GDJE SU ZAVRSILI BRANITELJI BIH...

Admin

DAN DZAMIJA
Zanimljivo
Braćoi sestre u islamu! Danas 13. džumade-l-ula 1430. h., što odgovara 08.
maju 2009. godine, uz Allahovu, dž.š., pomoć govorim na temu «Dan
džamija 1993. – 2009. godina". Podsjećanja radi, Rijaset Islamske
zajednice u Bosni i Hercegovini je 2000. godine donio Odluku
o obilježavanju 7. maja, «Danom džamija», jer je 07. maja 1993. godine
u ranim jutarnjim satima minirana i porušena od strane srpskog
agresora, Ferhadija džamija u Banja Luci.

U protekloj sedmici
su uhapšena trojica građana Bosne i Hercegovine: Ajman Awad, Abdullah
bin Awra i Aissa Benkhira, koji su na bazi učešća u redovima Armije
Republike Bosne i Hercegovine stekli državljanstvo Bosne i Hercegovine,
koje im je nezakonito oduzeto, te su sva trojica smještena u
Emigracioni centar u Lukavici. Prema izjavi direktora za poslove sa
strancima oni su stavljeni pod kontrolu "jer se radi o osobama koje su
prijetnja nacionalnim interesima Bosne i Hercegovine". Kakve li sramote
da pripadnici Armije Republike Bosne i Hercegovine bivaju uhapšeni i
stavljeni pod kontrolu, sa ciljem njihova izručenja u matične zemlje,
gdje ih čekaju dugogodišnje robije i mučenja, dok blagodati ove zemlje
u institucijama vlasti, Oružanim snagama i policiji uživaju
neprijatelji ove zemlje, koji svoje neprijateljstvo ni danas ne kriju?
Kakve li sramote za aktulenu vlast, da hapsi i islijeđuje one koji su u
ime Allaha, dž.š., branili Republiku Bosnu i Hercegovinu i za uzvrat
nisu tražili ništa osim da nesmetano: bez posla, bez funkcija i bez
bilo kakvih privilegija žive u krugovima svojih porodica, dok zločinci
participiraju u vlasti? Kakve li nepravde da se Arapima uskraćuju sva
prava, dok Rusi, Rumuni, Grci i drugi zločinci, koji su kao plaćenici u
redovima srpske i hrvatske vojske napadali ovu zemlju, nesmetano
uživaju sva prava i niko i ne pomišlja da im oduzme državljanstva i
protjera ih? Suze supruga i djece uhapšenih Arapa su prokletsvo za sve
one koji im čine zulum... Kunem se Gospodarom svemira, da oni nisu
opasnost po sigurnost ove zemlje, već su stvarna opasnost oni koji im
čine nasilje!!!
"Dan džamija",
podsjeća na uništavanje svih džamija i drugih vakufskih objekata u
Republici Bosni i Hercegovini u toku obje oružane agresije, sa istoka i
zapada, u periodu 1992. - 1995. godina.
Ferhat-pašina
džamija, sagrađena 1579. godine, centralni je objekat u Banja Luci i
jedno je od najuspješnijih arhitektonskih ostvarenja bosanske
arhitekture, XVI vijeka. Džamija je dimenzija 18 m. X 14 m., vrh kupole
je visok 18 m., a munara 43 m.. Ferhadija je 1950. godine uvrštena u
kulturnu baštinu Bosne i Hercegovine, a potom je uvrštena na listu
spomenika svjetske baštine pri UNESCO-u. Džamija je djelimično uništena
ekplozivom detoniranim 7. maja 1993. godine od strane srpskih
zločinaca. Nakon prvog rušenja, vlasti Republike Srpske su organizovale
potpuno rušenje i čišćenje terena na kojem se nalazio kompleks džamije.
Kratko nakon rušenja Ferhadije, srušena je i obližnja sahat-kula.
ostaci ruševina su odvezeni na gradsku deponiju, a Ferhadija je bila
jedna od 16 Banjalučkih džamija, koje su tokom agresije na Republiku
Bosnu i Hercegovinu od 1992. - 1995. godine, do temelja porušene.

Džamije
su Allahove, dž.š., kuće na Zemlji i njima islam posvećuje posebnu
pažnju, jer su one mjesta gdje se veliča Njegovo ime i gdje Mu se pada
na sedždu, sa ciljem postizanja samo Njegova zadovoljstva.
Opće
je poznato da neprijatelji islama, ne biraju metode u borbi protiv
muslimana i za njih nisu svete: džamije, mektebi, mezarja, mostovi,
sahat-kule, hanovi, hamami... Oni stoljećima zatiru tragove islama na
širem prostoru Balkana, a preživjele muslimane prisiljavaju na stalnu
hidžru i zbijanje na sve uži životni prostor, kako bi u svakom narednom
naletu imali što manje posla. Džamije i vakufi se ovdje u Bosni i
Hercegovini ruše od 1878. godine, pa sve do posljednje dvije krvave
agresije na nju (1992.-1995.). Rušitelji se proglašavaju svecima i
nacionalnim herojima, dok mi živimo u nadi da će se zločinci već jednom
proći zločina i prihvatiti nas drugačijim...

Allah,
dž.š., u kategoriju najvećih nasilnika ubraja one koji u džamijama
sprječavaju spominjanje Njegova imena i koji ih ruše, pa u 114. ajetu
Sure El-Bekare kaže:
“Ima li
većeg nasilnika, od onoga koji brani da se u Allahovim džamijama ime
Njegovo spominje i koji rade na tome da se one poruše? Takvi bi trebalo
da u njih samo sa strahom ulaze! Na ovom svijetu doživjeće sramotu, a
na onom svijetu patnju veliku!” (Suretu El-Bekare, 114)

Kakvi
su samo zločinci i teroristi oni koji su sve džamije, mesdžide i ostale
vakufe porušili tamo gdje je stizala njihova vojska ili gdje se
uspostavljala njihova vlast?! I sve to su smatrali svojim velikim
podvizima, a jadni li su narodi koji pokušavajući da izbrišu tragove
kulturnog naslijeđa drugih naroda i etnički ih iskorijene, misle da će
na taj način postati velikim i slavnim! Za vrijeme posljednje oružane
agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu potpuno je porušeno 614
džamija (534 od strane srpskog, a 80 od hrvatskog agresora), dok je
oštećeno 307 džamija (249 od srpskog, a 58 od hrvatskog agresora), što
čini 80,5% od ukupnog broja 1144 džamije, koliko ih je bilo prije ove
dvije agresije. Pored toga je od ukupno 557 mesdžda (džamija bez
munare), potpuno porušeno njih 218 (175 od srpskog, a 43 od hrvatskog
agresora), dok je oštećen 41 mesdžid (21 od srpskog, a 20 od hrvatskog
agresora), što čini procenat od 46,40% mesdžida. Ovome treba dodati još
14 potpuno uništenih i 18 oštećenih mekteba, te 447 uništenih i 160
oštećenih drugih vakufskih objekata.

Ovo
su podaci koje moramo znati, da se zlo ne ponovi, jer narod koji ne zna
šta mu se desilo u bliskoj prošlosti, ima šansu za nestanak u
eventualnom narednom naletu, a kada nestane tragova materijalne i
duhovne kulture i kada se izgubi kolektivno pamćenje, blizu je i
biološki nestanak jednoga naroda.
Ne
samo da se zločinci nisu zadovoljili sa rušenjem džamija, nego su i
njihove lokacije pretvarali ili još uvijek pretvaraju u parkirališta
ili mjesta za izgradnju stambenih i dugih objekata. Na tom putu im niko
od domaćih i međunarodnih faktora nije stajao, niti stoji, tako da su
na oči obespravljenih Bošnjaka nicali objekti, u nadi da će pravednim
rješenjem nekih od sudova naknadno biti uklonjeni, a sudovi su donosili
presude ili odluke protiv oštećene strane, kao što je slučaj sa
odlukama Doma za ljudska prava vezanim za Divičku i Zamlaz džamiju u
Zvorniku.

Allahovom, dž.š.,
voljom i snagom Bošnjaci, dobrovoljci iz islamskog svijeta i rijetki
pojedinci iz druga dva naroda su se suprostavili strašnoj agresiji i
zlu koje se nadvilo nad Republikom Bosnom i Hercegovinom i njihova je
zasluga što makar na jednom dijelu Bosne i Hercegovine danas ima:
džamija, mesdžida, mezarja i drugih vakufa, kao i vjerskih i drugih
objekata drugih naroda. Islam je Bošnjake učinio posebnim, jer u
protivnom na prostoru koji su oni branili ne bi ostala niti jedna crkva
i sinagoga, a one su tu da svjedoče da mi nismo kao oni i da mi ne
rušimo, nego gradimo i čuvamo i da uvažavamo druge i drugačije. Eto, to
je islam i to je njegovo učenje! To su univerzalna islamska rješenja,
koja garantiraju svakom pojedincu: slobodu, pravo na uživanje njegova
posjeda i punu sigurnost u pravom smislu riječi.

Braćo
i sestre! Gradimo džamije i čuvajmo džemat, ne dozvolimo da nam džamije
ponovo budu samo kulturno-historijski spomenici, čuvajmo ih, jer ako ih
ne budemo čuvali, zločinci će ih ponovo rušiti i na njihovim temeljima
graditi zgrade i crkve i njihova mjesta pretvarati u parkinge ili
pijace, a nama zamesti svaki trag! Zapamtimo da je naša obaveza
rekonstrukcija svih porušenih džamija, na svakom mjestu gdje su one
postojale i najozbiljnije pristupimo tom poslu! Uključimo se na prvom
mjestu mi i naše porodice, animirajmo našu rodbinu, poručimo rođacima i
komšijama u dijaspori da je naša obaveza rekonstrukcija porušenih
džamija, jer su one simboli našeg višestoljetnog postojanja na cijeloj
teritoriji Bosne i Hercegovine! Ne čekajmo da nam hareme štite i
ograđuju naši prijatelji iz islamskog svijeta, već se organizirajmo i
uređujmo ih sami, jer je to naša obaveza prema našim umrlim!

Ne
prodajimo i ne mijenjajmo imanja, već ih obnavljajmo i kultivišimo, jer
ćemo za njih biti pitani na Sudnjem danu! Prodaja ili zamijena naše
imovine, u manjem BiH Entitetu ili na prostoru Federacije, odakle smo
protjerani, je haram, jer se time prodaje dio Bosne i Hercegovine i
svega što ona podrazumijeva!

Rijaset
Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini je na svojoj redovnoj
sjednici, održanoj 11. marta 2009. godine, odnosno 14. rebiu-l-evvela
1430., donio zaključak da se u povodu Dana džamija u svim džamijama u
Bosni i Hercegovini i bošnjačkoj dijaspori održi hutba na pomenutu
temu, te da se organizira sergija za pomoć u temeljitoj rekonstrukciji
džamije Kara Mustafe-paše Sokolovića u Rudom.
Molim
Allaha, dž.š., da nas učvrsti na putu islama, da ummet Muhammeda,
s.a.v.s., učini onima koji će uspostavljati red i sprječavati nered na
Zemlji, da nam pomogne da sačuvamo našu Bosnu i Hercegovinu, u kojoj
ćemo sa ponosom i slobodno koračati i živjeti na svakom njenom pedlju,
da nas sačuva iskušenja koja nećemo moći podnijeti, da nas učini
istinskom braćom, koja će jedni drugima praštati i upućivati iskrene
dove za popravljanje našeg stanja i praštanje grijeha, da nam bude
milostiv na Sudnjem danu i da nas uvede u obećane džennete, u društvu
sa: poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!
Sarajevo: 13. džumade-l-ula 1430. h. 08. maj 2009. godine
Hutba: Džamija "Kralj Fahd"
Nezim Halilović Muderris

» MUSLIMANKA SAM GDJE GOD DODEM
» Nadoh starca gdje lezi kraj KAMENA
» Pokrenuli biznis u selu gdje nema povratka