube funkcionalnu sposobnost osigurana medicinska skrb. | |
|