Starinsko vrijeme

Admin

Stare price

Stare price gotovo sve ostavljaju pozitivan uticaj na citaoca i pored toga rietko se pisu.
Ja
sam zelio odavno da napisem pricu o mom zivotu sve od rodenja pa na
dalje.Nisam nikada uspio i ako sam jedno vrijeme vodio Dnevnik moga
zivota,koji mi moze dosta pomoci.
Za ovaku pricu treba jako dosta snage i volje....
Obzirom
da sam ja gotovo poslednja generacija koja je rodena u starim
vremenima,generacija koja pamti prelaz vremena starih obicaja u nove
ili zaostalog vremena u savremenije vrijeme.

Moj dnevnik su
procitala moja djeca i vise puta su pricali o tadasnjem zivotu i osjeco
sam da bas zbog tog dnevnika u njima se pojavljuje vise postovanja
prema meni i samoj Luci.
Svaki covjek ima zanimljivu pricu o svom zivotu,pogotovo sa sela iz ciele Bosne pa i sire.
Nista manje zanimljiva prica nije ni onih ljudi koji su sa nasih prostora imali srecu da se skoluju,da postanu cak i direktori.
Svi
ti ljudi u odlasku na skolovanje imali su dosta ekonomski i svih drugi
problema.Koliko puta pored nedostatka novca su pozeljeli da iz skole
idu svojoj kuci,da obuku modernu odjecu i obucu i na kraju da imaju
svoj stan.Sve su to zivotne price u pojedinacnim mukama.
Jednom nas
je vise iz moje generacije raspravljalo na sijelu o proteklom vremenu i
gotovo svi smo te 50 i 60-e godine opisali kao kameno doba.

Za taj opis imali smo more dokaza.
Moj dokaz je bio sjecam se:Zamisli te Lucane ili Krusevce koji se negdje u dubini sume Radave,Hodina vrlja ili na Lokvi,
sakupili su dosta stapova za gulenje kore, [smrdi lieske]koja se prodavala za izradu liekova protiv bolesti ZUTICE.
Nalozili bi smo vatru u velikoj sumi gdje se samo ponegdje zraci sunca uspiju probiti na zemlju izmedu velikih stabala.
Posjedali
smo oko vatre,ispred sebe stavili bi veci kamen na koji smo stavljali
pomenute stapove a onda drvenim malim maljem udarami od jednog kraja
prema drugom na stapu i tako se sa strana kora odvaja sa svoga drveta
koju smo mi pazljivo sakupljali u vrece.

Svi su se slozili da se ova slika podudara sa kamenim vremenom.
Prodavnicu smo imali u koju se dogonila roba iskljucivo na konjima,pa je zbog toga uvijek bila polu prazna.
Cesto smo zimi morali ici u Zepu u prodavnicu i ako je bilo rizicno.
Pored puta u jednom pravcu koji je trajao po 3h,blo je tesko prtiti,opasnost od umora i vukova.
Kada sve prepreke predemo,cesto i tamo nije bilo osnovnih namirnica,naj cesce gasa i drugih jako potrebni sredstava,
pa
se rade islo na sigurno u Srebrenicu.Taj put je vremenski u jednom
pravcu trajao pjesacenja po 6h kada je kopno,zimi nmogo vise.

U
polasku bi se pored puta koji ide niz Ravno,trazila suha bukva koja je
pala na zemlju ili truhla suplja uspravno pa bih se zapalila da gori u
slucaju u povratku ako bi neko naisao iscpljen da se moze ogrijati i
odmoriti pored vatre sto bi znacilo siguran spas od smrti.
Iz ovakih mjesta mora biti svaka zanimljiva prica a ovake su price iz svih Balkanski sela.
Kada
bih svaki pojedinac sa ovih prostora napisao svoju pricu,vjerujem da
bih pozitivno uticala na njegovu djecu pa i druge koi je procitaju.

Nie sramota,niti pocjenjivanje pisati ovake price.
Niko nije kriv,niti zasluzan sto se rodio i nasliedio te prostore,gdje je bio tezak zivot.

U
2010 Godini gledao sam pricu bogatog amerikanca koji iz Brazila vraca
sina u Ameriku .Dijete se vratilo u Ameriku sa svojih 9god.
NJegov
otac 5god.sudom se borio za njega i zivio u hotelima.Djete je bilo
gotovo stalno sa njim,izvodio ga je na najljepsa mjesta u povratu u
Ameriku,obezbjedio je otac sinu sve sto insan moze zamisliti.
Rekao sam svojima:Ovo djete nece znati samostalno ziviti,niti ce ikada valjati.
Nije se ucilo borbi za zivot ili nesto bar drugo.

Zbog ovih i drugih desavanja kroz zivot,trebo bi svako imati,svoju zivotnu pricu,ako nista drugo neka je citaju
nasi naslednici,tako ce znati nasu proslost i nase greske.