OSAMNAESTOGODIŠNJICA ARMIJE

OSAMNAESTOGODIŠNJICA ARMIJE
REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE

Braćo
i sestre u islamu! Danas 24. rebiu-l-ahira 1431. god. po H., 09. aprila
2010. godine, uz Allahovu, dželle še'nuhu, pomoć govorim o temi
Osamnaestogodišnjica Armije Republike Bosne i Hercegovine. Za spomenutu
temu sam se opredijelio jer se za šest dana, tačnije 15. aprila 2010.
godine, navršava osamnaest godina od formiranja Armije Republike Bosne
i Hercegovine i taj dan se na dijelu Federacije Bosne i Hercegovine
s bošnjačkom većinom, obilježava kao Dan Armije. Današnja hutba
govori o Armiji Republike Bosne i Hercegovine, njenim šehidima, invalidima
znanim i neznanim junacima, pohvaljenim i nepohvaljenim herojima, demobiliziranim
borcima, profesionalnim vojnicima i svima onima koji su hrabro
i bez oklijevanja stali u prve borbene redove da brane Republiku Bosnu
i Hercegovinu. Policija Republike Bosne i Hercegovine i Armija Republike
Bosne i Hercegovine su se uz Allahovu, dželle še'nuhu, pomoć, u nemogućim
uvjetima oduprli znatno nadmoćnijim i brojnijim neprijateljima, koji
su nadirali izvan granica Republike Bosne i Hercegovine, potpomognuti
zločincima iznutra.


NASTALA IZ OVAKOG PEPELA

Braćo
i sestre! Sjećajmo se sa ponosom dana u kojima se u Republici Bosni
i Hercegovini vodila odsudna bitka za: vjeru, čast i državu i nemojmo
kriti nepobitne historijske činjenice niti ih se stidjeti, jer se Bošnjaci
nemaju čega stidjeti niti koga mimo Allaha, subhanehu ve te'ala, bojati!
Armija Republike Bosne i Hercegovine je bila vojska koja je zajedno
s jedinicama MUP-a, nakon Allahove, subhanehu ve te'ala, pomoći obezbijedila
životni prostor za Bošnjake i za sve one koji osjećaju Bosnu i Hercegovinu
svojom domovinom. Ona je obezbijedila da se u Bosni i Hercegovini sigurno
osjeća svako, pa čak i oni koji to ne zaslužuju i koji je dalje pokušavaju
uništiti ili destabilizirati i koji čak iz naziva žele izbaciti sve
što je bosansko.

Muslimanima
se propisuje borba koja im nije po volji, a ima stvari koje muslimani
ne vole, a one su dobro za njih i onih koje vole, a one su zlo za njih,
kao što stoji u 216. ajetu Sure El-Bekare:

كُتِبَ
عَلَيْكُمْ الْقِتَالُ وَهُوَ كُرْهٌ
لَكُمْ وَعَسى أَنْ تَكْرَهُوا شَيْئًا
وَهُوَ خَيْرٌ لَكُمْ وَعَسَى أَنْ تُحِبُّوا
شَيْئًا وَهُوَ شَرٌّ لَكُمْ وَاللَّهُ
يَعْلَمُ وَأَنْتُمْ لَا تَعْلَمُونَ

Propisuje
vam se borba, mada vam nije po volji! -
Ne volite nešto, a ono može biti
dobro za vas; nešto volite, a ono
ispadne zlo po vas. Allah zna, a vi
ne znate.

Aprila
1992. godine došlo je vrijeme da Bošnjaci i druge patriote ginu za
svoju zemlju, a više od jednog stoljeća su to činili za tuđe zemlje
i tuđe interese, u prvim borbenim ešalonima - širom kršovitog Balkana
i šire. Spominjali su se podvizi hrabrih Bošnjana na: Kavkazu, Austriji,
Italiji, Mađarskoj i drugim zemljama, ali je ta borba bila pod nečijom
tuđom komandom i za nečije "više ciljeve". Bošnjaci su
nakon dugog vremenskog perioda bili u prilici da se dokažu u odbrani:
vjere, zemlje Bosne i Hercegovine i svih naroda u Bosni i Hercegovini.
Došao je čas u kojem je svako imao priliku dokazati se ili popraviti,
jer krvava agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu nije trajala nekoliko
dana, već nekoliko godina. U tom vremenskom periodu je bilo prilike
za svakoga: za heroje da uđu u legendu, za kukavice da očeliče, za
neopredijeljene i bezlične da se opredijele, za zalutale, da dođu
pameti, za uspavane da se probude itd. Zato se karakter svakog insana
u Bosni i Hercegovini može realno ocijeniti kada se uzme u obzir njegov
doprinos u odbrani Republike Bosne i Hercegovine, jer je azab koji se
zvao agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu bio dug i graničio se
s nemogućim.

U
tako teškom historijskom trenutku, Armija Republike Bosne i Hercegovine
i jedinice MUP-a se nisu svetile i vraćale istom mjerom za zločine
koji su počinjeni nad njihovim narodom i drugim patriotama Republike
Bosne i Hercegovine. One su pokazale najviši stupanj morala i spremnosti
da se bore za najviše ciljeve, koji ostaju kao univerzalna vrijednost,
a u redovima Armije i MUP-a je bilo mjesta za sve one koji su se željeli
dokazati kao patriote ove zemlje.

Hiljade
šehida su pali na putu otpora agresorima, hiljade neznanih bosanskih
junaka, čija se imena ne spominju u knjigama, ne čitaju na svečanim
postrojavanjima i ne pozivaju na obilježavanja značajnijih događaja;
svi oni su se svojim hrabrim podvizima nebrojeno puta suprotstavili
agresoru oslobađajući kote za koje su vojni stratezi tvrdili da su
neosvojive. Oni ostaju zapisani tamo odakle se ne brišu pohvale, gdje
se ne poništavaju naredbe, gdje je vječnost, kod Onoga Koji sve stvara
i rastvara.


Budimo ponosni što smo bili sudionici herojske odbrane Republike Bosne
i Hercegovine i što smo u svoju Bosnu i Hercegovinu ugradili dio sebe,
a samo kukavice nisu ponosne na svoju časnu borbu! Zasigurno bi neprijatelji
Republike Bosne i Hercegovine uz Allahovu, dželle še'nuhu, pomoć
bili potpuno poraženi da im njihovi pomagači sa Zapada i Istoka nisu
pomagali na razne načine. Embargo na uvoz oružja bio je jedan od poteza
kojim nas je Zapad htio prisiliti na predaju! Uprkos tome nije se desio
naš očekivani poraz i predaja bez borbe, već smo vodili borbu s kojom
se treba ponositi svaki istinski građanin Bosne i Hercegovine.

Hiljade
Bošnjaka se mjesecima goloruko odupiralo neprijatelju u nadi da će
uspjeti zarobiti nešto od lahkog naoružanja, tenkovi su zaustavljani
sa flašama benzina i balvanima i tako je obarana teorija o četvrtoj
vojnoj sili u Evropi, koja se smatrala nepobjedivom. Koliko je vodovodnih
cijevi prepravljeno u lovačke puške, koje su nerijetko eksplodirale
u vlastiti rukama, kako su u početku spravljane ručne bombe, jer drugih
nije bilo itd.?

Sve
bi to bilo drugačije da Zapad nije potvrdio embargo na uvoz naoružanja.

Bošnjaci
su bili izloženi napadu onih koji su se Zapadu predstavljali za one
koji i njih čuvaju od islama ili kako to oni kažu "zelene opasnosti".
Naravno, Armija Republike Bosne i Hercegovine i Policija BiH su potvrdile
kur'ansku istinu iz 249. ajeta Sure El-Bekare:

...كَمْ
مِنْ فِئَةٍ قَلِيلَةٍ غَلَبَتْ فِئَةً
كَثِيرَةً بِإِذْنِ اللَّهِ وَاللَّهُ
مَعَ الصَّابِرِينَ

...Koliko
je malih skupina pobijedilo velike skupine, Allahovom voljom! Uistinu
je Allah sa strpljivima!

Koliko
je samo malih skupina uz Allahovu, subhanehu ve ta'ala, pomoć pružilo
neviđen otpor nemanima, kada su nasrtale da zatru tragove islama?!
Kako su se u zvjerskom obliku pojavili oni koji su do juče imali puna
usta bratstva i jedinstva, a naivni Bošnjaci bili ubijeđeni da agresije,
a posebno genocida neće biti? Kako se Bošnjacima krvava historija
ponavlja i miješa sa stvarnošću, dovodeći ih u dilemu šta je stvarnost,
a šta ružan san?

Armija
Republike Bosne i Hercegovine se rodila u krvi i u kricima vlastitog
naroda, koji nije imao drugog izbora, nego da se suprotstavi zlu, makar
to suprotstavljanje ne imalo zdravu logiku i vrlo malo šanse po aršinima
eksperata rata. Zbog toga bi mogli kazati da je borba u Bosni i Hercegovini
bila puna kerameta, koji su se pojavljivali na naše oči, ali o njima
Bošnjaci stidljivo ili nikako ne pričaju. Možda je razlog za to što
kerameti nisu dolazili sa Zapada, pa ih je bilo stid da ih neko ne ospori,
jer je "dobro" samo ono što je dolazilo i dolazi sa Zapada
ili je padalo odozgo iz utroba transportnih aviona, kao humanitarna
pomoć Bošnjacima, koji tu preveliku "dobrotu" svijeta nikada
neće zaboraviti. Prije nekoliko godina je, na inicijativu Nebojše
Šerića Šobe, u blizini Zemaljskog muzeja u Sarajevu, podignut spomenik
međunarodnoj zajednici u obliku "Icara", nama dobro poznate
konzerve, čiji sastav, porijeklo i rok trajanja nikada nismo saznali,
a bila je najizdašniji vid pomoći međunarodne zajednice u toku agresija
na Republiku Bosnu i Hercegovinu.

Takvi
su Bošnajci; sve znaju priznati, osim uspjeha vlastitog naroda i sve
znaju spominjati, osim svoje rezultate...

Bosna
i Hercegovina je zemlja čuda, zemlja u kojoj su zagarantirana prava
svih njenih građana, a najmanje onih koji su se istinski borili za
nju...

Danas
u Bosni i Hercegovini klasično oružje šuti, ali se vodi teška borba
na drugim poljima na kojima imamo sve manje istinskih boraca. Zato svi
odgovorni Bošnjaci i patriote iz reda drugih naroda trebaju stalno
imati na umu težinu odgovornosti koju su preuzeli na svoja pleća i
predano raditi na očuvanju države koja je skupo plaćena!

Braćo
i sestre, moramo mijenjati svoje stavove i predrasude, kako nam svi
drugi osim nas žele dobro, te kako su samo drugi sposobni i spremni
na žrtvu! A, nije tako!!!

Neka
nam je sretan Dan Armije Republike Bosne i Hercegovine!

Gospodaru,
nagradi najboljom nagradom naše šehide i sve istinske borce,
oslobodi nasilja one kojima se ono nanosi, opomeni i uputi nasilnike,
prije nego dođe konačni obračun, budi nam Milostiv na Sudnjem danu
i počasti nas u džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i
dobrih ljudi!

Sarajevo:
24. rebiu-l-ahir 1431. god. po H.
Hutba: Džamija "Kralj Fahd"

09. april 2010.
god. Nezim Halilović
Muderris