Imanje za greske

Admin

IMANJE ZA GRESKE

Naiđe
kroz šeher čudnovat šejh i pronese kroz čaršiju svoju dunjalučku
odsutnost uvijenu u same prnje i rite. Kao da mu je i ona preko plećke
prebačena pokrpana torba bila težak teret dok se pod njom onoliko
pogeo, a u dnu te torbe migoljio se samo bijedan sadržaj tek koliko da
simbolizira grijehe života. Prođe čaršijom ne osvrćući se na
ovosvjetske privlačnosti i uputi se prema džamiji. Ostavi na sofi torbu
i skrušeno uđe u džamiju pa pronađavši u krajcu mjesto, zanijeti
ikindijski sunet.
Kada se namaz sklanjao, džemat poče da se diže,
ali najednom svi zastadoše jer čudni šejh poče da uči ašere. Njegov
zvonki glas i umilan mekam vrati džemat na mjesto, pa pošto se utiša
svaki šum, utonu u religiozan zanos i stade se topiti u nekim
nepoznatim milinama. Pošto šejh završi ašere, nastavi vaziti. Kao da iz
njegovih rita začarlija jato šarenih leptira i zazuja roj medonosnih
pčelica, tako iz šejhovih usta, prorezanih u gustoj sjedoj bradi,
zaiskriše nečuvene riječi noseći na svojim svjetlosnim krilima čitavu
mudrost misli.
Oduševljenje ponese i bogatog trgovca u prvom safu. I
njegovo srce prepuni se osjećanjima islamske darežljivosti, na kakve
osjećaje u svojoj poslovnosti nije do tada navikao, pa kada šejh završi
vaz, priđe mu i reče:
"Neka te Allah nagradi za sve ovo čime si nas
neočekivano obdario! Meni bi učinio veliku čast i radost ako bi od mene
primio ovaj ćurak na dar!"
Rekavši to u oduševljenju, koje mu se,
pod utiskom časa i gledajući bijedu šejhove spoljašnosti, izmaklo
kontroli razuma, trgovac stade da sa sebe skida ćurak da bi njime
pregrnuo šejha. Ali šejh otkloni rukom, pogleda odozdol trgovca i veli
mu:
"Asli si toliko bogat dok i meni možeš darovati tako skupocjen ćurak?!"
"Dragi
šejh-efendija", hvalisavo će trgovac na to, "bogat sam toliko da se
otuđenjem ove malenkosti ne bi ni primjetila kakva praznina na mom
bogatstvu!"
"A koliko misliš da vrijedi tvoje bogatstvo?"
"Više od dvije hiljade dukata", odgovori trgovac s ponosom.
Šejh
zanjiha glavom pa opet pogleda u trgovca. "A da li bi ti želio uvećati
svoje bogatstvo, recimo, još za dvije hiljade dukata?"
Kroz
trgovčevu glavu sinu misao - da bi taj šejh mogao biti evlija i nekim
mističkim čudom mogao bi zaista da uveća njegovo bogatstvo, pa pohiti
da odgovori: "Bih, kako ne bih!"
"E onda, ti si siromašan čovjek i
od tebe ne mogu da primim nikakav dar!" Rekavši to, i ne pogledavši
trgovca, diže se i ode iz džamije u nepoznatom pravcu.

http://prosvjetitelj-muallim.org/index.php?option=com_frontpage&Itemid=1