MUSLIMANKA SAM GDJE GOD DODEM

Naslov komentara: MUSLIMANKA SAM GDJE GOD DODEM Sun Jun 14, 2009 7:17 pm

Kako da ostavim svoju vjeru kada sam muslimanka gdje god da odem!

„Ime
mi je Alijeta (Alijeh), muslimanka sam. Prihvatila sam islam prije
skoro dvanaest godina. Hocu da vam ispricam pricu o mom prelasku na
islam. Živjela sam obicnim zivotom u malom gradu u Njemackoj. O islamu
sam malo znala. Nista drugo, osim onog što je stizalo do nas preko
vijesti i što sam cula uskoli – da je to vjera Arapa. O islamu nismo
razmišljali kao o vjeri, jer je vjera u našem društvu nešto nebitno. U
mojoj zemlji ljudi žive za ovaj svijet i ne misle o buducem svijetu. To
je tako bilo dok nisam upoznala skupinu muslimana, što me je privuklo
da saznam više o islamu. Pocela sam izucavati Kur'an i ulaziti u
rasprave sa muslimanima. Željela sam saznati sve o ovoj lijepoj vjeri.
Potom sam pocela sama isprobavati neke od islamskih propisa, da vidim
da li je to moguce obaviti ili ne. Postila sam i klanjala kao muslimani.

Pocela
sam razmišljati o smrti i kako cu stati pred Boga, dž.s., koji će me
pitati zašto nisam prihvatila islam? Šta bih Mu odgovorila? Odlucila
sam prihvatiti islam, pa su me obavijestili da se trebam okupati.
Okupala sam se i izgovorila šehadet – ovu lijepu riječ koja je osnova
islama. Od tada sam počela redovno obavljati namaz, naučila sam Fatihu
i Ihlas i sve ono što je neophodno kako bi se namaz mogao obaviti. U
početku nisam nikoga obavijestila o svom prihvatanju islama, ali sam to
kasnije uradila. Medjutim, nisam bila pokrivena jer je to za mene u
početku bila teška stvar. Ljude u Evropi ne brine toliko tvoje
vjerovanje koliko ih brine tvoje odijevanje i spoljašni izgled.
Porkrivanje je, naravno, nešto veoma čudno za evropsko društvo i puno
im skrece pažnju.

Jednog dana sam pričala sa svojom
prijateljicom na fakultetu i ona je, pričajuci o muslimanima, rekla:
„Oni nisu ljubazni, ne znaju ništa o životu na ovom svijetu“. Pa sam
joj rekla da sam ja muslimanka. Ona me je začudjeno pogledala i rekla:
„Ne djeluješ mi tako! Ne izgledaš tako!“

Tada sam shvatila
mudrost nosenja hidžaba: treba da se pokrijemo kako bi se znalo da smo
muslimanke. Pokrila sam se, i to je teško palo mojoj porodici, jer moja
porodica nije pridavala neku pažnju vjeri, pa su ih komšije i rodjaci
poceli zapitkivati: „Šta to radi vaša kcerka? Zašto se tako oblaci?“
Zato sam sa svojom porodicom imala žestoke rasprave oko odjece.

Postala
sam meta uvreda. Na ulici su mi govorili: „Idi u svoju zemlju! Nema
tebi mjesta ovdje.“ Jer po njima, islamu nema mjesta u Njemackoj.

Nakon
kraceg vremena otkako sam prihvatila islam udala sam se za muslimana iz
Egipta, i to još dok sam bila studentica. Nakon toga sam okončala svoje
školovanje i stekla zvanje magistra. Dobila sam dvije kćerke, uz
Allahovu, svt, pomoć. Kada nas je Allah, svt, opskrbio drugom kćerkom
pocela sam razmisljati o njihovom odgoju. Njemacka sredina ne odgovara,
bit će izložena mnogim problemima, a željeli smo da naše dvije kćerke
sačuvamo ovih problema, pa smo odlucili da ih odgajamo u Egiptu, medju
njihovom muslimanskom porodicom.

Ali nije mi ni tamo bilo lahko,
naišla sam na loše ophodjenje ljudi u Egiptu. Vidjela sam da me mnogi
jos uvijek gledaju kao da sam nemuslimanka. Govorii su mi: „Sigurno si
prihvatila islam radi svog muža, pa kad se ponovo vratite u Njemacku
skinut ceš hidžab i neceš više klanjati niti postiti, jer se ti na to
nisi od malena navikla, kao mi“. Na te prigovore sam odgovarala: „Kako
da ostavim svoju vjeru, ja sam muslimanka i bit cu u islamu gdje god da
odem, to nema veze sa zemljom u kojoj se nalazim“.

Nažalost,
nisam našla egipatsko društvo onakvo kako sam ga zamišljala, jer sam
zamišljala da cu naci muslimane koji su za primjer ostalim ljudima. Ali
sam našla da ima i onih koji su zaludjeni Evropom i slijede je u mnogim
stvarima, trce za modernom odjecom i frizurama, traže šta je to novo.
Kada sam prihvatila islam i pocela nositi hidžab mislili su da cu
ostaviti fakultet, ali sam ja nastavila i stekla zvanje magistra, a to
je zato što islam podstice na izucavanje i ucenje. Preko interneta sam
rasirila pricu mog prelaska na islam i svake sedmice mi stižu pisma iz
cijeloga svijeta: Amerike, Singapura, Evrope, Pakistana...

U tim pismima me pitaju o prihvatanju islama; da im ispricam svoje iskustvo u islamu, i time osjecam da cinim nešto korisno.

Najljepše
nešto na ovom svijetu jeste da imaš cilj. A najljepši cilj u kosmosu je
da spoznaš svog Gospodara. Zar nas On nije stvorio i zar se necemo
Njemu vratiti?“

Izvor: Govor srca, Amr Halid

» GDJE SU ZAVRSILI BRANITELJI BIH...
» Nadoh starca gdje lezi kraj KAMENA
» Pokrenuli biznis u selu gdje nema povratka