Jedva sam prezivio

Admin

JEDVA SAM USPIJO PREZIVITI TAJ DAN

Bile su teske godine kako ekonomski tako i vremenski,ljeta susna a zime teske,imao sam oko 13-14 godina,jedno vece Ibrahim Begic moj amidic kaze mi hajde sutra samnom idem ja u Klotivac a ti ostani malo u stjenama,imam dobru pusku za tebe,vidices.Snijeg je veliki sve su divikoze sisle Drini,obradovah se i ako sam svjestan bijo da ulazim u veliki rizik po takvom vremenu.Dodem kuci i spremim torbu,za sutra,pripremim najtopliju odjecu i obucu,sibicu zamotam u najlon,hrane za jedan dan,ali slabo spavam i dok je pred zoru Ibrahim samo kucno u vrata ja sam bijo vec spreman,izlazim iz kuce mnogo je hladno snijeg skripi pod nogama,hladnoca prosjeca tijelo ali mi idemo,spustamo se jedva niz Pendike,potok je sav zaledijo,voda se uopce nevidi,na Gocinu brdu procuse se Begini horozi a vjetar nas vraca u nazad,imam osjecaj da na meni nema odjece,Ibrahim mi nekako iz neke dubine viknu da sam znao da ce vako biti nebih smo kretali,idemo pa sta bude rekoh.Preko Gvozda je manje vjetra pa je i lakse ici,ali snijeg poce da pada I brahim kaze to je obicaj snijega zimi pred i u zoru,mozda nece padati danas,tada dolazimo na Grdenj i cujemo kako fijuce vjetar a stijene prosto jece od vjetra i hladnoce,spustamo se Drini i odma iz bajte uzimamo motor i palimo ,camac je kreno a mi se prosto ledimo,vjetar nas udara u prsa ,Ibrahim se sav zamoto vidim mu samo jedno oko,ruke mi se lede,lozi u pec,i dok ja nalozi nekako jedva od vjetra stigo smo u Crni potok,gdje ces izaci,pita Ibrahim,idemo ispod Rogova u ono duboko tocilo,malo sam ruke zagrijo i stizemo na zeljeno mjesto.Kada sam izasao iz camca,jednostavno sam propo u snijeg,toliko je bijo veliki,pokusavam da idem ali nemogu,tada kundakom puske malo razgrcem snijeg i tako se pomalo penjem uz tocilo,no brzo mijenjam plan kretanja racunajuci da je snijeg manji uz kose i polako se povlacim uz lijevu stranu tocila prema brdu,svanulo je lijepo i vidim u Srbiji dosta divokoza,negdi je cujem da pisti ali je jos nevidim,zelim da se popnem bar do pola stjena i sav tezim ka tom cilju,izlazim na prvu kosu gdje bih mogao ponovo uci u tocilo i tada ugledah par divokoza koje imaju pravac kretanja prema meni jos me nisu primjetile pomisli dobro je,ali kako him prici po volikom snijegu,odluci jos se malo popeti i sacekati da same naidu gdje mogu pucati,tako sam i ucinijo,kada sam dosao na zeljeno mjesto nadem drvo uz koje mogu naslonuti garabin i cekam ali iduci ja sam sav vec mokar i uzima me jaka zima,hladnoca,pokusavam se zagrijati ali slaba fajda,tako sam se borijo jedno vrijeme i u jednom momentu ugleda divokozu na zeljenom mjestu ali kako je pucati kada drhtim od zime nekako sam uspijo da to sve savladam lijepo nanisanim i puska opali ja se zaklonim da vidim imali jos neka jer neznam nista sta se desilo sa onom sto sam je pucao samo je nestala,negdi ispred mene cujem da pisti sto je znak da znaju gdje sam i da vise nemam sanse da pucam,dodem gje sam pucao i nadem divokozu koja je odma pala u snijeg vidim ih da pobjegose druge od mene prema Klotivcu,poznam taj dijo stjena i znam da divokoza kad je odatle bacim treba pasti u tocilo.Divokozu bacim a ja iznad predem preko tocila i idem tragom onih sto su mi pobjegle nekako mi lakse.

Predem na jednu kosu i ugleda nekoliko divokoza iza jednog manjeg tocila,jedne nesto brste a jedne stoje,vjerovatno od hladnoce,sahata nemam i neznam koje vrijeme cinimi se da ima podne,vec sam umoran,malo cucnem ali neda hladnoca,polahko se primicem tocilu da nebudem primjecen ako udem u tocilo a nebudem primjecen imacu sansu opet da pucam.

Ulazim u tocilo gdje se malo odmorim i onda pomisli ovdi moram polahko ako sada nebudem pucao nema vise nista vraticu se po onu ubjenu i loziti vatru,nemogu dalje.Pocinjem da prilazim oprezno sto je vise moguce,hulam uspjesno jer mi to snijeg omogucuje mekan je a suh,vjetar puse meni od divokoza tako me mogu teze osjetiti,brojim ih ima hi 17 ima i mali treba da jos pridem uz jedan hrid sa koga cu pucati,nesmiju me primjetiti,jednostavno prolazim kroz snijeg i kada sam izlazijo lagano na hrid ugleda drugu grupu divokoza ima ih devet ali prve su blize i njih cu gadati,odaberem jednu ko velika i na lijepom je mjestu,pusku sam sa strane naslono na neki gladak jasencic sa tog mi je mjesta najpovoljnije.Otkocim pusku i polako nisanim,puska je pukla a Divokoza samo poskoci i pade,druge se uzkomesase jer neznaju tacno odakle sam puco i mogao sam jos dva puta sigurno pucati ali nesmijem od zime,kako je prevuci u tocilo i ako je veoma blizu.Dodem do Divokoze i vidim da je dobra jos bolja od prve,zadovoljan sam ali i zabrinut ako sibica ne upali nema mi spasa.Divokozu nemogu odma ponijeti niti je vuci moram prvo razgaziti snijeg pa se onda vratiti po nju.Par puta sam preso do tocila i vratim se po divokozu koju sam krajnjim naporom snage jedva prevuko u tocilo i kada sam jedva doso gdje prva trebala pasti kada sam je bacijo sa stjena vidim da je nema,vidim da nije pala.Niti je mogu ostaviti niti ici traziti,ipak nekako pokusam ici prema njoj ali nema sanse onda se vratim sve istim tragom i nadem je gdje sam je i bacijo zastala odma u snijegu,tada je svucem do one koja je vec u tocilu i ponovo uzmem onu bolju pa niz tocilo blizu Drine znam da ima pecina i tu dodem vidim da ima suha lisca ali znam da ono nemoze lahko goreti,razmisljam da lozim vatru pa kasnije da idem po drugu Divokozu ali nesmijem ako se odmorim nisam siguran dacu kasnije moci ici tako odlucim i odma se vratim po drugu,nju sam donijo brze nego sto sam mislijo jer mi je dobro moja prtina pomogla.Pocnem da lozim vatru ali nemoze sibica da zapali i kada se neka crta upali brzo se ugasi,pokusavam sve sto znam ali nejde drhtim od zime a i straha,nagulijo sam tanke kore od jasena onih vlakana ispod kore ali ni ona nemogu da uhvate vatru imam samo jos jednu crtu,panika me uhvatila,zurim sta god radim,tada odlucim malo da se skoncentrisem i to me spasava imo sam od cetena predni peskir u koji je bijo zamotan hljeb,osjecem krajeve i ravrnem ih onda sa vlaknima od jasena spojim i poslednju crtu uspjevam zapaliti i da vlakna od peskira nisu bila nebih vatru nalozijo plamen se ugasijo ali u vlaknima je ko zar ostala vatra koja se razgorila i sigurno me spasila.Vatru sam dobru nalozijo a onda sam ogulijo jednu pa drugu divokozu i vidim vatra sjeni sto je znak skorog mraka.Tada isprzim mesa i jedem pripremim i za Ibrahima,kada se pomoli camac,prvo ga cujem a zatim i vidim,vidim da nije Ibrahim,ima ih dva u camcu neko vice imali mesa,ja sutim mislim samo nejdi kraju,taj camac samo sto je zamako,nailazi Ibahim,dogovor je da stane kada ugleda vatru a ja da bacim dva kamena u Drinu,da znamo da smo to mi,moze se desiti da bude jos neko u lovu.Camac prilazi kraju ja ga za kratko svezem unesem rusak pun i jedno cijelo,lubanju Ibrahim vice dobro si vazdan sam se sikiro kako ces hodati od snijega,dade mi malo rakije u crvenoj pivskoj flasi to me malo razveseli i odmori,ja mu pricam muke po snijegu a on meni kako je i kome iso u klotivac,kaze videli Osmana sa Skele prije bi ja doso ali moro sam njega propustiti prvoga,tako smo dosli kuci ipak zadovoljni.

[/center]

Naslov komentara: Re: Jedva sam prezivio Sun May 31, 2009 6:13 am