Mujo i Halil

Admin

MIJO I HALIL

Podranila sestra Hrnjicina
Pred sabah na cetiri sahata
Pa jamila kalajli ibrika,
Ona sidje do vode bunara,
Sa bunara vode zafatila,
Na se turski abdest udarila.
Ona ceka vaktile sabaha,
Pa jamila djerdjef od merdzana,
Sjede sarat po djerdjefu platno,
A uz djerdjef cura zapjevala.

Dozivlje je ostarila majka:
- Oj Ajkuna, sceri moja draga,
Kako mozes pjevat u odaji ?
A znades li cemerna ti majka,
Da su tvoja braca othodila,
Othodila u cetu junacku.
Malo majci roka ostavili,
Evo, sceri, jednu heftu dana.
Vise majka ne bi izbrojila.
Prodjose mi i tri hefte dana,
Meni djece iz cetice nema.
Sta joj veli Ajkuna djevojka:
- Moja majko, lude ti si glave !
I ranije su cete othodile,
Dobre cete sicar sicarile,
Nikad putu roka ne imade.
U toj rici sabah-zora djodje.
A da vidis Ajkune djevojke,
Ona stade na Boziji divan,
Bozijeg se oduzila duga.
Iz dolafa durbin prifatila,
Nasloni ga na demir-pendzeru,
Okrenu ga niz polje zeleno
Eto doli do mahat luga.
Kad se nakva tama pomolila,
A iz tame konjanik ispanuo
Na mrkalju k' o na gorskom vuku.
Na njem' nejma rublja i haljine.
Na mrkalju grive ni percina,
Vet sve ziva vatra odnijela.
A za njim se nesto bijeljase -
Dobar djogat buljubasa Muje.
Na djogatu buljubase nejma,
Krvav djizgin po podini vuce,
A prazne se uzendjije vlace.

Odma' se je jadu dosjetila
Pa dozivlje ostarilu majku:
- Mila majko, pani na pendzeru
Da ti vidis uz polje junaka,
Kukavna mu i cemerna majka !
A kad stara pade na pendzeru,
Bir pogleda odma' ga poznade,
Dje poznade svog sina Halila.
A zavika grlom bijelijem:
- Sceri Ajko, pani na avliju
Pa docekaj svog brata Halila !

Sta li kazu, sta li ti se fale,
Vazda mladi slusa starijega,
U djevojke pogovora nejma.
Cura pade na mermer-avliju,
Ne sce trcat svom bratu Halilu,
Vec otrca debelu djoginu,
Pa djogata po dubleku ljubi:
- Moj djogate, moja grivo zlatna,
Dje si moga brata ostavio ?
Hajvan djogat n' umi besjediti,
Na lijevo okrecase glavu -
Da je Mujo ost'o u Karlovcu,
Da su Muju Vlasi ufatili.
Halil junak rici izgubio,
A bjelim zubi' poskripljuje.
Ja da vidis Ajkune devojke,
Ona dodje svom bratu Halilu,
Pa ga jami za bijele ruke,
Iznese ga na bijelu kulu
Pa ga leze na mehku loznicu.
Sjede Halil bole bolovati.

A da vidis Halilove majke,
Pripe pecu, prignu feredzu,
Ona pade biloj berbernici,
Ona zove masina berbera:
- Moj Masine, dite moje drago,
Hajde jami mile i nestere !
Doslo mi je dijete iz cetice
I grdnijeh zadobilo rana.
U berbera pogovora nejma,
A berbersku cantu prifatio
Pa poseta Hrnjicinoj kuli.
A kad pade u sikli odaju,
Dvije sestre sjele kod Halila,
Pa Halilu grdne rane ljube:
- Mile rane - nase mile majke,
Nemojte nam brata umiriti,
Nemojte nas sa dobrim rastaviti !
On bolova cilo petn'est dana.
Kad sesn'esti danak napuno
Onda Halil lijek ispustio.
Ugleda ga ostarila majka,
Ruke siri svoga sina ljubi,
Price pitat' svog sina Halila:
- Moje dite, moje milovanje,
Dje li biste, dje li izgiboste,
Dje li grdnih zadobiste rana ?
- Prodji me se, ostarila majko !
Kad me pitas, pravo cu ti kazat':
Kad odavlen konje pojahasmo,
Udarismo niz polje zeleno,
Udarismo niz Kunaru, majko,
Niz Kunaru, Raminu bunaru,
Kad smo dosli Raminu bunaru,
Mujo sjaha sa svoga djogina,
A ja, majko, sa svoga malina.
Snimi Mujo plosku sa djogina,
Price cukat' crveniku vino,
A predirat' kozlovinu meso.
Kad se Mujo nakitio vina,
Onda Mujo meni govorio:
- A moj brate, ugojak Halile,
Haj' se vrati na Kladusu bilu,
Jer je nasa na cenaru kula,
Vlasi ce nam kulu porobiti,
A majku nam nogom' pogaziti.
Ja mu velim, ostarila majko:
- A moj brate buljubasa Mujo,
Evo ima petn'es' godin' dana,
Ja ne idjoh u cetu junacku,
Ja ne vidjoh sta junaci rade,
Ja ne vidjoh krvi iz junaka,
Ja ne vidjoh ziva savezana,

Brate Mujo, dinskog dusmanina.
- Ti me vodi, ocinjeg ti vida !
Ja da vidis moga brata Muja,
On poskoci na noge lagane
Pa poklopi debela djogina,
Udrismo uz planine putem.
Tri planine zdravo prehodili,
Bukovicu i Orahovicu
I Otresu visoku planinu,
Dok padosmo Kuku Ivanovu,
Dje 'no cesto tu kukaju majke.
Dok padosmo u Ruzice doce,
Dje 'no pasu Milotica ovce:
Jedna glava tri hiljade brava
I pred njima ovan Milovane,
Al ih cuva dobar cobanine,
Cobanine Vrcic barjaktare.
Kud god isli i konje gonili,
Sedmi danak u Karlovac dosli.
Udarismo placam' i sokacim'.
Plaho Mujo rasrdio djogu,
Sve od bisa napopriko disa,
Ispod sebe mermer izvaljiva.
Mujo pade pred pjanu mejhanu,
Ta mejhana skoro nacinjena,
U nju nove bacve ukurlane,
Postavljena nova krcmarica.
A kad Mujo pade pred mejhanu
I zavika grlom bijelijem:
- Bona bila, nova krcmarice,
Donesi mi citav tulum vina !-
Sta mu veli nova krcmarica
- Vidi krka i na njemu brka
Koji pije na tulume vino!
ne pije ih u nasem Karlovcu
Vet nekakav Karlovcicu bane
Il' nekakav sa Kladuse Mujo.-
A plaho se Mujo rasrdio,
Pa on kide pletenu kandziju,
Sjede kucat' novu krcmaricu.
Kud je kuca sve joj koza puca,
Gologlava trci po mejhani,
A sve trazi od dukata suda.
Natoci mu citav tulum vina,
Dodade ga Muji na doginu.
Mujo popi i ne skvasi brka.
Jopet Mujo drugi zaiskao,
Dodade ga meni na malina:
- A moj brate, ugojak Halile !
Ne popijes citav tulum vina,
Posjec' cu ti sa dva rama glavu ! -
Eto, majko, jada iznenada,
Meni vino i tilo ne mere,
Valja slusat' svoga brata Muju.
Pola popih, stara moja majko,
Pola salih sebi u haljine
Pa pokvasih pusat i haljine.
A da vidis moga brata Muju,
On izvadi cetiri dukata
Pa darova novu krcmaricu.
Poklopismo konje od mejdana,
Udarismo placam' i sokacim'.
Na veliko cudo udarili,
Pred banovu kulu dohodili,
A kad igra kolo djevojaka
I pred njima djeva Andjelija.
Ja kakva je sinula je guja !
Sve je glavom kolo nahitila
A ljepotom kolo zacinila:
Jedna glava - dva su istikama,
Jedne ruke - dvoje belenzuke,
Jedno grlo - cetiri djerdjana,
Jedno tilo - cetiri tambara.
Kad je vide buljubasa Mujo,
On sjaha sa konja djogina
Pa jamio dzidzu Andjeliju,
Sjede krecat' kolo naokolo.
Sve ga gleda sa pendzera bane,
On jamio glavnju sa odzaka,
pa on sidje na donju tabiju
Pa zapali tri topa velika:
Deli-Kusu i deli-Margetu,
I Zelenka, topa velikoga,
I Petraca sa velikih vrata.
Odadiru, mijo pobratime,
Na Lipniku i na Brekovniku,
Na Cazinu i na Varadinu,
Na demiji Pre djenerala,
A sve lete na glide soldati.
A ja zadjoh mome bratu Muji:
- Jasi Mujo, siroka djogata,
Jer ces danas izgubiti glavu !
A da vidis moga brata Muja,
On pojaha debela djogata,
A zavika grlom bijelijem:
- Srce, Andje, pruzi meni ruku !
Ona pruza i desnu i livu.
Izbaci je za se na djogina,
Uteze je od sablje kajasom.
Udarismo placem' i sokacim',
Usu lunta k'o iz neba krupa.

Kud nalazi buljubasa Mujo,
Sve menika krvav sokak gradi.
Tad mi veli buljubasa Mujo:
- A moj brate, ugojak Halile,
Hajde pani za gradsku kapiju,
Jel' kapija pusta zatvorena ?
Ne bude li pusta zatvorena,
Selamet je, ocinjeg mi vida !
Ja pocerah debela malina,
A kad padoh na gradsku kapiju,
Kad li stoji dvan'es' kapidzija.
Namah puce dvan'es' dzeferdara,
Kad kapija pusta zatvorena,
Tu sam, majko, rane zadobio.
Kad precerah brave dubrovacke
Ja potegoh mojeg handzara,
Pa presjekog cetiri sindzira,
A precerah brave dubrovacke.
Dok kanati kraju pribjegnuse,
U to doba Mujo na djoginu.
Udarismo niz polje zeleno,
A otolen na cekmek cupriju.
A kad Vlasi hendek istrapili
A u hendek vodu navratili.
Tad mi veli buljubasa Mujo:
- A moj brate, ugojak Halile,
Haj preceraj debela malina !
More li ti hendek preskociti ?
Ja pocerah debela malina,
Dobar malin hendek preskocio,
A za mom se Mujo naturio.
Prve djogat na hendek izbaci,
A zadnja mu osta u hendeku,
Jer djogata teret osvojio.
mene teske rane osvojile,
Ja pobjegoh uz polje zeleno,
Udario niz planine putem.
Ja se svrnuh pokraj druma puta,
Sjedoh svoje rane zatiskivat'.
Stade jeka uz planinu putem.
U sebi sam misli pomislio,
Da me gone te vlaske katane,
I dvije sam puske izvadio,
Pa u sebi pomislio mis'o:
- Ja du svoju glavu zaminuti
Pa cu onda junak poginuti.
Kad pogledah uz planinu putem,
A kad leti djogat od mejdana,
Na djogatu moga brata nejma,
Ja ne znadem sta j' od Muje bilo.
Vet, starice, moja mila majko,
Kuhaj meni lahke brasenice,
A ti, sestro, sidji u podrume,
Siguraj mi djoga od mejdana !
Ja cu ici svoga brata trazit':
J'l cu svoga brata nalaziti,
J'l ci svoju glavu izgubiti.
Ako bude Mujo poginuo,
Ja cu svoga brata osvetiti,
A ne bude l' Mujo poginuo,
Ja cu svoga brata izbaviti,
Jal cu svoju glavu izgubiti,
Jal tavnicu plecim' naseliti.

Jedva majka toga docekala,
Pa zasuka uz ruke rukave,
Sjede kuhat lahke brasenice.
Ne kuha ih vodom iz ibrika,
Vet ih kuha medom i secerom.
A Ajkuna sidje u podrume,
Sjede cura konja timariti
Mlakom vodom, varakli safunom.

A kad cura konja sigurala,
Pa da vidis djeteta Halila,
Dje on dodje u svoju odaju,
A sjede se takum ucinivat'.
Kad se dite takum ucinilo,
Pa on sidje niz bijelu kulu,
A Ajkuna drzi mu djogina,
Hazur konja drzi na avliji.
A starica snese brasenicu,
Pa je metne dite u bisage.
- Jallah - rece, poklopi djogina,
Pa se savi niz konja djogina,
Svoju majku po sisama ljubi:
- Moja siko, halali mi mliko !
Njemu stara hair-dovu dala:
- Hajde, sine, sve ti sretno bilo,
Sto mislio ono i ucinio !
Dusmani ti pod nogama bili
K'o djogatu klinci i potkove !

A da vidis debela djogina,
Ne sce djogat na avlinska vrata -
Dobar djogat bedem preskocio.
Tad zapjeva Ajkuna devojka,
A pita je ostarila majka:
- Sto zapjeva, Ajkuna devojko ?
- Kad mi je brat pos'o u ceticu,
Dobar djogat bedem preskocio,
Vazda mi je Mujo sicario.

Ode Halil ocera djogata.
Udario na planine putem,
Primio se uz Bakonju pustu,
Uz Bakonju, visoku planinu.
U teske je misli udario:
- Mili Boze, na svemu ti fala !
Niti znadem kud cu ni kako cu.
A kad nesto iz gorice viknu:
- A moj pobro, ugojak Halile,
Goni pravo u Ruzine doce,
Dje 'no ima crkva manastire !
Tuka ima dvaes' duhovnika
I dvadeset i tri kaludera.
Ti ces doci mili pobratime,
Mrkle noci u sedam sahata,
Pa ces zvati igumana starog,
Nek otvori on od crkve vrata.
Ne htjedne li ih on otvoriti,
Nemoj mu se mnogo ni moliti,
Vet izvali stinu valovitu
Pa ti udri u crkvena vrata !
I ja cu se tuka pridesiti
I ja cu ti pomoc uciniti.

Mudar Halil mudre svjete prima.
A kad pade Mandusica crkvi
Mrkle noci u sedam sahata,
Stade zvati igumana starog:
- More Dimo, otvori mi vrata !
- Ne smijem ti otvoriti vrata,
Jer smo cudna zmaja ufatili,
Cudna zmaja - buljubasu Muju.

Ne sce mu se dite ni moliti,
Izvadio stinu valovitu,
Izvalio od celije vrata.
A kad stoji dvades' duhovnika
I dvadeset i tri kaludera.
A on kide cemerliju krivu,
Pa posjece dvades' duhovnika,
A ostavi dvades' kaludera,
Samo Dimu ufati za bradu:
- More, Dimo, sta j' od Muje bilo ?
Sve mu Dimo po istini kaza:
Da su Muju ziva ufatili ,
Da je sutra cvijet-nedeljica,
Da ce Muju ovde dogoniti,
Ziva njega na kolac nabiti
I izvest trides' djevojaka
Da Mujinu smrcu opjevaju.
A kad Halil rijeci razumio,
Za krvavu tolu pripanuo,
Jeo, pio do bijela dana.

Kad za brdom opuci danica,
A za njome sabah i zorica,
A zavika ugojak Halile:
- Cujes mene igumane stari,
Dobro pazi sta cu tebi kazat':
Zatvorices ti od crkve vrata,
Ne daj glasa od sunca zarkoga,
Dok ne dode buljubasa Mujo,
Jer ce Muju dovoditi ziva,
Za demire Muju savezati.
Ti ces kazat' mome bratu Muju
Da sam sis'o Mandusica crkvi.

Ode Halil odvede djogata,
Pa se penje na zelenu jelu,
A jamcio srcali durbina,
Okrenu ga niz polje zeleno
Do kapije karlovackog grada.
Kad s' otvori od grada kapija,
Ispadose varakli kocije,
I u njima trides' devojaka
I za njima Banovic Mihajlo,
Pored njime od Karlovca bane,
Medu njima buljubasa Mujo
Svezanijeh naopako ruku,
A za njime begluk-Njemadija.
A kad Halil sve to opazio,
U velike misli udario
Pa on side sa visoke jele:
- Mili Boze, na svemu ti fala,
Sto cu sada od zivota svoga !

On se sece po sasini travi,
Kad opazi jednu cetu malu,
medju njima jedan buljubasa.
- Mili Boze, na svemu ti fala,
Hocu l' ubit onog buljubasu ?
Pa jamio pusku garubina
Da ubije onog buljubasu.
Sve ga gleda Budalina Tale:
- Zemlji pusku, dragi pobratime !
Zar ces ubit svoga pobratima,
Kad ga vide dijete Halile,
Ruke krili, u lice se ljube.
Onda rece dijete Halile:
- Sad sta cemo od zivota svoga,
Kako cemo Vlasim' udariti ?
- Ja cu ti se sada otisnuti
Sa svojije dvanaest beslija,
Zapalicu dvije puske male,
Za mnom ce se Vlasi otisnuti,
Ti doleti svome bratu Muji,
Oprosti mu njeg've bile ruke,
A daces mu konja od mejdana
I daces mu cemerliju krivu,
Pa ces videt' sto Hrnjica radi !
Onda veli dijete Halile:
- A moj brate, Budalina Tale,
Hoce li me Vlasi pogaziti ?
A veli mu Budalina Tale:
- Brze ce te Mujo okonjiti.
Mudar Halil mudre svjete prima.
Ode Tale, odvede beslije.
Kad pukose dvije puske male,
A polece begluk-Njemadija,
Ja da vidis djeteta Halila,
On dolece svome bratu Muji,
Oprosti mu obje bile ruke,
I dade mu konja od mejdana,
I dade mu cemerliju krivu.
Kad se Mujo konja dobavio,
Halla, halla, milom Bogu fala !
A da vidis moga brata Muju,
A sto srdit medju Vlasim' radi.
Ja se sakrih u sasinu travu,
Kad pogledah na lijevu stranu,
A kad stoji vitka bedevija,
Bedevija Banovic Mihajla,
A ja skocih sa zelene trave,
A kad visi cemerlija kriva
O kobili Banovic Mihajla.
Pa poklopih vitku bedeviju.
Halla, halla, milom Bogu fala,
Medju Vlasim' zametnusmo kavgu.
A da vidis Budalina Tale,
Porobio crkvu Mandusica,
A jamio trides' djevojaka
I pred njima dzidzu Andjeliju,
A on sveza od Karlovca bana,
Dovede ga buljubasi Muji
Pa mu dava dzidzu Andjeliju:
-Eto, Mujo, nesretnice carski,
Zar si sceo glavu izgubiti
Za djevojku, dzidzu Andjeliju ?

Ode Mujo, odvede djevojku,
Pjevajuci i pusketajuci.
Halil vodi od Karlovca bana,
Onda Halil banu govorio:
- Sta ces, bane, meni pokloniti
Da t' ostavim na dva rama glavu ?
'Vako bane njemu govorio:
- Sta ces iskat, ja cu tebi dati.
- A ja necu, od Karlovca bane,
Samo cu te s bratom pobratiti,
Onda cu ti glavu pokloniti.

» Mujo rah.Sulejmanovic
» Ubio se povratnik Mujo Siručić