Admin Admin
| Naslov komentara: LJUBAV IZMEDU COBANA Wed Jan 27, 2010 7:35 am | |
| LJUBAVNA PRICA Davno, vrlo davno zivjela je liepa djevojka po imenu Hana. Roditelji su joj bili siromasni. Imali su samo jednu njivicu, sa koje su skupljali toliko da su mogli da se prehrane do kraja zime. Kada je nastupalo prolece, da ne bi pomrli od gladi, roditelji su slali svoju preljepu kcer Hanu u polja i sume da bere jestive treve korjenje. Jednom tako, skupljajuci korjenje, Hana se nadje na obali rieke. Zagleda se u rieku,a onda odjednom,podize glavu. Cudan zvuk flaute, milozvucan i cist, dolazio je odnekud i osvajao djevojku. Ona poce da slusa i sasvim zaboravi ono zbog cega je dosla. Vrlo pazljivo razmaknu guste grane zbuna i vidje da na priobalnom kamenu,okrenut licem rieci, sjedi siromasno obucen mladic, a oko njega pasu goveda.
To je on svirao na maloj srebrnoj flauti. Hana je, kao zacarana, stajala i slusala sve dok mladic nije prestao da svira. Tada se Hana prenu, kao iz sna. Kako je bilo vrieme da se vrati kuci, to nemajuci kud, pusti grane i necujno koracajuci, s polupraznom korpom, napusti sumu. Sledeceg dana njeni brzi koraci dovedose je opet do rieke. Hana zatece istu sliku kao i predhodnog dana. Pastir je mirno sjedeo i tiho svirao. Djevojka se ponovo zaniela slusajuci ga. Nije ni ojsetila da je ispustila svoju korpu. padajuci, korpa zakaci grane i cu se sum. Sve krave, koliko ih je bilo, okrenuse svoje rogate glave i pogledase Hanu. pastir, se takodje, okrenu i nikada do tada on ne biase vidio takvu ljepotu. Mladic skoci. Hana se zbuni i poce da bjezi,ali i biezeci ne promace joj da je i mladic isto tako liep kao i melodija iz njegove srebrne flaute. Huane je sutradan ponovo otrcala na rieku. Elem, kako i biva u takvim slucajevima, djevojka i mladic su se zavoljeli. Svakog dana su se jos pre zore sastajali. Najpre bi mladic pomogao djevojci da do vrha napuni korpu jestivim trevama i korenjem, a zatim bi sjedeli na obalu, gledali kako sunce zalazi iza planina i kako njegovi posledji zraci zlate vodu.
Mnogo je melodija odsvirao mladic za Hanu na svojoj flauti. Sve su joj se dopadale, ali najvise ona koju je prvi put cula i zato je svakog dana prie rastanka svirao tu melodiju. Hanu i pastira je vidjela jedna komsinica. nije proslo mnogo vremena, a o njihovom sastajanju se pricalo po cielom selu. I nista nije cudno sto o tome ubrzo saznadose i roditelji liepe Hane. Otac se strasno razljuti, zatvori svoju kcer i naredi da je najstrozije cuvaju. Hana sada nije smjela da izlazi iz kuce. Medjutim, to nije bila jedina nesreca za nju. U susjednom selu zivio je bogati udovac. Dugo je zeleo da se ozeni mladom i liepom djevojkom, iako je sam bio star i ruzan. Slusajuci o liepoj i mladoj Hani, usudi se bogati udovac da posalje prosioce s poklonima u kuci njenih roditelja. Uzalu je kci molila da vrati poklone, jer ona nije zeljela da se uda za starog udovca. Otac ne htjede ni da cuje. Haana je molila majku da se zauzme kod oca,ali majka je jedino mogla, zajedno sa svojom ljubimicom, kad otac ne vidi, tiho i dugo da place. Pokloni su bili primljeni i svadba je bila zakazana na prvi dan sledeceg mjeseca. Pastir je, kao i ranije, zajedno sa svojim kravama dolazio na obalu, ali je njegova flauta zanjemila jer s njim ne biese njegova voljena Haana. jednog dana krave na obali rieke, umjesto mladog pastira, dotjera covjek sa sjedom bradom, jer je mladic, cuvsi za udaju Haane, pao u poselju tesko bolestan. Razbolio se od tuge. Lezeci u svom polurazvaljenom krevetu, postajao je sve bolesniji. pastir je imao susjeda prijatelja koji je radio u gradu kod jedog juvelira. On se bavio ljvenjem zlata i srebra, kao i izradom raznih predmeta od izlivenog plemenitog metala. Cesto je ovaj mladic dolazio iz grada u selo da vidi svoju ostarelu majku. Cuvsi da je njegov prijatelj bolestan, pozuri mu u posjetu. Vidjevsi ga, pastir mu rece: *Dosao si na vrieme, dragi prijatelju. Cuj moje rieci i dobro ih zapamti. Nemam nista osim srebrne flaute koja mi je od dede ostala. Zelio bih da je poklonim Hani. Ti si vjest majstor. Molim te, izlij od flaute srebrnu polugu i od nje napravi bokal, koji na dan svadbe daj liepoj Hani, kao moj poslednji pozdrav.* Samo sto je izgovorio te rieci, mladi pastir sklopi oci zuvjek. Livac ispuni poslednju zelju svoga prijatelja. Izli od flaute divan srebrni bokal. Na dan svadbe liepe Hane, stanovnici dvaju sela skupise se kod mladozenje. Dodje i livac. Stavi srebrni bokal na asuru, koja je bila pripremljena za stavljanje darova. Uskoro poce svadba. Jela i pica je bilo u izobilju. svi su se veselili, samo je Hana, koja je, dok su gosti svetkovali, sjedela u najudaljenijoj odaji i gorke suze lila. Plakala je sjecajuci se svog dragog pastira koga vise nikad nece vidjeti. Odjednom se veselje, koje se culo iz gostinske sobe, utisalo, a u toj tisini cuo se cisti glas flaute. To je bila omiljena melodija koju je pastir svirao Hani. Djuevojka je skocila i potrcala onamo gdje se glas cuo. Nadala se da ce tamo vidjeti pastira i da su je samo prevarili, rekavsi da je on umro. Otvorivsi vrata gostinske sobe brzo pogleda sve, ali, na njenu veliku zalost, onog koga je jedino zeljela, ne nade tu. Njena omiljena melodija dolazila je iz srebrnog bokala, koji je bio napunjen vinom. Gosti su sjedeli cutke i izbezumljeno gledali, a bokal je, zavrsivsi melodiju, zacutao. Nakon toga gosti su isipali iz bokala vino, zatim ga ponovo u njega sipali, ali sve je bilo uzalud bokal je cutao. Dugo je zivela nesrecna Hana i uvjek je, kad joj je bilo tesko, uzimala bokal, prinosila ga usnama, a on je tada pocinjao njenu omiljenu pjesmu. Na smrtnom casu Hana je ovaj bokal poklonila svojoj kceri, koja je isto tako bila liepa. Medjutim, bokal je u rukama mlade ljepotice cutao sve dok se jednog dana nije zaljubila. Od tada je proslo mnogo vremena. Srebrni bokal se prenosio od majke na kcer, s koljena na koljeno, a cudesnu melodiju mogao je da cuje samo onaj koji je zavolio pravom i cistom ljubavlju. - pravi naslov: Srebrni Bokal( kineska narodna prica) -posveceno...mmm.. svim romanticnim dusama. | |
|