JULI

Naslov komentara: JULI Mon Jul 06, 2009 3:06 am

JULI

Nekada je Juli za mene bio najljepsi i najdrazi mjesec u godini,mjesec
raspusta,mjesec mora i lijepog vremena,mjesec kada sam kao dijete
odlazio posjetiti familiju u jednan mali,ali za mene tako poseban i
drag gradic u istocnoj Bosni. Boze dragi kad se samo sjetim graje
djece,bezbrizno razigrane i razdragane,sivim ulicama i sarenim
livadama,kad se samo sjetim koliko smo sretni bili.
Godine su prolazile,ja sam odrastao,mijenjao se,poceo se i
zaljubljivati,ali je Juli ostajao isti,svaki kao precrtan,samo sto je
svake godine neka nova boja uljepsavala nesto sto je meni vec bilo
ravno najvecem remek djelu.Ja za bolje nisam znao,a nisam ni treb'o.
Vrijeme je prolazilo,sve je islo nekim ustaljenim i ispitanim tokom,sve
do tog crnog proljeca 1992.od tada vise nista nije isto,pa ni moj juli.

Prodje 17 godina,ko dlan od dlan,tek kad vidim broj onda shvatim kako je to davno bilo,a meni izgleda kao da je sve bilo juce.
Opet je sedmi mjesec,da budem tacan cetvrti dan mjeseca Jula.
Puno se stvari promijenilo u mom zivotu,pa i mjesto boravka,ovdje gdje
sada zivim danas je poseban dan,dan parada,dan vatrometa,tacnije
najveci Americki praznik "dan nezavisnosti".
Danas svi Amerikanci,ali i oni koji to nisu izlaze na obliznje
plaze,parkove,trgove da bi se okupili na jednom mjestu,gledali vatromet
i na taj nacin obiljezili svoj najveci praznik. Ljudi svih
rasa,vjerskih i sexualnih opredjeljenja izadju na ulicu i blehnu u
nebo,a niko nikom ne smeta i niko nikog ne mrzi,bar ne javno.
Iskren da budem mene vatromet ne zanima,dosta mi ga je za cijeli
zivot,cetiri godine zivota sam im'o vatromet iz dana u dan,ja vise
promatram ljude i bas sam se danas zapito koliko ljudi iz bivse nam
zemlje ,do juce do koljena u krvi tukuci se medjusobno,je danas tu i
"slavi" ovaj nam zajednicki praznik.

Ljudi su sretni,nasmijani,odusevljavaju
se sarenilom na nebu,djeca su posebno sretna i ushicena,osluskujem ih i
taj djeciji smijeh me podsjeti na moj davno izgubljeni Juli.
Pomislih kako su ovi ljudi sretni, pa njihov Juli se nikad nije ni
mijenjao,cak ni prije 14 godina,dok su oni imali svoj vatromet,u malom
gradicu,gradu mog raspusta i najljepsih djecijih uspomena,desavao se
najgori vatromet koji jedan covjek moze prirediti drugom.
Onda nesto kontam pa ni moj Juli se nije puno promijenio,jos uvijek je
mjesec raspusta, mora,mjesec lijepog vremena,samo sto zadnjih 14 godina
vise nisam dijete i vise ne idem u onaj mali i nekad za mene posebno
drag gradic istocne Bosne.
Zasto vise ne idem tamo,zato sto taj gradic vise nikad nece biti
isti,vise nikad livade nece biti onako lijepe,mirisne i sarene,u njima

vise nema razigrane i sretne djece,u mom malom,nekad lijepom gradu
zadnjih 14 godina se cuje plac i jauk majki one iste nekad "ma ne bas
tako davno" razigrane i bezbrizne djece.
Moj mali gradic vise nije poseban meni,postao je poseban i poznat
cijelom svijetu,ali na zalost ne po dobru,nego po najgorem zlu.

11.Juli je dan najveceg zlocina pocinjenog poslije drugog svjetskog
rata,a siguran sam da je dan najbrutalnijeg zlocina pocinjenog
ikada,zato molim Boga da se nikad i nikome ovo zlo ne ponovi,pa ni
onima koji su ga pocinili,a iskreno se nadam da cemo svi,pa kako se god
zvali i gdje god zivjeli nauciti nesto iz svega toga.
Ime tog gradica necu da spominjem,jer ko do sada nije sazn'o i ne treba da ga zna.

Usput,Ameriko sretan ti "Dan Nezavisnosti" i havala ti sto postojis...

Senad Cavcic
07/04/2009
Kirkland, WA

» CETVRTI JULI