OPASAN UDAR NA SNRY

Bugojanska skupina / vecernji
Bugojanska grupa: Tajno skrivan do 1978. i ubijen

24SI - Otkako je skinuta prašina s
policijsko-pravosudno-političko-udbaškog spisa o Bugojanskoj grupi
hrvatskih domoljuba koji su 1972. pokušali prodrmati tadašnju
Jugoslaviju zbog sistemskog zatiranja Hrvata, u javnost su procurile i
nove pojedinosti koje su počeli iznositi akteri davnih zbivanja o
velikoj potjeri, likvidaciji, ali i višegodišnjem skrivanju u tajnome
zatvoru jednoga od aktera ove najveće pobune u bivšoj Jugoslaviji.Večernji list je došao u posjed potpuno novih dokumenata koji nikad u javnosti nisu objavljeni, a koji će najvjerojatnije pomoći
da se tijela četvorice članova Hrvatskog revolucionarnog bratstva, čiji
su članovi činili okosnicu Bugojanske grupe, konačno pronađu i dostojno
pokopaju. Riječ o dokumentima bivše zloglasne Udbe i
zapisnicima koje je lično potpisao tadašnji ministar unutarnjih poslova
SR-a BiH Franjo Herljević.

Kako se uz pronađenu dokumentaciju pojavio i veliki broj svjedoka čije informacije uvelike mogu pomoći u otkrivanju grobnice u koju su bačena tijela Đure Horvata, Vejsila Keškića i Mirka Vlasnovića, prema riječima don Ante Jelića, predsjednika Hrvatskog katoličkog dobrotvornog društva, veliki broj kockica u mozaiku Bugojanske skupine prilično je složen, što znači da bi se uskoro
mogla saznati i sudbina ostale petorice pripadnika HRB-a, Vinka Kneza,
Ivana Prlića, Nikole Antonca, Vilima Eršeka i Ilije Lovrića, o čemu je
dosad bilo malo informacija.

Naime, najveće
otkriće predstavlja policijski zapisnik iz kojeg je jasno da je jedan
od spomenute petorke držan u zatvoru sve do 1978. godine i tek tada
eliminisan. Dostupnih zapisa o tome o kojem je članu
Bugojanske grupe riječ, kojem očito nije niti bilo suđeno, kao i o tome
kakva je bila njegova uloga, nema. Zahvaljujući jednom živom svjedoku, pronađeno je i mjesto gdje je pokopan. Prema riječima don Ante Jelića, dosada
su mnogi članovi porodice likvidisanih pripadnika Bugojanske grupe dali
DNK, što će pomoći u identifikovanju njihovih zemnih ostataka.

Kada su u pitanju poginuli i zarobljeni iz skupine Feniks, desetorica su izgubila živote na različitim mjestima u BiH tokom sukoba, a devetorica su bila zarobljena. Đuri Horvatu, Vejsilu Keškiću, Mirku Vlasnoviću i Ludvigu Pavloviću "suđeno" je u Sarajevu.

Prva trojica osuđena su na smrt, a Ludvig Pavlović, najmlađi član Bugojanske grupe, osuđen je na zatvorsku kaznu. Ali, ono što dosada nije bilo poznato i šta dokumenti otkrivaju jest datum i vrijeme egzekucije.
Dana 17. marta 1973. godine, pet minuta iza ponoći, prvi je strijeljan
Đuro Horvat, zatim Vejsil Keškić te u 3.05 sati Mirko Vlasnović.

Strijeljanje je izvršeno u blizini nekadašnjeg policijskog skladišta u Rakovici, pokraj Sarajeva. Streljački vod činilo je osam pripadnika vojne policije i njihov zapovjednik. Polovina je u svojim cijevima imala manevarsko streljivo, a ostala četvorica bojevo.

Imena egzekutora i njihova zapovjednika su poznata, ali zbog daljnjeg otkrivanja istine o sudbini ostalih pripadnika grupe Feniks, njihova imena će biti izostavljena, kao i imena mrtvozornika, doktora koji je liječio ranjenike iz obje sukobljene strane. U policijsko-partijskom dokumentu, koji je i Večernjem listu predstavljen na uvid, predstavljena je detaljna analiza koju su sastavili tadašnji članovi Saveza komunista, a koja se odnosi na sam završetak akcije.

Naime, nakon
završetka akcije "Raduša", kako ju je bivši režim nazivao, sastali su
se članovi SK i svi akteri koji su sudjelovali u akciji, a riječ je o predstavnicima vojske, policije i tadašnje teritorijalne obrane. U akciji potjere protiv 19 pripadnika HRB-a bilo je angažovano više od 30.000 pripadnika vojske, policije i teritorijalne obrane. Među jedninicama na terenu vladao je veliki strah, tako da su u nekoliko navrata pucali jedni na druge ... stoji u dokumentu koji otkriva i kako su jugoslovenski stratezi imali loše organizovanu vojsku.
(vecernji)