Admin Admin
| Naslov komentara: ZASTO SMO OVAKVI? Fri Jan 08, 2010 8:02 pm | |
| Zasto smo ovakvi?Na ovaj naslov mislim da nema odgovora.Ima mnogo pitanja zasto smo ovaki ali malo ima pravih odgovora.Ovo pitanje se moze postaviti i zasto sam ovaki . Pricala mi je rodica:Dok je ljetos bila u Bosni sjela je sa djetetom u tramvaj do Ilide.Bilo je toplo i djetetu je bilo ruzno.U jednom momentu djete joj je reklo:Mama zasto su ovaki?Stari covjek koji je sjedio do djeteta,poceo je da odgovara djetetu na njegovo pitanje i ako nisu mislili isto.
E moj braco i ja se cieli zivot pitam ali nikada nisam mogao da pronadem odgovor.Nemogu da odgovorim,zasto sam ja ovaki. Mislim da nece nikada ni Istoricari odgovoriti zasto smo ovaki,pa ni druge drustvene grupe. Ali nemoj se brinuti,uskoro ces i ti zaploviti ovim Brlogom. Covjek se pozdravio sa djetetom kao nekim starim poznanikom i nestao. Ni danas neznam jeli taj covjek bio normalan.
Ova mala prica postakla me na razmisljanje o mom proteklom vremenu.Mozda se moze na ovo pitanje jedino pronaci zajednicka recenica.Svima zivot prode u greskama.
Sjecam se dok sam cuvao stoku sai Amidom od moga oca,koji je uvijek do kraja zivota bio zdrav,prezivio je dosta godina a nikada nie otisao doktoru niti je bio kada slab.Prvi put kada je osjetio bolove,lego je i ubrzo umro. Bio je zanimljiv,uvijek mi je govorijo sa paznjom,sa porukom da to zapamtim.
Dok mi je jednom pricao neku staru pricu iz svoga djetinjstva,koja je meni izgledala tako davno.Imao sam osjecaj da on ima jako mnogo godina,pa sam ga ne promisljeno upitao. >Amida jeli zivot dug,e dijete,moj zivot izgleda kao da sam na jedna vrata usao a na druga izasao<. Sve sad znam gdje sam pravio vece a gdje manje greske.>Jesili ih morao praviti,upitao sam ja<. >Eh jasta sam,ha nisam imao snage da bolje razmislim<.
Za 10-15 godina ako budem ziv ucicu u tadasnje godine moga Amide.Pokusavam da razmislim o proteklom vremenu, ma da nisam ustanju ostaviti nekom poruku kao sto je on meni.Otisao sam iz Luke u 21 godini zivota u Sarajevo,gdje sam upoznao mnogo ljudi. Radio sam sa svim bivsim narodnostima iz bivse Yugoslavije. Radio sam nekoliko godina u Libi u NJemackoj, Prezivio rat i onda dosao u Ameriku. Volio bih da grijesim ali uocio sam razliku u zivotu u diaspori i kod kuce.Kod kuce se ipak vodi racuna o medu ljudskim granicama u diaspori granice nema.
Admin: komentar modifikovan dana: Mon Jan 11, 2010 12:47 am; prepravljeno ukupno 1 puta | |
|