Pančićeva Homorika

Pančićeva Homorika

Pančićeva omorika (lat. Picea omorika) je crnogorična vrsta drveća iz porodice Pinaceae, koja u prirodi raste u jako malom arealu, ali je raširena po parkovima širom Europe i Sjeverne Amerike, koristi se i kao božićno drvce. Otkrio ju je 1875. botaničar Josip Pančić, a 1887. dao joj je znanstveni naziv i opis.

Panciceva Homorika nalazi se i oko MZ Luka

Panciceva Homorika,nalazi se oko Luke na Lokalitetu GRAD,kanjon Drine i Crnog potoka.
Ovdi Panciceva Homorika mnogo ljepse izgleda nego na Tari [Srbija],jos se nalazi izmedu Luke i Krusev dola,
u mjestu zvano Zaponor i Borovac.Ova dva mjesta nisu medusobno povezana a udaljena su oko 3-4km.
Uglavnom su u zapadnim stranama.
Prie 40-50 godina sav prostor oko Grada zahvatio je veliki pozar i bukvalno sve bilo izgorelo,
ipak Panciceva Homorika,uspjela je da se obnovi i cak poveca svoje prisustvo na ovom terenu.

Ako trazite na Internetu podatke o ovom plemenitom drvetu,necete naici nigdje da se spominje
da postoji oko MZ Luka i ako je ovdje to drvo najljepse i poznato je opcini Srebrenica da postoji bar 100 godina..

Kod Luke raste i Zlatni bor,Tisa,vjerujem da ima jos ne otkrivenih Endema...

http://hr.wikipedia.org/wiki/Pan%C4%8Di%C4%87eva_omorika


Ova vrsta je relikt iz doba tercijara, kada je imala veliko područje rasprostiranja. Uslijed promjene klime, sačuvala se u prirodi samo u području oko donjeg i srednjeg toka rijeke Drine u istočnoj Bosni i jugozapadnoj Srbiji. Endem je Balkanskog poluotoka. Otkrio ju je prirodoslovac Josip Pančić, kraj sela Zaovine na planini Tari u jugozapadnoj Srbiji 1875. Pančić je rođen u Bribiru u Hrvatskoj.

Naraste do 30 m na strmim i vapnenastim
terenima. Deblo je ravno i vitko. Gornje su grane usmjerene prema gore,
a donje prema dolje, dok su srednje horizontalno usmjerene. Donje su
grane najduže, a vrhovi su im savinuti prema gore. Iglice su oko 2 cm
dugačke, odozdo s 2 bijele pruge puči, na donjoj strani izbojka
raščešljane. Korijenje je vodoravno postrano, prilagođava se prilikama u tlu.
Jedan kilogram sadrži 350 000 sjemenki s krilcima. Prosječna klijavost je 45%.
Kora je tanka i crvenosmeđa, ljušti se u obliku većih nepravilnih pločica.
Pupovi su sitni, jajoliko ušiljeni, bez mole, kestenjaste boje, dugi 3-4 mm.
Muški cvjetovi su svijetlocrveni, a ženski crvenkasti, smješteni pri samom vrhu krošnje.
Češeri
su do 6 cm dugi, oko 1-2 cm u promjeru, u početku tamno-plavkasti do
ljubičasto-smeđi, a kasnije smeđi s prelijevanjem na plavu boju.
Sjeme je tamnomrko, obrnuto jajoliko, 2.5 do 3 mm dugačko, okriljeno. Krilce je dugo oko 8 mm, sazrijeva iste godine u listopadu ili studenom. Osim iz sjemena, ova se vrsta ponekad razmnožava i vegetativno (položenice, zalegnute grane).


http://hr.wikipedia.org/wiki/Pančićeva_omorika