Sanel BabicApril 1, 2010 at 8:50pm KBSA izražava razočarenje sa nedostacima srbijanske deklaracije o Srebrenici April 2, 2010 Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA) izražava svoje veliko razočarenje i zaprepaštenost u vezi srebreničke rezolucije koju je sa velikim nedostacima izglasao srbijanski parlament 30-tog marta ove godine, koja je bila sve samo ne ono što je trebala da bude: bezuslovno priznanje genocida i agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Umjesto toga, srbijanski parlament se samo izvinuo zbog neuspjeha da spriječi ubijstvo preko 8372 ljudi, žena i djece u Srebrenici. Ovaj politički potez opet pokazuje da Srbija i dalje nije voljna da preuzme odgovornost za svoja djela i učešće u agresiji i genocidu na BiH. Rezultat toga je da ona i dalje ostaje glavna prijetnja stabilnosti i miru u ovom regionu. Preživjele žrtve genocida i agresije će nastaviti da traže istinu i pravdu za sve žrtve ovih užasnih zločina. Činjenica da je srbijanski parlament izglasao ovakvu rezoluciju ne uklanja srbijansku odgovornost za ratne zločine i genocid. KBSA će nastaviti da traži puštanje u opticaj dokaznog materijala koji je zapečaćen u nezakonitom dogovoru između Međunarodnog Suda Pravde i Srbije i Crne Gore, a koji pokazuje direktnu umješanost ovih zemalja u agresiju i genocid u Bosni i Hercegovini. Ovo uklanjanje dokaza je imalo direktan uticaj na presudu u tužbi BiH protiv Srbije u Međunarodnom Sudu Pravde (ICJ). U junu 2009 ovi dokumenti sa potpisima sudaca haškog tribunala Theodor Meron-a i Fausto Pocar-a su bili cirkulisani, sa datumima od 20-tog septembra 2005 i 6-tog aprila 2006 godine. Ovi dokumenti se odnose na odluku Međunarodnog Suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) po kojima se, ako su dokumenti autentični, potvrđuje postojanje dogovora između Međunarodnog Suda Pravde (ICJ) i Srbije i Crne Gore (SCG) da se zapečate dokumenti koji su bili ključni dokazi srbijanske i crnogorske agresije na Bosnu i Hercegovinu (BiH) i genocida u BiH. Ovi dokumenti sadrže izjavu Slobodana Miloševića, bivšeg jugoslovenskog predsjednika, koji se hvalio: „mi kontrolišemo 72 % bosanske teritorije.“ Ova izjava je direktan dokaz srbijanske umješanosti u pripremu agresije i genocida u BiH. Ne postoji ta rezolucija koja može da promjeni tu činjenicu.
ICTY mora konačno da odgovori na pitanja u vezi svoje nemoralne odluke i da ispuni zahtjeve za objelodanjivanjem ovih dokumenata. Slučajevi nacističkih oficira iz Drugog svjetskog rata koji su nedavno bili uhapšeni i kojima se sudi pokazuju da ratni zločini ne zastarjevaju, i počinioce takvih zločina će sustići pravda i platiće za svoje zločine i završiti u zatvoru. Ne samo da je uvrjedljivo za žrtve, nego je maltene i kriminalno da se ubijstvo 8372 ljudi, žena i djece može nazvati ičim drugim osim genocidom. Međunarodni Sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) je zaključio u mnogim slučajevima, između ostalih i u ‘Tužitelj protiv Krstića,’ kao i ‘Evropski Sud za Ljudska Prava u slučaju Jorgić protiv Njemačke,’ da je u BiH za vrijeme agresije izvršen genocid nad Bošnjacima. Evropski Parlament je 16-tog januara 2009 izglasao rezoluciju, kao i Dom Predstavnika u američkom parlamentu (rezolucija HR 199), i u američkom Senatu (rezolucija 134), kao širom SAD gdje su države kao npr. Mičigen, Misuri, Sjeverna Karolina, Ilinois kao i država Kanada, a čak i pojedini gradovi izglasali slične rezolucije kojima se potvrđuje da je u Srebrenici i u ostatku BiH izvršen genocid.
Znači ovakvo ponašanje od strane srbijanskog parlamenta samo omalovažava ovaj događaj i umanjuje njegovu važnost. Srbija mora da se suoči sa istinom i da prizna svoju ulogu koju je igrala u agresiji na BiH kao i u druga tri rata na teritoriji bivše Jugoslavije. Jedini način da se postigne napredak je da se stvari priznaju i nazovu svojim imenima koja zaslužuju, naime da je počinjen genocid nad Bošnjacima u ime veliko-srpskih ciljeva.