Naslov komentara: Moj put u Potocare Wed Aug 11, 2010 5:44 am
Moj put u Potocare
Uviek sam osjecao da je svaki Bosnjak duzan makar jednom otici u Memoarni centar u Potocarima. Posto sam vec bio u Bosni u vrieme velike Dzenaze,odlucio sam da idem,ali iz Sarajeva preko ne zaobilaznog Vukoljina stana. Odlucio sam ovaj put bez satora,idem kod Dulana u Poljanice na konak. Taj dan Dulan je bio na Kosidbi,ali je dosao dosta rano.Za to vrijeme dok sam bio sam u planini,odlucio sam ici na Grad.
Pogled sa Grada je ocarajuci na sve strane...
Baterie su mi bile slabe pa sam napravio malo slika,koje i nisu bas uspjele...
Konak kod Dulana bio je ne zaboravan.Dok smo mi u planinskoj tisini uz blag vjetar pricali o bas svemu,njegovih 20 bikova nam je stalno tiho bukalo.Negdi oko 11h nocu krenuli su na spavanje u koloni po jedan i tu na Mustafica hrid spavaju svaku vece,nikada se ne zatvaraju niti ih ko veze.Zive 100% u coporu,ali se obraduju kada im se javi covjek. Dok se Dulan obrijo za put u Srebrenicu ja sam brao za dorucak borovnice i jagode koje smo sa kajmakom pojeli..
Odmah cim smo krenuli Dulanov sin nam pokazuje kuda su te noci medvjedi hodali.Dulanov sin zivi u Kaknju i tamo ide u skolu.Kaze ja sam ovdi srecan.Kako ces sada ovdi ostati sam,mi idemo a vidio si ove velike tragove.Nisam sam,nije me uopce strah,imam volove i siguran sam da mi ovdi medu njima nemoze nista lose se desiti,cak ni od covjeka. Zivim ovdi zivot koji sam citao iz bajki... Ovdi sam srecan,kada se vratim u Kakanj,stalno moram drugovima pricati kako je ovdi pa mi to malo dosadi. Zanimljivo je da medvjedi nesmiju i nemogu nista ovim bikovima....
Jedan pogled od Husine vode preko Crnog vrha i Sarene bukve prema Stublicu....
U mom rodnom mjestu nismo se zadrzavali...
Brzo smo dosli na Sarenu bukvu,odakle mi Dulan pokazuje gdje vidio ljudsku glavu i to prijavio ali nikada jos niko nije dosao da je uzme i ispita cija je ma da se gotovo sigurno zna cija je.
Meni nigdi na svietu nije ljepse od ovih prostora...
Baterija je gotovo izdala pa zato nema malo slika....
Kolona nas je zakacila negdi ispred Jadra,dugo smo putovali,malo smo se umorili pa svratismo kod Munibe na kafu da se bar malo odmorimo..
Zatekosmo Kraljicu Srebrenice broji pare,kaze dadose mi ove Bule nase sto ih sretoste.Imala sam 49 osoba na konaku,bio je i ministar C.I zaista Muniba spravom nosi ime Kraljica a cesto Vila sa planine,kod nje sve ima i sve na svom mjestu.
Moj odlazak u Potocare,osjecam kao mali Had i obecavam sebi kada god budem u prilici ponovo cu doci i ako je bilo tesko gledati tugu koja se slila u ovo malo mjesto....