Admin
Admin
 | Naslov komentara: 'Srpsko-hrvatska politika ubila je Posavinu  Tue Jan 05, 2010 2:14 am | |
|  Srpsko-hrvatska politika ubila je PosavinuU štampi se nedavno pojavila knjiga hrvatskog časnika Jerka Zovaka
nazvana 'Rat u Bosanskoj Posavini 1992.', a koja se na opsežan i
dokumentiran način bavi velikosrpskom agresijom na Bosansku Posavinu.
Kratku recenziju te knjige donio je Fra Petar Jeleč, član Franjevačke
provincije Bosne Srebrene, teolog i historičar, u franjevačkom časopisu
'Svjetlo riječi'. Hoceli Bosanski izvori presusiti??Jerko Zovak, autor knjige je i sam bio direktni sudionik ratnih
zbivanja u Posavini, te u svom djelu na temelju originalnih političkih
i vojnih dokumenata vjerno rekonstruira dofađaje koji su imali presudnu
važnost u tragičnoj sudbini koja je zadesila Bosansku Posavinu.
"U svojim analizama autor dokazuje odgovornost tadašnjeg hrvatskog
vodstva na čelu s predsjednikom Tuđmanom, ministrom Šuškom i njihovom
desnom rukom u tzv. Herceg-Bosni Matom Bobanom za dogovore sa srpskom
stranom koji su rezultirali izdajom ovog vrlo bogatog teritorija BiH.
Zovak kronološki iznosi nekoliko događaja, koji su na neki način
Naime 6. maja 1992. godine Boban i Karadžić su (Muslimanima iza leđa)
potpisali “neprincipijelan” sporazum, kojim se Srbima prepustio koridor
u Bosanskoj Posavini. Tim se sporazumom agresor i neprijatelj pretvorio
u prijatelja, a žrtva
i saveznik u neprijatelja. Osmog maja 1992. god. glavni zapovjednik
HVO, general Ante Roso, na prostoru “Hrvatske zajednice Herceg Bosna”,
legalne postrojbe TO BiH, proglasio je “nelegalnim”. Muslimani i drugi
(HOS-ovci) koji nisu “poštovali zapovijed”, bili su “razbijeni”. Bio je
to početak službenog distanciranja najvećeg dijela organiziranih Hrvata
od središnje vlasti u Sarajevu.
Treći maja 1992. Predsjednik HZHB, Mate Boban je, “zabivši Muslimanima
nož u leđa”, proglasio osnivanje “države u državi”. Time je završeno
institucionalno stvaranje preduvjeta za otvoreni rat s Muslimanima.
Šesti oktobra 1992. godine hrvatsko-muslimanske snage su izgubile
“Bosanski Brod i cijeli mostobran”. Bosanskohercegovački Hrvati su, od
uvaženog konstitutivnog naroda i žrtve, putem dvosmislene Zajednice
(Republike) “Herceg Bosne”, pretvoreni u kolaboracioniste “jednog od
agresora na BiH” i nacionalnu manjinu.
Srpska država je prešla Drinu, Tinju, Bosnu, Ukrinu i Vrbas, te svojim
vrhom izbila u neposrednu blizinu zamišljene velikosrpske granice:
Virovitica, Karlovac, Ogulin, Karlobag – na rijeku Unu.
Zovak u svojim analizama pokazuje i to kako je službena hrvatska
politika jasno preferirala interese hercegovačke hrvatske zajednice
nauštrb one posavske, i općenito bosanske, što je konačno dovelo do
tragičnih posljedica tokom rata, a posljedice te politike se osjećaju i
danas.
U tom kontekstu su zanimljive i riječi koje je Vladimir Lukić,
predsjednik Vlade Karadžićeve tzv. Republike Srpske uputio svom kolegi
u vladi tzv. Herceg Bosne Jadranku Prliću zahvaljujući mu za odličnu
suradnju u dopremanju nafte RS-u srpskim snagama: “Gospodine
predsjedniče, sa zadovoljstvom mogu da konstatujem da se dobra razmjena
između naše dvije države odvija u skladu s dogovorima koje smo
utvrdili.”
Nije stoga nimalo slučajan tragičan kontinuitet hrvatske politike u BiH
i njezine fasciniranosti srpskom politikom koja i dalje traje: kao što
je u nedavnim devedesetim godinama Mate Boban po Šuškovim i Tuđmanovim
instrukcijama dobro surađivao s R. Karadžićem u izdaji i seljenju
posavskih i bosanskih Hrvata općenito, tako danas predsjednik HDZ-a
Dragan Čović odlično sarađuje s Miloradom Dodikom, napisao je fra Jeleč.
Jeleč je također dodao i to da je upravo zbog takvih izjava i postupaka
ovih dana bilo i više nego otužno slušati kardinala Bozanića i još neke
druge hrvatske biskupe i svećenike u BiH i Hrvatskoj koji povodom
desete godišnjice smrti Tuđmana iznose neukusne glorifikacije o
preminulom hrvatkom predsjedniku i njegovom političkom djelovanju.
Hvalili su Tuđmanovu politiku bez ijedne kritičke riječi o pogubnosti te njegove politike po sunarodnjake u BiH.
"Ako ni zbog čega drugog, trebali su biti suzdržaniji barem zbog svih
onih žrtava koje je autor Zovak donio na kraju svoje knjige, a koje
bacaju jedno sasvim drugačije svjetlo na vrlo raširenu priču o
“velikim” i “malim” Hrvatima i broju stradalih Hrvata u Bosni i Hrvata
u Hercegovini", napisao je Jeleč u katoličkom časopisu 'Svjetlo
riječi'.
[/center] | |
|
Home 
portal 
Gallery 
Traži 
Login 
