Josip Pejaković i Zvonko Marić dobili svoju ulicu u Srebrenici

Admin

Josip Pejaković i Zvonko Marić dobili svoju ulicu u Srebrenici

Nezira Sulejmanović je tri godine živjela u podrumu porušene kuće.
Nakon TV reportaže o njenim nevoljama UNHCR joj obnavlja kuću.
U znak zahvalnosti prilazni put je obilježila putokazom „Put J. Pejakovića i
Z. Marića“.Nezira Sulejmanović jedna je od više hiljada što su u
srebreničkom masakru
izgubile veći dio familije: “Dva brata, oca, majku, sestru mi ubiše u
Bratuncu, trinaestero… i bratiće i brata. Jednog sam ukopala. Još
jednog brata i bratića nisam našla. Jednog sina sam našla u Šapcu, od
drugog sina sam našla samo četiri kosti...“

Nezira
se i pored svega vratila u svoje Đogaze, naselje u srebreničkom
predgrađu Potočari. Pitamo je kako živi, gledajući svakodnevno u
mezarje Memorijalnog centra gdje su joj ukopani njeni najmiliji.
„Teško“, odgovara, „ali da ne gledam teže bi mi bilo. I sada mi se čini
da ću na zemlji vidjeti stopice moje djece. Nisam sama jer ih sanjam da
su sa mnom i otvaraju mi vrata.“

Tri godine u podrumu bez struje i vode

Po
povratku, Nezira je tri godine živjela u neljudskim uslovima u podrumu
porušene kuće, bez struje i vode. Uzaludno je pokušavala dobiti pomoć
za krov nad glavom. Njena sestra Remzija, koja živi u susjednom
naselju, u povjerenju nam kaže da je Nezira bila toliko ogorčena i
razočarana odnosom lokalnih vlasti da je pomišljala i na najgore:
„Otišla je u potok da izbaci drva i tu joj je došlo da se ubije.“

Pukim
slučajem, njene nevolje su kamerom zabilježili popularni glumac Josip
Pejaković i sarajevski TV novinar, Zvonko Marić. Tek nakon njihovih
reportaža UNHCR Neziri obnavlja kuću u koju je uselila prije nekoliko
dana. U znak zahvalnosti Nezira prilaz svojoj kući obilježava putokazom
sa natpisom „Put Josipa Pejakovića i Zvonka Marića.
Pejaković: „Volim više ovu ulicu nego da mi date sve u Sarajevu“

„
Pomogli su mi napraviti kuću, Josip Pejaković i Zvonko Marić. Hvala im,
hvala cijelom svijetu koji se obaz’ro na jednu sirotinju. Nisam ja
sirotinja da nemam para, ja imam svoju penziju. Mogu i djeci nešto
priuštiti, ali kuću nisam mogla sama napraviti“, kaže Nezira.

Josip Pejaković na to odgovara: „Volim više ovu ulicu u Srebrenici nego da mi date sve u Sarajevu kada umrem.“

Zvonko
Marić u telefonskom razgovoru za naš program kaže da je takođe
oduševljen ovim gestom, i da je oduvijek volio govoriti o sudbinama
ljudi „na terenu“, nego biti salonski novinar. Navodi i da je u
današnjoj Bosni i Hercegovini medijski pritisak možda jedini način da
se pomogne ovim ljudima.

„Taj
izraz njene zahvalnosti neizmjerno me čini sretnim. Tu sreću sam
podijelio sa mojim najbližim prijateljima i porodicom“, navodi Marić.

Josip
Pejaković objašnjava da on pokušava takvim ljudima pružiti priliku da
progovore javno. On o Srebrenici želi ispričati drugačiju priču.
Vjeruje, kaže, samo onim Srebreničanima koji zaista žive u Srebrenici.
„Onima koji žive po Sarajevu i po bijelom svijetu, koji trusaju o
svojoj velikoj tragediji, ne vjerujem!“

Tekst i fotografije:
www.dw-world.de

» Bakir u Srebrenici
» Nove masovne grobnice u Srebrenici
» MOTORIJADA U SREBRENICI
» Komemoracija u Srebrenici...
» BRUKA U SREBRENICI-BRATUNCU