Admin Admin
| Naslov komentara: Nacionalna pjesma Sat Mar 21, 2009 6:30 am | |
| JA SAM BOSNJAK!
(Izdajici Avdi S Karabegovicu)
Ja sam Bosnjak - dican junak: Vjeran svetom domu svome, Vjeran slavi svojih djeda I narodu Bosanskome!
Njegov ponos na mom srcu Ko amanet sveti stoji; Ponos koji nigdje ne da, da se Bosnjak lava boji!...
Majka me je Bosnjakinja Zaklinjala svojim mlijekom, Za cast ove casne grude, Da proljevam krvcu r`jekom;
Da joj sluzim, kosto sluzi Rob svojega gospodara, Da je branim od dusmanskih Bojnih koplja i handzara!
Na tvoj poziv, evo s`macem Na mejdan ti stupam smjelo: U poganoj Tvojoj krvi, Da tfijumfa vezem djelo.
S`Tvojom krvi da sapirem Crnu ljagu s`roda svoga, Crnu ljagu - sto j`rodio Izdajicu prokletoga!
Izdajicu uspomeni Svojih djela slave stare, Sto se drzn`o blatnom rukom, Da svetinje njine tare! - -
Al ` sto rekoh o mejdanu?... Ne, nikada s`hrgjom takom: Bosnjak junak bojni mejdan D`jeli samo sa junakom!
A Ti sakri mrsko lice Ispred sv`jeta cijeloga: U podzemlje mracno bjezi, Izdajico roda svoga!
Jer nad Tobom rodnog neba Zlatnog sunca placu zrake, Place jasna mjesecina I treptanje zvjezde svake,
Place svaki zemni atom, Na kog Tvoja noga stane; Svaka travka tebi klice: Izdajica, nak propane!
Sakri lice izdajico, Nek ne pljuju ljudi na Te, A znaj I to: Izdajicu I pod zemljom klevete prate!...
Musa Cazim Catic[/color]
Bosnjacki ponos
Nek se gordo vijori, bajrak plavo-zlacani, nek cvijetaju ljiljani, da se Bosnjak ponosi.
Zbog Kulina bana, Tvrtka kralja znana, slavnog Zmaja od Bosne, potomci se ponose.
Grli Bosnu, ne da je, gine Bosnjak, takav je, ne boji se nikoga, Bosnjak, Bosna jedno je.
Bosno mati, nedam te, ginem za te, halal je, neces biti dusmanska, nikad nisi ni bila.
Mramor, stecci, skiljani, sirom Bosne rasuti, strazu mrtvu cuvaju, nikom Bosnu ne daju.
Dedo
[color=darkblue] Bosanski sokole.
Primi pozdrav, premili spomene, od gorstaka sa studene st´jene, Gdje ´no soko sokolice leze, Gdje ´no zemlja krvnu bracu steže, Gdje se bolji ocekuju dani, Gdje se stuju svoji velikani.
Ti polece nebu pod oblake, Da ugasis zarkom suncu trake I sneses ih u gnijezdo milo. Ha, Bosnjace! Sretno tebi bilo. Miloj Bosni stani na medjniku Miloj Bosni na ponos i diku!
Moj Bosnjace, oko sokolovo, Dosta slatkih prespavasmo snova, dosta ljutih preboljesmo rana kroz nekol´ko godinica dana.
Već je hora, koja doći omra, da poletis kao soko sivi, Da poviknes: „Joste Bosnjak živi; joste živi, mrijet mu se neće, dok se Zemlja oko Sunca kreće.
Znaš Bosnjace, nije davno bilo, Sveg' mi sv'jeta nema petnaest ljeta, Kad u nasoj Bosni ponositoj, I junackoj zemlji Hercegovoj, Od Trebinja do Brodskijeh vrata, Nije bilo Srba ni Hrvata... A danas se kroza svoje hire, Oba stranca ko u svome sire,
I još nešto, čemu oko vjesto Hrabri ponos i junacko nada sve se zacuditi mora: Oba su nas gosta saletila, Da nam otmu najsvjetlije blago, Naše ime ponosno i drago; Eto hoće, secer razgovore!
Kucnuo je casak odlucnosti, da kliknemo i mi u radosti: Zdravo sine, mile domovine, Nas junace, ponosni Bosnjace! Pozdravlja te sa krsa viteze, Živi, živi na hiljade ljeta! Miloj majci na radost i diku, Boreci se za otajstva sveta!
| |
|