Admin Admin
| Naslov komentara: Covjek u svom vremenu Sat Jan 18, 2014 6:48 am | |
| Covjek i vrijeme Radijo sam oko 30 god. u jednoj firmi koja je imala vise pogona,zaposljavala i preko 6000 radnika.Upoznao sam,sto bih nasi rekli,svega i svasta.Izmedu ostalih poznavao sam jednog covjeka iz gornjeg podrinja koji se malo razlikovao od drugih,mozda je po nekim osobinama bijo slican meni,nije se volijo isticati,mijenjati boje i naginjati kako vjetar puse.Ponekada bi smo i nasamo razmjenili misljenje ako je nesto bilo zanimljivo,dali u preduzecu,drzavi ili vezano za neko vjersko pitanje.Kasnije zaposlijo i starijeg sina,imao je dva sina i cerku od djece,sin mu i nije licijo njemu,kaze turijo se na dajde.Pred sami rat u Velesicima nadosmo se ispred naseg preduzeca menze pa me upitah: Begicu,svasta se sprema,nisam mislijo sutra u petak ici kuci sta mislis.Sada sam isto rekao Omeru,ako nemas para za kartu da ti dam.Pogleda me,imam,fala ti,tako sam ija mislijo.Rat se zavrsijo,prvo sam sreo Omera,cijelo vrijeme mislijo sam kako li zivis i gdje si,da mi nisi rekao idi kuci ja sam mislijo ostati,to bi znacilo da bih cijeli rat bijo odvojen od porodice,puno smo pricali,bilo je i tamo svasta.Devedeset osme sretim i moga starog ahbaba,puno se promjenijo da sam ga jedva prepoznao,izgrlimo se i odmah na kafu.Moj Begicu,puno sam obolijo za koji sam dan jos,zena mi umrla,sinovi ozenili a cerka udala,kao da sam predvidijo losu prica pa dodadoh,pa u takvom miru i sreci kaze se fala Bogu,on se usuti ja ga pogledah i vidim dvije suze kako se spustaju polahko niz obraze a on ih namjerno nece da obrise.Zazalih sto sam ista progovorijo,sto ga nepustih da mi prica sta on hoce da ne uticem ja na temu.Neznam sta bi bilo dobro da samo nesto progovorim pa onako samo reda radi:Nemoj se sikirati,zivot je nepredvidiv.Kada se pribrao i mene iznenadijo sa pricom.Moj Begicu,nikada nisam otisao na more,na planinu maxuz,nikada se nisam napijo ni bezobrazan bijo,radijo sam koliko sam mogao da nesto postignem da mi djeca negledaju u drugoga.Napravijo obadvojici kuce,kupijo dobre zemlje,basce sve a onda oboljoh i dok ja trazim lijeka iznenada umrije mi zena,onako zdrava citava.Ovaj put samo slusam.Vidim da sam pri kraju zivota,dodem kuci i cujem ispred vrata smijeh u kuci ja udem a ono kao da je mrtvac usao odmah se mijenjaju face i tisina,jedino me unucadi spasavaju.Odem drugom sinu jos gore,cerka mi nasla punu kucu,nemam kud njoj.Treba mi lijepa rijec,malo da zaboravim bolest i da nemislim na najgore a ono jok.Cesto odem pa obidem njive i baste i u svakoj se isplacem,kazem him da nemam nikoga.Tako sam jedno tri mjeseca duro i rijesim,probacu nesta pa neka iskoci sta god hoce,sto ce biti sutra neka bude danas.Kazem snahi od mladeg sina:Snaho ti si mi jos malo nada,de mi sutra ovdi sazovi sijelo,neka dodu svi,zovni mi cerku i zeta,hocu vala snaho da pricam sa svima da vidim gdje sam i sta misle samnom.Pa evo te ovdi babo,neboj se,snama si.Uradi kako sam rekao,posalji djecu.Nisam vala bogami zaspo cijelu noc ni oko naoko sklopijo nisam pa i dan mi bijase dulji.Uvece se skupili sinovi i cerka zet i sva unucadi,milina pogledati,svi oni pricaju normalno ali se osjeti da nesto iscekuju a mene bi ubila kap.Pricaj babo sta hoces da pricas,povika mi stariji sin.Eh djeco moja,od kako mi umrije zena ja sam posto pravo sirota,oni se namah svi zasmijase.Ja zasuti,trebam stalno doktora,nekad odem a nekad nemogu da odem,nemogu vise ovako ja sam gotovo pao na posteljinu.Zvao sam vas da cujem sta vi mislite o meni.Svi sute,opet stariji sin: Sta ima da mislimo,gdje si tu si.Necu ja vise tako,hocu da znam koce o meni brinuti,da znam koga cu u noci zvati.Bogami babo meni nemas kud,moja te zena nece,tako mi je rekla kada smo posli na sijelo ovdi veceras,rece mi stariji sin.Utom njegova zena ustaje,hajmo djeco,djeca su bila rada ostati jos,ali valja him ici,usta i on i odose skupa.Cerka mi veli:Babo ja imam svekra i svekrvu,zar ocekujes nesto od mene,zet dodade,bilo bi sramota kod dvojice sinova da ides zetu i bi vala pomislih ija.Strepim,sta ce mladi reci.Babo neznam nija,ja nisam nikad vidis kuci,trcim,radim,stati ja mogu pomoci.Pogledah u snahu,njegovu zenu.Snaha mi jos usta nanoge,cekam grmljavinu,sva se zacrvenila.Babo,vidin niko od tvoje djece nije rad date uzme i prigleda do tvoje smrti,budi samnom ko i moj otac,sta imamo to cemo i jesti,gledacu te kai i bolje nego svoga oca.Obradovah se a onda me samo oblise suze i nakav znoj kao graske.Cerka moja usta i poljubi mi snahu,bi mi drago.Dva dana sam se odmarao,sve me od naka zora boljelo a onda odem u opcinu i sve sem jedne kuce i okucnice to ostavim starijeg sina djeci,ostalo prepisem na snahu da njejno bude poslije moje smrti,zaboravih ti reci: Dam cerki jednu bascu,da me se sjeca i rahmet kadgodi preda,kaze babo mi imamo zemlje ali eto fala ti.Poslije stari sin i snaha ama ni da govore nece,ali ja nemjenjam svoju odluku,ako sam him ja ovako slab tezak,teska him je i moja zemlja.Snaha mi je kao cerka,Bog joj dao sta god pozeljela.Pricali smo dok nismo primjetili da je vec i mrak,odoh,poselamimo se uz dogovor da ga posjetim kada budem isao u posjetu Visegradu i Gorazdu,nismo se vise nikada vidjeli.Slucajno nadem njegov broj i nazovem.Javi se zenski glas,pitam za moga prijatelja? Eee pa on je davno umro,Rahmet ti prijatelju i Dzenet na onom svijetu,bijo si poucan cijeli zivot za sve koji su htjeli to vidjeti.... | |
|