Pad Helikoptera na Igrisnjiku

Udes koji je uticao na sudbinu Srebrenice.

Pad
helikoptera Armije RBiH kod enklave Žepa u noći 7. maja 1995. godine i
dalje je jedna od misterija minulog rata. U ovoj tragediji poginula su
sva tri člana posade i devet putnika, među kojima i trojica od
četvorice tuzlanskih ljekara koji su upućeni u Srebrenicu, a
povrijeđeno preostalih deset putnika...

Piše: Šefko HODŽIĆ

Nakon pada helikoptera, obustavljen je "vazdušni most" za Žepu i
Srebrenicu. A to se kasnije itekako odrazilo na subinu istočnih
enklava, jer su u Tuzli ostali komandant 28. divizije Naser Orić i 15
njegovih saboraca - oficira koji su završili Ratnu oficirsku školu u
Zenici i trebalo je narednim letom da se vrate u Srebrenicu. Jula 1995.
njihova pomoć u odbrani Srebrenice bila bi dragocjena. Naredbu za let
helikoptera za Žepu izdao je komandant RV i PVO brigadir Sifet Krekić,
a komandant 1. vazduhoplovne brigade major Mustafa Husić odredio je
posadu u sastavu: major Džemal Malkić - vođa vazduhoplova, natporučnik
Enver Čokić - drugi pilot i natporučnik Izet Džambić - tehničar letač.
Let je bio planiran za 5/6. maja 1995. godine, ali je zbog loših
meteo-uslova prolongiran za 24 sahata. Međutim, 6. maja 1995. u 23, 43
sahata Komandi 1. vazduhoplovne brigade u Tuzli, koja je organizovala
let, stigla je kratka depeša iz Zenice od komandanta RV i PVO brigadira
Sifeta Krekića koja je glasila: "Gotovost potvrđena. Vedro, vidljivost
10 km, ujutro sumaglica. Slaba turbulencija duž vazdušnih grebena. Mlad
mjesec zalazi u 00;33."

"Meka" zove "Pantera"

To je bio znak da su uslovi za let povoljni. Na heliodromu Višća kod
Živinica posada i putnici pripremali su se za let od 00, 30 do 01, 30
sahata 7. maja. U helikopter je ušlo 19 putnika. Među njima su bili
načelnik Štaba 28. divizije Ramiz Bećirović, komandant Manevarskog
bataljona iz Srebrenice Ejub Golić i načelnik Štaba 285. brdske žepske
brigade Ramo Čardaković, kjoji su zajedno sa Orićem dvadesetak dana
ranije izašli iz Srebrenice i Žepe. Ovim helikopterom u Žepu su se
vraćala i četvorica boraca koji su ranije upućeni na kurs u Sarajevo:
Selman Karić, Hasan Homarac, Dževad Džebo i Numo Krluč.

Za
Srebrenicu su putovala i četvorica tuzlanskih ljekara koji su
dobrovoljno prihvatili poziv da pomognu narodu ove enklave. To su bili
dr. Sead Halilović, dr. Muharem Deljković, dr. Husein Halilović i dr.
Dževad Džananović. Helikopterom je putovalo u Žepu i Srebrenicu još
nekoliko vojnika i civila, među kojima je bila i Hasiba Salihović i
njen unuk Emir. Helikopter je sa heliodroma Višća poletio u 02, 10
sahata. Dok je iznad rejona Žljebova letio na velikoj visini
protivvazdušna odbrana srpske vojske pokušavala je da ga obori. Prema
njemu je usmjerila nekoliko reflektora i gađala svijetlećom municijom.
Na heliodromu Igrišnik na Žepskoj planini komandant 285. žepske brigade
Avdo Palić i major Nedžad Brgulja sa grupom boraca čekali su
helikopter. Brgulja, koji je pilot, imao je zadatak da navodi posadu
helikoptera. Kada je helikopter nadlijetao Točionik, Brgulja je začuo
zvuk helikoptera, ali ga nije vidio i pozvao posadu: "MEKA ZOVE PANTERA
- PRIJEM." Malkić se javio i pitao Brgulju: "Vidiš li odakle me
pucaju?" "Vidim", odgovorio je Brgulja, a Malkić kazao: "Nalazim se
južno od tog mjesta".
Na helikopter je ponovo otvorena vatra sa više strana kada se približavao Žepi.

Kobni zaokret

Brgulja je u izvještaju od 12. 5. 1992. godine ovako opisao posljednje trenutke leta i pad helikoptera:
"Helikopter sam ugledao kad se pojavio neposredno prije Zlovrha u
rejonu žepskih koliba na visini od 100 metara iznad terena. Tada sam mu
se ponovo javio i pitao ga: "VIDIŠ LI ME?" Od govorio je: "VIDIM TE AKO
SAM TI U PRAVCU."
Rekao sam: "JESI, SAMO NASTAVI!" Od tada više nisam imao vezu sa
posadom helikoptera. Odmah poslije tog razgovora posada je upalila
svjetlosni far. To je trajalo jednu sekundu, zatim ga ugasila da bi ga
ponovo upalila istočno od samog Zlovrha 100 metara. Normalna reakcija
pilota trebalo je biti da, poslije preleta Zlovrha, ide u lijevi
zaokret, nakon nekog vremena pređe
u desni zaokret i zauzme elemente za slijetanje u kurs 010. Međutim,
helikopter na istoj visini i upaljenim farom od Zlovrha okreće u kurs
030 stepeni i leti prema jugoistočnim padinama Orlovog kamena. Tada ga
počinjem opominjati: "IDI LIJEVO, IDI LIJEVO", na šta on ne reaguje,
niti mi saopštava zašto je pošao u taj kurs. Nastavlja u tom kursu i
konačno na jugoistočnim padinama planine Orlov kamen ide u lijevi
zaokret, u kursu oko 300 stepeni, nastavlja u tom kursu, smanjuje
progresivnu brzinu... Ponovo ga upozoravam: "IDI DESNO, IDI DESNO".

I dalje smanjuje brzinu i u jednom momentu, pri dosta maloj brzini,
okreće se u pravcu heliodroma. Svjetlosnim farom obasjava heliodrom,
krug u koji treba da sleti. Ja sam stajao na sredini kruga.
Gestikulacijom, pokretima ruku, dajem mu znak da ide prema meni. To je
trajalo oko dvije sekunde. Međutim, helikopter se ponovo okreće u
raniji kurs, nastavlja prema bukovim stablima. Tada ga već počinjem
panično upozoravati: "IDI DESNO, IDI DESNO, IMAŠ PREPREKE, IMAŠ
PREPREKE, NE TAMO, NE TAMO, NE, NE. To je bilo posljednje što sam
izgovorio neposredno prije nego je udario u vrh jedne od bukava i
srušio se. Moram napomenuti da je far bio uperen direktno u ta bukova
stabla i nema sumnje da ih je posada morala odlično vidjeti." U udesu
helikoptera poginula su sva tri člana posade - piloti Džemal Malkić i
Enver Čokić, letač tehničar Izet Džambić, te putnici: dr. Sead
Halilović, dr. Muharem Deljković, dr. Husein Halilović, Nurudin
Mustafić, Hasan Homarac, Avdo Mirvić, Selman Karić, Sabrija Ćesko i
Hasiba Salihović. Teže i lakše su povrijeđeni ostali putnici: Ramiz
Bećirović, Ejub Golić, Hamed Malić, Mehmed Malić, Samir Karić, dr.
Dževad Džananović, Dževad Džebo, Ramo Čardaković, Numo Krluč i
jednogodišnji Emir Salihović.

Uviđaj u planini

Istražni sudija Osnovnog suda u Žepi Ferid Ostojagić 7. maja 1995. u 9
sahata ujutro počeo je uviđaj o udesu helikoptera, kome su
prisustvovali javni tužilac Edhem Omanović, pomoćnik komandanta za
bezbjednost Salih Hasanović, pripadnici vojne policije Asif Hodžić i
Mujo Bičić, te zapisničar Raska Lošić.Istovremeno je formirana i
komisija koja je utvrđivala uzroke i posljedice rušenja helikoptera. U
Komisiji su bili: Nedžad Brgulja, Safet Hodžić dr. Brenjamin Kulovac,
dr. Ilijaz Pilav i sudija Ferid Ostojagić. Doktori Pilav i Kulovac su
zvršili pregled i obdukciju članova posade i utvrdili da su sva trojica
poginula od posljedica rušenja helikoptera, te da ni na jednom od njih
nisu pronađene rane od vatrenog oružja. U zapisniku je, između ostalog,
zabilježeno da je na Malkićevoj ruci bio zlatni prsten sa pločom i
simbolom sunca. Čokić je u novčaniku imao rješenje o dodjeli stana, a
nosio je i hamajliju. Džambić je imao na ruci ta nku zlatnu veru, a u
džepu na grudima tespih i hamajliju.
U stručnom izvještaju koji je potpisao Brgulja piše: "Na dijelovima
helikoptera koji potpuno nisu uništeni nismo pronašli tragove pogodaka
iz vatrenog naoružanja.

Na dijelovima koji su potpuno uništeni i smrskani nemoguće je utvrditi
da li su pogođeni i na kom mjestu." Komandant RV i PVO brigadir Sifet
Krekić 15. maja je formirao Komisiju za ispitivanje udesa helikoptera
na Žepskoj planini u sastavu: major Adem Tokić, pilot, pukovnik Mustafa
Čehajić, dipl. ing., pukovnik Abdulah Ahmić i kapetan dr. Samir
Matković. Komisija je 27. maja 1995. godine podnijela izvještaj u kome
je navela da nije bila u mogućnosti da "materijalno dokaže osnovni
uzrok udesa", te je filozofski ovako zaključila: "OSNOVNI UZROK UDESA
JE: NEUTVRĐENI UZROK", te da se "prvostepena i potpuna odgovornost za
udes ne može odrediti". Istinu o padu helikoptera na Žepskoj planini
više je nemoguće utvrditi. Jer, nakon pada Žepe, njegovi dijelovi su
razneseni. Ostao je samo jedan točak.

Čudan zvuk

Evo šta su o udesu helikoptera kazali neki od putnika: Ramiz Bećirović:
Kad smo pošli sve je bilo normalno...Poslije su na nas na nekoliko
mjesta pucali. Vidio sam svijetleće metke. Nekoliko minuta prije
slijetanja pucalo je sa svih strana i helikopter kao da je išao gore -
dolje. Nekoliko puta palio je far i gasio ga. Ramo mi je rekao da ćemo
uskoro sletjeti. Nedugo zatim došao je lom i prasak. Ramo Čardaković:
Pucali su na nas na prvoj liniji čim smo došli na četničku teritoriju.
Poslije izvjesnog vremena ponovo su na nas pucali. Čini mi se da nismo
bili pogođeni. Helikopter je išao na cik-cak, ali čini mi se da je sve
bilo normalno... Vidio sam svjetla na heliodromu i ubrzo čuo samo
lomljavu i prasak...