STARA PRICA

Autor: FRANJO FIALA
Publikacija: GLASNIK ZEMALJSKOG MUZEJA
Datum izdavanja: 01/10/1892

Između sela Rusanovića i Golubovića, koja leže od prilike 10 kilometara
od kotarske varošice Rogatice, otkrio sam pri dnu nekog brežuljka, kome
je visina na karti generalnog štopa zabilježena sa 873 t, gromilu, koja
mi je udarila u oči s neobičnog svog oblika. Ta je gromila bila duga
jedanaest, široka četiri metra, a visoka jedan metar, a to su
dimenzije, kakih u prehistoričkih gromila nikad nema. Još zanimljivije
postade mi to mjesto time, što je s njim u savezu priča. Čuo sam je iz
ustiju rusanovićkog žitelja Uzeira Arnautovića, kako slijedi: „Na
stijeni Banji, što se uzdiže kod sela Jazovića(Jarovića), i na kojoj se
još vide zidine, što su preostale od goleme stare gradine, živio je
mogućan ban. Kralj Kraljevog polja na Glasincu zaprosio je za svoga
sina lijepu kćer banovu; ali ova nije marila za kraljevog sina. Iz
osvete naredi kralj, da se zazida vrelo na Hrabru, iz koga potok, što
teče kroz rusanovićki kraj, dobiva vodu. Onaj se kraj onda osuši, i
nastade velika nestašica vode. Onda banova kći proda svoj dragocjeni
nakit i sav svoj miraz, te novcem, što ga je time dobila, najmi vješte
majstore, koji su iskopali tri bunara, i to „Vrbovik" kod pamije, što
je danas u polju, „Leskovik" i „Seferovac" kod mjesta Dobrače. Ona
umre, ranjena strijelom. Još se danas na koritu kraj bunara kod džamije
vidi njezino znamenje, i to vreteno i strijela, usjećena u kamen".
Toliko mi umjede da priča moj čovjek. Ja sam ona sva tri bunara
ogledao, te vrijeme postanja njihova po uzidanim pločama iz grobova
mogu odrediti samo u turskoj eri. Na koritu, istesanom od sarkofaga,
raspoznaje se još, makar vrlo istrošeno vreteno i buzdovan.
Prekopavanje gromile, označene mi kao grob banove kćeri, pokazalo je
ovaj uspjeh. Pod nasutom zemljom i šljunkom nađene su prema sredini
gromile po dvije u samom tlu oko 75 duboko nskopane, grobnicama slične
rake, neozidane po stranama. U svakoj bio je u tvrdoj ilovači i šljunku
po jedan kostur. Lešina, južno sahranjena, bila je položena od juga
prama sjeveru, glava joj je bila nagnuta na lijevu stranu a ruke joj
bijahu skrštene na prsima. Kostur, sahranjen na sjevernoj strani
gromile, bio je istim pravcem položen kao prvi, ali se je već sasvim
bio raspao, tako da se više nije mogao razmotriti položaj glave i ruku.
Priloga u te dvije rake nije nađeno nikakvih; ali je za to u
materijalu, od koga je bila nasuta gromila, bilo nekoliko utaraka od
posuda, građenih na točilo, i gvozden nož. Ti prijedmeti potječu iz
srednjeg vijeka. Pastiri iz one okolice pripovjedahu mi, da cigani,
koji onuda prolaze, „Djevojčinom grobu" iskazuju osobito poštovanje i
da uvijek onuda razapinju svoje šatore. Možda je to grob kakog
ciganskog glavara, jer način, kako su lešine sahranjene, niti je prema
katoličkom, niti prema pravoslavnom, niti prema muhamedanskom obredu.
Može biti da će kraniološko ispitivanje jedne one očuvane lubanje dati
kakih pobližih razjašnjaja. Priči o zazidanju vreda čini se da je dao
povoda prirodni događaj, koji u predjelima krasa nije rijedak, biće
naime da je vrelo presušilo time, što se je pod njim provalio kamen, te
mu se otvorio podzemni put. Dno doline oko Rusanovića i Dobrače
mjestimice je močvarasto, a osim toga ima nekoliko ovećih ponora, koji
se proširuju u razgrašene na daleko pećine. Seljaci pripovijedaju i to,
da je dno doline nekoć bilo korito Rakitnice, koja danas od prilike
deset kilometara daleko odanle protječe. To međutim s razloga
geotektoničkih i stratigrafičkih nikako ne može biti. Tek bi moglo
biti, da je onaj jedan vodeni reservoar prokalom ispod njega dobio
drugi otok, te je tako presušilo jedno, a otvorilo se drugo vrelo.