Kalemljenje i sadnja voca

Kalemljenje i sadenje voca

Početak je februara, a kod nas u Bosni počinje sezona "kalemljenja" voća.
Otprilike, kalendar kalemljenja voća bi bio u Bosni (zavisno od pojedine regije):
1. trešnje - "ašlame", hrušćevi i višnje - od kraja januara do početka marta,
2. kruške, šljive, kajsije, breskve i mušmule - od početka marta do početka aprila,
3. jabuke - od sredine marta do sredine aprila mjeseca.
Naravno, ovo je dato okvirno i isto treba uskladiti s mjesnom klimom i prilikama.
Također,
za one koji ne znaju "kalemiti" ili nemaju nikoga, tko bi to za njih
uradio, vrijeme je sadnje, već okalemljenih voćki, koje mogu kupiti u
rasadnicima ili poljoprivrednim apotekama. Tko je imao namjeru šta
saditi, bolje je da to uradi u mjesecu februaru, nego u martu i aprilu.
Što se ranije voćka posadi, veči je postotak njenog "primanja".
Naravno, najbolje je saditi voće u jesen.
Ja bih preporučio onima,
koji znaju kalemiti ili mogu nači nekoga tko to zna, da kaleme
autohtone bosanske sorte, iz više razloga. Prije svega što iste
izumiru, pa bi bilo šteta da im se zatare trag (a mnoge su nažalost već
nepovratno izgubljene). Naša sela su zapuštena, narod sjeće ono što su
njihovi djedovi i pradjedovi sadili. I ako se što sadi, sadi se "novo
voće", koje često nije prilagođeno našim uslovima. "Novo voće", ukoliko
se ne pazi prilkom izbora odgovarajuće sorte može se pokazati kao
potpuni promašaj (recimo nije otporno na mraz, veliki snijeg, vjetar,
ljetnu sušu, kao naše domaće voće), a i ako se namjerite na "dobru
sortu", ona traži "poseban tretman" često prskanje insekticidima, što
daje dobar rod, ali nezdrave plodove, a usput se zatruje i zemlja i
podzemne vode. Također, "nove sorte" su obično kraćeg životnog vijeka
(20-30 godina max.), dok recimo neke naše domače sorte jabuke (npr.
"kanjičke") ili kruške (npr: "zimnjače"), imaju vijek i po 100-200
godina. Znači, ako posadite i okalemite jednu takvu sortu voćke, na
nekom sklonutom mjestu, gdje nikoga neče smetati, da je posjeće, uz
malo sreće, njene plodove će jesti vaši unuci i praunuci (i ne samo
oni).
Postoji hadisi Muhameda a.s., da je sađenje voća sevap i da se
sve ono što drugi ljudi, ptice i životinje pojedu od plodova, piše kao
sadaka onom čovjeku, koji ih je posadio. Isto tako ima hadis, da ako
čovjeka prekinu u sađenju voćke, očiti predznaci početka Sudnjeg dana,
da bez obzira na to voćku posadi. Kad je u pitanju vrsta kalemljenja,
ima više načina: pod pup, na konus, na procjep itd. Lično mislim, ako
čovjek vrši kalemljenje "za vlastite potrebe" da je kalemljenje na
procjep najefikasnije. Dobro je i na pup, međutim s obzirom da se radi
o "niskom kalemljenju" (10-20 cm od zemlje) i ako se "primi" postoji
opasnost, da ako se ne čuva, dođe do oštećenja "kalema" od strane
životinja i ljudi (prilikom "košenja trave").
Ja bih preporučio,
kalemljenje "na procjep" i to na 1,5 m podloge od zemlje, tako da su
manje šanse da se "pokosi" ili na drugi način ošteti od strane ljudi
ili da ga životinje (ovce, krave, konji itd.) slome ili "obrste". I
obavezno "kalem" zaštiti od mraza obično platičnom "kesom". Istu ne
skidati do 1. maja.
Ako se neko ipak odluči za "nove sorte", a ima
namjeru da posadi manje voća (od 1 do 50 komada), ja preporučujem da
kupi slijedeće sorte:
kruške ("julska ljepotica"), šljive ("čačanska
rodna"), jabuke ("crveni delišes"), lješnjaka (bijeli, žbunasti s
okruglim plodovima, nije loš "istarski") itd.
"Ašlame" i višnje ne preporučujem iz poljoprivredne apoteke, jer su naše domaće sorte puno bolje.
Ako
neko ima namjeru saditi više od 50 komada i ozbiljno se baviti time,
neka se obrati stručnoj osobi u nadležnom kantonalnom ministarstvu
poljoprivrede. Oni daju i određene finansijske posticaje.
Moram
naglasiti, da se ja voćarstvom bavim "amaterski", ali sam kroz
dugogodišnje iskustvo, stekao određana saznanja, i često se učio na
svojim greškama.
Naravno, ovo sve gore se odnosi na one, koji imaju
nešto svoje neiskorištene zemlje: žive na selu, u predgrađu, imaju
vikendicu ili žive u gradu, ali imaju negdje na selu "babovine" ili
maminog "miraza". Obično su to (u Bosni) neke "obale" i "krčevine", ali
bolje išta nego ništa.
Ako netko želi neki "praktični savjet" bujrum! ::)


2
Kao što sam već rekao, najbolje je voće saditi u jesen (u 10-11
mjesecu, nakon što "list opadne"). Ako se ne stigne u jesen, onda u
rano proljeće, a najkasnije u mjesecu aprilu, jer krajem aprila i
počekom maja, počinje "vegetacija" voća, voće počinje "pupati", ili što
bi narod rekao "krene sok" iz korijena u stablo, tako da su šanse da se
voćka posađena u kasno proljeće "primi", znatno manje. I ako se "primi"
voćka, zna dugo "bolovati" itd. Još, ako posadite oštećenu voćku ili
voćku sa slabim korijenom (npr. krušku), šanse da se primi su vrlo
male. Međutim, ako posadite voćku u jesen ili u rano proljeće (pod
uslovom, da ne sadite u smrznutu zemlju i da voćka nije oštećena),
šanse da se voćka primi su najmanje 90%-ne.
Što se tiče tvog oraha,
pogrešio si vrijeme sadnje, ali očiti da u tebi leži intucija dobrog
voćara, ;D jer vjerovao ili ne, za razliku od drugog voća koje se kreše
(obrezuje) u proljeće ili jesen, orah kreše u avgustu mjesecu. :bra: I
još nešto, kada budeš sadio neku voćku, "okreši" joj sve grane, baš kao
"motku", jer što više grana i grančica na stablu joj ostaviš, manje su
šanse da se primi.
Nije dobro orah saditi blizu kuče ili vikendice
iz više razloga: ima jak korijen, koji zna poremetiti temelje kuče,
zatim, u narodu postoji vjerovanje, da ukoliko se orah nalazi na brdu
ili uzvišenju da "privlači grom", a ja to vjerovanje, baš ne bih ni
zanemario, također orah ima "težak i pomalo nezdrav hlad" pa nije
preporučljivo pod njim sjediti, a to se može češće desiti, ako je kraj
vikendice, itd.
Isto tako, nije baš preporučljivo saditi ukrasne
borove, blizu vikendica ili betonskih ograda (a to se često radi), jer
i oni znaju vremenom oštetiti temelje vikendice ili ograde.
Što se
tiče duda, ako ga pronađeš, posadi ga u jesen i isto kao i orah nemoj,
baš blizu vikendice ili kuče. S obzirom, da se plodovi duda obično beru
kad opadnu na zemlju, onda na njih navale muhe, ose, pčele, sršljenovi
i drugi insekti, još kad to sve djeca "razgaze", ne izgleda baš lijepo
u avliji. Danas se radi o vrlo rijetkoj voćki, jer je se prije obično
nalazila po avlijama, međutim, kako su stasale "nove mlade", ;D nisu
više mogle gledati stare dudove, koji su im "prznili avliju", tako da
je veči broj isječen, a novi nisu sađeni.
Kod nas u Bosni postoji
bijeli i crni dud. Ja bih ti preporučio, da posadiš crni dud, jer je
isti dobar lijek za šečernu bolest. Pa, nek se nađe, zlu ne trebalo.
Najbolje, da se raspitaš u mjestu gdje ti se nalazi vikendica, da li
postoji neki stari crni dud, obično se u široj okolini njegovog stabla,
zna nači pokoji podmladak. Možeš pokušati i u poljoprivrednim
apotekama, ali sumnjam da češ nači.
Selam!

3


Kad je u pitanju orezivanje ("kresanje") voća, prije svega treba voditi računa o vrsti voća i sorte.
U
globalu, radi se o korisnoj stvari, koja usmjerava rast voćke u
željenom pravcu, "podmlađuje" stara debla i podstiće količinu i
kvalitet plodova. Kad je u pitanju naše autohtono "starinsko voće", tu
ne treba, plaho pretjerivati sa orezivanjem. Naime, radi se o voću,
koje je se srodilo s našim bošnjačkim mentalitetom. Ponato je da će
Bošnjo za dva dana, kad "dobije volju" za poso, pravrnuti sav dunjaluk,
ali će onda 363 dana, "odmarati i pripremati se za posao". Ono što je
istina, treba i reči, Bošnjo će okalemiti ili posaditi par voćaka, i
odlučiti da će ih okopati, pođubriti ili okresati "na godinu", "na
proljeće" ili "u jesen". Međutim, s obzirom da mu je se "teško
nakaniti", godine prolaze, vočka raste, a ono "na godinu" nikad da
dođe. ;D Tako da su se naše domaće sorte poprilično "prilagodile" našem
mentalitetu, tako, da dobro rađaju, ako nisu nikad ni okopane, ni
okresane. Recimo, u mome kraju, niko nikada nije kresao trešnje
("ašlame"), osim ako pod kresanjem ne podrazumjevamo "lomljenje grana"
od strane djece, kada idu u "tuđe" ili opadanje suhih grana "samo od
sebe" ili ono što vjetar i snijeg slome, također, večina nije nikada ni
okopana, ni pođubrena, poneka možda i jeste jednom u 5-10 godina, ali i
pored toga sve rađaju obilno (cca 50-100 kg po stablu) i to svake,
ponavljam svake godine. I drugo naše "starinsko voće" poput jabuka i
krušaka, nije nikada plaho "maženo", pa je ipak rađalo redovno i
obilno. Naravno, ne treba sad pretjerivati, pa voćku zapustiti, jer je
korisno usmjeravati rast voćke u željenom pravcu, "podmlađivati" stara
debla uklanjanjem suhih i oštečenih grana i rezanjem "vršice", odnosno
skraćivanjem stabla, koje je previše otišlo "u vis", pa ga je teško
brati.
Kad je u pitanju "novo voće", ono traži malo više "zahmeta" i discipline, što Bošnji počesto nedostaje.
"Novo
voće", se može kresati u proljeće ili u jesen. Možda, je bolje u
proljeće. Manja je mogučnost, da voćka izmrzne na mjestu, gdje je
orezana. Uklanjaš grane "unutar" krošnje, koje smetaju da se "popneš"
na vočku. Uklanjaš, jednu od grana koje se "ukrštaju" i preklapaju
itd.Ako hočeš da podstakneš voćku da rađa, onda joj ostavljaš,
vodoravne grane, a sječeš one koje idu u vis, i obrnuto ako želiš da
voćka raste, sjećeš vodoravne, a ostavljaš one grane koje idu "u vis".
Najblje je da ukloniš, dok je vočka mlada, sve grane na 1,5 -2 m od
zemlje, jer će te sutra kada odebljaju smetati. Ne može se hodati
normalno ispod njih, kositi itd. Tolko za sada, je li te još nešto
konkretno zanima!?
Selam!



4Selam!
Kad je u pitanju domaće crno
grožđe, radi se korisnoj biljci. Svaka kuča ili vikendica bi trebala
imati barem jedno. Plodovi imaju, mislim dosta željeza i inače su
"zdravi". Ne treba ga saditi, baš skroz blizu kuče, jer kad počnu
plodovi i lišće opadati, "przni" avliju, pa se domačice ljute ;D A može
i zasmetati, iz raznih razloda, taman kada počne rađati.
Obilno i
redovno rađa. Međutim, kao što si rekla, zna se desiti da u jesen "kad
je trebalo da sazrije skroz se plodovi sasusili jednostavno
unistili,ostalo nesto malo...".
Uzrok je mraz. Naročito, u našim
brdsko-planinskim krajevima. Pojave se rani jesenski mrazevi, koji
"ubiju" grožđe, prije nego što isto uspije sazrijeti i prije nego što
se obere, pa plodovi uvehnu i počnu opadati. E sad, kako se boriti
protiv toga!? Nije loše u prolječe grožđe, dobro "okresati", kako bi
krošnja bila "rijeđa" i kako bi sunce bilo pristupačnije plodovima s
ciljem da sazriju prije mraza. Nije loše, u jesen, kad grožđe počne
"plaviti", "ošišati" što više listova, kako bi grozdovi bili izloženi
direktno suncu. Dobra stvar bi bila, grožđe redovno "đubriti" i
prihranjivati, kako bi bilo "jače" i brže prolazilo kroz proces
vegetacije. Neki predlažu, posipanje kamena oko korijenja grožđa, koje
navodno, "hladi" ili "zagrijava" grožđe po potrebi, kao neki "toplotni
izolator". Nisam to probao. Vjerovatno se, u poljoprivrednim apotekama,
daju nači i neki preparati, koji ubrzavaju sazrijevanje grožđa. E sad,
koliko su isti "zdravi" ne znam?
Selam!



5

Nije loše, da kraj svake kuče ili vikendice, bude nekoliko "struka"
crvene maline. Ukusna je i bez dodavanja šečera. Što je najvažnije
"zdrava" je. Tko ima djecu, trebao bi obavezno negdje posaditi nešto
maline. Ne zauzimaju mnogo prostora, dovoljno je za jednu porodicu, da
imaju "malinjak" dužine 2/3 metra i širine pola metra do metar. Doduše,
sklone su "da se šire" same od sebe i na prostore gdje ih nismo
predvidili. Znaju "pustiti korijen i niknuti" i dva tri metra od
"malinjaka". Ali, možete ih "iskopati" sa korijenom i posaditi, tamo
gdje vi želite. Možete ih širiti i na način, da "skratite" makazama
mladicu i istu onda "zabijete" petnestak centimatara u zemlju (u jesen
ili u rano prolječe) i "nova mladica-stabljika" će se vjerovatno
primiti i pustiti korijen. Vole, da im se zemlja "pođubri" i "okopa".
Međutim, ako su previše pođubrene, znaju se "zatraviti", a posebno zna
niknuti kopriva (žara), pa onda djeca imaju problema, kad beru maline,
jer se često "ožare". Zato se moraju redovno "plijeviti". Najbolje ih
je posaditi, negdje u "čošak" dvorišta "do ograde", na malo vlažnijem i
ne previše sunčanom mjestu. U proljeće, obavezno makazama, odstraniti
prošlogodišnje (suhe) stablijke.
U zadnje vrijeme, dosta raje je,
preko Luteranskog saveza, zasnovalo plantaže maline i navodno imaju
zagarantovani otkup. Nije loše, tko nema drugog posla i primanja. Ono
jest, da i oko njih ima posla i da ih nije baš lahko brati, te da se
radi o lahko kvarljivoj robi. Ali, tko hoče raditi, uz malo truda i
volje, mogao bi i lijepe prihode od toga dobiti. Mislim, da postoje i
određeni posticaji od strane države.
Selam!



6
Alejkum muselam! Neka tebe.
Paprat, ima jak i dugačak korijen (po
nekoliko metara), tako da su šanse da je se čupajući iz zemlje riješiš
male. Jer ti iščupaš, samo nadzemni dio biljke i jedan (mali) dio
korijena, dok veči dio korijena, ostane u zemlji neoštečen, pa paprat
opet nikne.
Šta bi se moglo uraditi po tom pitanju!? Ukoliko si u
mogučnosti, najbolje rješenje bi bilo, da tu parcelu "razoreš" i da na
njoj par godina nešto siješ i da nakon toga posiješ dijetalinu,
vlasulju ili neku drugu travu. Druga mogućnost je, da paprat redovno
"kosiš" kosom, dva tri puta godišnje (znači, u rano prolječe, kad tek
bude počela nicati - kosiš samo paprat bez druge trave, u ljeto zajedno
sa drugom travom i u jesen - samo paprat bez druge trave), tako da joj
ne dozvoliš da "oživi" i da u korijenju, skupi dovoljno hrane za zimu i
za narednu godinu. Jedan dio češ vjerovatno na ovaj način utamaniti.
Treća stvar, ne bi bilo loše, da parcelu malo "pognjojiš" sa kojim
kolima stajskog đubriva, kako bi se parcela malo "upitomila", i kako bi
na njoj počela nicati i druga pitomija trava, koja će uzimati životni
prostor paprati. Uz redovnu kosidbu i đubrenje parcele, a da ne govorim
o oranju i sijanju, vremenom će "papre" biti sve manje i manje. Ni
životinje (konji i krave) joj nisu neki ljubitelji (kao hrani), ukoliko
imaju boljeg izbora. Vjerovatno postoje i neki herbicidi, koji bi je
dali suzbiti, ali možeš zatrovati zemlju, pa imati više štete nego
koristi. A i ne smeta plaho, kao druge bodljikavije korovske biljke,
kao "ostriga" (divlja kupina), trn, šipak itd.



Što se tiče oraha, radi se o korisnoj voćki i poprilično dugovječnoj (i preko sto godina).
Postoje
orasi, sa tvrdom i mehkom ljuskom. Tko ima neiskorištene zemlje, nije
loše da posadi koju sadnicu oraha (jer ako ništa neče morati kupovati
orahe za baklave za Bajram ).
Kao što sam već pisao, treba saditi
orahe u jesen ili u rano proljeće, ali ne previše blizu kuče, betonske
ograde ili vikendice. S obzirom da se orasi uglavnom, ne beru na
granama, već kad "opadnu" na zemlju, prije izbora lokacije za sadnju
oraha, treba dobro paziti, gdje će buduči plodovi oraha "padati". Česta
je greška (koja se poslije teško može ispraviti), da se orah posadi: na
obali rijeke, večeg potoka, kakve provalije, na vrhu neke "obale" ili
strmine, u "koprivištu" (u žarama), u grmlju, pored "divlje deponije",
iznad javnog puta, na međi (pa plodovi padaju na komšijsku zemlju, s
kojim nekada, nismo baš u najboljim odnosima, pa belaj ;D). Ja sam
vđao, tako kod par "insana", orahe kraj obale rijeke, koji "rode ko
zemlja", a da od tih plodova vlasnik nema skoro nikakve koristi, jer
"sve padne u vodu" i "sve voda odnese". Ako orah, posadite blizu šume,
velike šanse su, da kada orah počne rađati, da se "navade" vjeverice,
koje odnesu skoro sve plodove ;D Ali, ipak nije loše posaditi, koju
sadnicu i "radi vjeverica". Zamislite za nekoliko godina, "pomolite se"
vi sa malim djetetom, u jednom lijepom sunčanom danu, pod svoj orah, a
na njemu dvije tri vjeverice "kolo vode". Djete razgoračenih očiju
(prvi put vidi živu vjevericu), govori: "Mama/babo, vidi ih što su
lijepe i kako skaču". Ako ništa, zbog jednog sretnog pogleda u dječijim
okicama i zbog sevapa (prema vjevericama) vrijedi posaditi i koju
sadnicu sa takvim nijetom.
Orahe treba dobro "đubriti" i redovno
"okopavati" (bolje u jesen nego u proljeće). Ne treba ih prskati
nikavim insekticidima, jer su uglavnom otporni na parazite. Ne treba ih
puno kresati (jedino doljnje grane koje smetaju, te suhe i kržljave,
ali ne dirati previše).
Možete u saksiju (za cviječe) ili u
cvijetnjaku posaditi nekoliko plodova oraha, pa kad niknu i porastu u
mladice, možete ih prenjeti na za njih predviđeno stalno mjesto.
Ukolko
posadite više stabala oraha (npr. 10 i više), nije loše voditi računa
da se stablo pravilno razvija, da bude pravo i da mu na vrijeme, na 2-3
metra od zemlje, uklonite sve grane. Naime, kad orah ostari, ako bude
imao lijepo stablo, možda, ga mognete dobro prodati, jer je orahovo
drvo bilo uvijek na cijeni (za namještaj itd), pa će vam se i onda kad
ga budete, željeli ukloniti donijeti neku korist, umjesto, da ga
posječete i "izložite" u vatri.
Selam!


Koliko ja znam, postoje (najmanje) četiri vrste ruža: divlje ruže (to
je u stvari šipak ili šipurak), "obične" ruže (u raznim bojama i
veličinama cvijeta), ruže penjačice (u raznim bojama) i ruže bez trna
("majska ruža" itd.).
Najranije cvjeta (kolko znam) "majska ruža" (u
maju mjesecu, kako joj i ime kaže), a zatim ostale. Postoje ruže koje
konstantno cvjetaju čitavo ljeto, do kasne jeseni.
Što se tiče "ruža
penjačica" njima su potrebni "podupirači" jer izrastu vrlo dugačke. Za
one lijenije, ja predlažem, da ružu penjačicu posade pored kakve vočke,
pa ne moraju stalno mijenjati drvene podupirače (koji brzo istruhno).
Ja sam jednu posadio pokraj šljive i dobro se slažu. ;D
Tko ima
svoju kuču ili vikendicu, neče se pokajati, ako zasadi koji
"ružičnjak". Naravno, najbolje je bilo, da je ruže zasadio u jesen,
međutim, nije ni sad u prolječe, previše kasno. Večina ruža "hoče" da
se dobro "pođubre" i opkopavaju (u jesen ili u prolječe). "Obične" ruže
treba dobro kresati (u jesen), a neke sorte (osjetljivije na mraz),
bolje je skroz skratiti (1-20cm od zemlje), a onda zaštititi protiv
mraza (najbolje ih u jesen skroz zatrpati zemljom ili stajskim
đubrivom, a neko kao zaštitu koristi i plastične flaše ili kese).
Koliko
znam od okolnih zemalja po ružama je najpoznatija Bugarska (gdje se od
ruža pravi i prodaje ružina esencija ili "ružina vodica). Time se
dobrim djelom bave i bugarski slavenski muslimani tkzv. Pomaci (koji su
po mnogo čemu slični nama Bošnjacima).
Tko ima malo više zemlje na
selu ja bih mu preporučio, da posadi divlje ruže (šipke) oko parcele,
kao živu ogradu. Jest, da će ih s vremena na vrijeme morati kresati,
ali mislim da se neče pokajati. Prije svega imaće "živu ogradu", a
najvažnije imaće na pretek plodova šipka, koji su izuzetno zdravi. Mogu
se koristiti za spravljanje izuzetno kvalitetnih i zdravih čajeva,
pekmeza i đemova, a ono što preostane, može uvijek kao višak podijeliti
ili vrlo kahko prodati.
Selam!

S obzirom da je proljeće već nastalo, da kažem nešto i o dunji.
Svi
smo barem nekad u životu osjetili miris dunje "sa ormara". Vjerovatno
je dosta raje poželilo i da posadi koju dunju, ali ne znaju gdje da
nabave sadnice. E za sve takve, ja predlažem jedno relativno lagano
rješenje. Dakle, umjesto da tražite i kupujete sadnice dunje, negdje u
komšiluku sigurno već postoji barem jedno stablo dunje. Zamolite
komšiju da odsječete makazama ili oštrim nožem sa njegovog stabla npr.
4-5 tanjih grana/mladica dužine između 40-80 cm. Sa navedenih mladica
uklonite sve grane i grančice i skratiti "vršicu" mladice za nekih 5
cm, tako da mladica izgleda kao obični "prut" ili šiba. Zatim te
mladice, zadijte u zemlju u dubinu od nekih 30-35 cm, a najbolje u
cvijetnjaku ili pored kakve voćke, koja se redovno okopava i đubri.
"Sadnju" izvršiti najkasnije do kraja aprila mjeseca, odnosno što prije
to bolje. Naravno najbolje je to uraditi u jesen, ali ni sada nije
kasno. Sadnice je dobro obilježiti i zaštititi pokojim drvenim
podupračem, kako se ne bi mladice pokosilie ili na drugi način
uništile, u toku godine. Ne bi bilo loše, u toku godine ih s vremena na
vrijeme "opliti" od trave, koja ih može "ugušiti". Najbolje ih je
posaditi negdje u hladu jer bi ih na malo sunčanijim mjestima u slučaju
veče suše, sunce moglo osušiti. Nakon sadnje mladice će se ako Bogda
"primiti" i pustiti korijen, tako da će te nakon npr. dvije godine,
imati vlastite sadnice dunje, koje onda možete presađivati gdje hočete
i po potrebi. Naravno, od npr. 5 posađenih mladica uz Božiju pomoć,
trebalo bi se primiti ukupno 5 komada , osim ako ne učinite par
greškica poput ovih: da zasadite već suhe grane ;D, da mladice zasadite
naopako, odnosno zabodete "vršicu" u zemlju, ;D da mladice posadite
kasno kad več izlistaju, da mladice posadite neokresane (sa
grančicama), da mladice posadite u kakvu "ledinu" ili na kamen ili u
veliku travu koju ne kosite ili ne plijevite, pa ih trava "uguši", da
ih posadite na previše sunčano mjesto, itd. Mladice dunje vam sutra,
mogu poslužiti i kao odličana "podloga" za kalemljenje krušaka, mušmula
i drugog voća.
Na sličan način "sadnjom mladica" možete sebi
uzgojiti i sadnice: ribizle (crvene i crne), ogrozda, bijele maline,
itd, kojih vjerovatno ima u komšiluk


Mislim, da je razmak od svega dva metra između dva stabla oraha ipak
preblizu. E sad zavisi o kakvoj se zemlji radi, a na kojoj imaš te
orahe. Ako se radi o malo "boljoj" i plodnijoj zemlji ili zemlji na
kojoj nešto siješ, onda taj manji orah izvadi i presadi na udaljenosti
od barem 6/7 metara od večeg oraha. Ukoliko su orasi u malo "slabijoj"
zemlji i ako sporije rastu, odnosno ako im je krošnja manje bujna,
možeš taj manji orah prenijeti i na malo manji razmak od večeg, ali ne
bliže od 4/5 metara, jer kao što reče brat Hajrullah orah ima jaku
krošnju i korijenje, pa bi veči orah, inače mogao "smetati" manjem.
Nije rijedak slučaj da orah "uguši" neku drugu voćku koja se nalazi u
njegovom hladu.
Ovo za stavljanje ploće od tvrdog kamena ispod
korijenja oraha nisam siguran. Čuo sam za to i ranije, ali nisam
baš siguran da ima nekog efekta. Ja lično prilikom sadnje oraha ne
stavljam nikakvu kamenu ploću ispod glavne žile oraha, a imam oraha i
sa tvrdom i mehkom ljuskom i različite veličine. Mislim, da sorta
oraha odnosno, da li je orah mehke ili tvrde ljuske ne zavisi od toga.
Ali opet nisam 100% siguran da to nema baš nikakvih pozitivnih efekata,
poput možda "uzimanja" nekih orahu neophodnih minerala iz kamena, itd.


Svemu dođe starost i kraj, pa i jabuci. Ma, i jabuka ti je ko i hudi
insan: rodi se, raste, stasava i onda kad dostigne svoj maksimum,
polahko počinje stagnirati, slabije rasti i rađati, grane se postepeno
suše, postane osjetljivija i primamljivija za razne parazite, nametnike
i bolesti (imela, insekti, mraz, itd.), dok ne "grohne" totalno. :-[
Što
se tiče te jabuke, ako je rodila previše, prije tri godine, znači da
ipak nije prestara i da u njoj ima još hajra, ako Bog da.
Pretpostavljam, da se radi o nekoj starinskoj sorti, koja može rađati
još decenijama.
Međutim, za razliku od sirotog insana, jabuka se
da i "podmladiti". Ako već nije previše izlistala, gledajte je sad
preko vikenda dobro okresati, skratite joj sve vrhove (grane/stubove,
koje idu vertikalno - u visinu) za najmanje 2/3 metra, dobro joj
prorijedite unutrašnje grane, ostavljajte joj grane i stubove koji idu
horizontalno (ali koje opet nisu prenisko - sve one grane i stubove
niže od 2,5 od zemlje, također uklonite), jednom riječju, dobro je
"očerupajte" - nek to uradi neko ko ima malo tvrđe srce , jer što je
bolje "osakatite" to bolje, ukloniti sve suhe, oštećene i natruhle
grane i imelu itd. Naravno, slijedeće godine budite malo "milostiviji"
prema njoj i krešite samo suvišne, oštečene i suhe grane.
Jabuku,
dobro pođubrite i po mogućnosti obrađujete zemlju oko njenog debla
(posadite makar cvijeće), kako bi se što češće zemlje oko debla
okopavala. Možda, neče odmah ove godine nešto posebno roditi, ali
dugoročno bi to trebalo dati pozitivne efekte.
E sad, zašto opadaju
plodovi prije vremena? Može biti više razloga, kao što sam već rekao:
postoje neke sorte jabuke, koje rađaju "preko godine", tj svake druge
godine, pa jedne godine "prerode", voćka se iscrpi, tako da nema
dovoljno snage, da to uradi opet slijedeće godine, zatim desi se da
voćka izbehara i plodovi se formiraju, ali u toku godine zbog jake suše
(nedostatka vode), ili zbog nedostatka hranjivih materija u zemlji,
zbog raznih bolesti i nametnika koji je pogode plodovi, isti postanu
kržljavi i crvljivi, pa opadnu.
Ako bude jaka suša ove godine, s
vremena na vrijeme, rano ujutro naspite koju kantu vode oko stabla. Ako
nemate domaćih životinja, onda onu travu i sijeno koju pokosite oko
jabuke, slažite neposredno oko debla jabuke (do 1,5 m od samog stabla),
kako bi u toku godine ta suha trava čuvala jabuci "vlagu", a kada
istruhne poslužila kao dobar izvor hrane - prirodno đubivo.
Naravno,
nije isključeno da s vremena na vrijeme jabuku napadnu i neki insekti i
drugi nametnici, koji prouzrokuju prijevremeno opadnje voćki. Voćka bi
se dakle mogla zaprskati nekim insekticidima, međutim time više ne
biste imali "zdrave plodove", pa je bolje voćku pustiti, da se sama
"bori", da razvija svoj prirodni imunitet, a ono plodova što ostane, da
barem bude zdravo i kako treba, pa kolko je tolko je.
Selam!