BITKA ZA PREDSJEDNISTVO

BITKA ZA PREDSJEDNISTVO
"WALTER", Salko ZUKO, 10.05.200

http://www.camo.ch/bitkazapredsjednistvo.htm

Bio je to jedan od najtezih dana u historiji Sarajeva. Grmjelo je i
gorjelo na svakom koraku. Jurisalo se i ginulo ... Zlocinac Mladic je
realizirao svoje prijetnje: "Tuci Predsjednistvo, Skupstinu, Velusice,
tamo nema mnogo srpskog zivlja… Vukasinovicu, razvuci im pamet…" Sve je
pocelo presretanjem konvoja na Skenderiji u kojem se nalazila kompletna
komanda Druge vojne oblasti na celu sa generalom Milutinom Kukanjcem,
ali i "nesretno" zarobljenim Alijom Izetbegovicem, predsjednikom
Predsjednistva RBiH… Drugog maja odigrala se kljucna bitka za odbranu
Predsjednistva Bosne i Hercegovine, a time i njene suverenosti.


Jedinice vec srbizirane JNA, koje su se
nalazile unutar Sarajeva, prilikom dogovorenog napustanja vojnih
objekata, pokusale su izvesti manevar zauzimanja zgrade Predsjednistva,
u trenucima kada se tadasnji predsjednik Predsjednistva Alija
Izetbegovic, zajedno sa svojom kcerkom Lejlom i aktualnim ministrom
vanjskih poslova BiH Zlatkom Lagumdzijom nalazio zarobljen u Lukavici…
Kasnije ce Izetbegovic novinarima izjaviti da se u tim
sudbonosnim trenucima najvise bojao za zivot svoje kcerke. Hapsenje
Alije Izetbegovica trebalo je garantirati sigurno napustanje grada
generala Milutina Kukanjca na celu njegovih preostalih jedinica, sa
gotovo kompletnim MTS-om, nakon cega su Izetbegovic i njegova kcerka
oslobodjeni. Medjutim, za drugi dio plana Izetbegovic, kao ni
pripadnici MUP-a, Zelenih beretki i TO BiH - nisu znali. Dio
specijalnih jedinica iz konvoja koji se kretao Dobrovoljackom ulocom,
zatim jedna takva jedinica koja je bila u sastavu osoblja Vojne
bolnice, te nekoliko tenkova i vojnih transportera, pokusali su zauzeti
zgradu Predsjednistva. To bi znacilo, vjerovatno, i kapitulaciju
Republike Bosne i Hercegovine, iako se sa takvom ocjenom danas ne slazu
mnoge licnosti koje su ucestvovale u odbrani BiH.

Osujecen drzavni udar

Napad na Predsjednistvo nije uspio. Medjutim, ocjena da
okupacija Predsjednistva ne bi znacila kapitulaciju jest tacna ukoliko
se uzima u obzir samo vojni znacaj zauzimanja zgrade Predsjednistva,
ali se obicno zaboravlja da je za kapitualciju RBiH ovaj pokusaj
fizickog zauzimanja bio samo vojna podrska za drzavni udar koji je, uz
blagoslov Jugoslovenske armije i Slobodana Milosevica, trebao izvesti
tadasnji clan Predsjednistva Fikret Abdic. Njegov zadatak je bio da, po
preuzimanju funkcije, proglasi ostanak BiH u sastavu tada vec
velikosrpske Jugoslavije. Taj trenutak se cekao u studiju Televizije
Bosne i Hercegovine, gdje su se kao gosti Senada Hadzifejzovica
nalazili clanovi Predsjednistva BiH Fikret Abdic, Ejup Ganic i Stjepan
Kljuic. Ova zadnja dvojica su, vjerovatno, najzasluzniji civili za
sprjecavanje drzavnog udara. Ganic je to izveo u direktnom TV
prijenosu.
Tog dana, paralelno sa napadom na zgradu Predsjednistva,
potpuno je spaljena zgrada Glavne poste, unisteno je jezgro
telekomunikacijskog sistema, cime je veza Sarajeva sa svijetom
prekinuta. Onaj drugi, daleko tezi i slavniji dio odbrane
Predsjednistva BiH, odigrali su pripadnici Specijalne jedinice MUP-a na
celu sa Draganom Vikicem i Kemalom Ademovicem, pripadnici Zelenih
beretki sa Alijom Miladinom, Enom Sakicem, Dedom Sisicem, Topom, Jukom,
Celom Bajramovicem, Ramizom Delalicem, Fudom Abadzicem, Dinom Magodom,
Mujom Zulicem, Musanom Topalovicem Cacom, Dzemom Topalovicem…
Koordinaciju izmjestanja generala Kukanjca sa njegovim
konvojem, vodili su clanovi komande TO BiH, general Jovan Divjak i
mnoge samostalne grupe i odredi. U ovoj bici je zarobljeno 18 oficira
JA. Unistena su dva oklopna transportera sa posadama i jedan tenk.
Agresorskoj jedinici naneseni su znatni gubici u ljudstvu. Ono
najvaznije - agresor je shvatio da ce imati zestok otpor u nastavku
rata.

Razvuci im pamet!

Neki od junaka kasnije ce postati legendarni komandanti
ARBiH, poginuti za svoj narod i zemlju, neki od njih ce, tokom rata,
svoju slavu platiti zivotima koje im nije oduzeo agresor, vec njihovi
saborci u odbrani BiH, a neki su, nakon Dejtonskog sporazuma, koji je u
BiH donio ledeni mir, postali zatvorenici ili uspjesni biznismeni.
Ovisno kako se interpretira.

Neuspio pokusaj JA da zauzme zgradu Predsjednistva te
osujeceni drzavni udar, gradjani Sarajeva su zapamtili po stravicnoj
odmazdi cetnicke artiljerije sa okolnih brda, koja je nemilosrdno svim
raspolozivim cijevima tukla sa samo jednim ciljem: Pobiti sve, sprziti,
srusiti. To ce postati njihova uobicajena praksa svih narednih godina
opsade. To je bio dan kada je general Ratko Mladic izdao svoju cuvenu
naredbu: - Tuci Predsednistvo, Skupstinu… Tuci Velusice, tamo nema
srpskog zivlja. Razvuci im pamet! S drugih strana motorole, odjekivalo
je papagajsko: Razumem!

Zelene beretke u to vrijeme bile su sastavljene od vise
manjih formacija, koje su odigrale kljucnu ulogu ne samo na ovaj dan
vec u vecem dijelu rata. Pripadnici Zelenih beretki sa podrucja Starog
Grada i ostalih opcina, 2. maja 1992. bili su na polozaju u Bistriku,
gdje su vec danima drzali u okruzenju sjediste komande Druge armijske
oblasti kojom je komandovao gen. Kukanjac, kao i kasarnu sa komandom
garnizona, preko Drvenije, Doma Armije, Dobrovoljacke do Skenderije.
Neki od ucesnika ove bitke (ali i mnogih kasnijih bitaka) ostali su
zabiljezeni kao kontroverzne licnosti. Medjutim, daleko je veci broj
onih o cijem djelu ne postoji podjela za i protiv, u njihovu velicinu
se nikako ne moze posumnjati. Mnogi od njih su dzenetske duse. Ustanimo
i sjetimo se svih koji leze na sarajevskim mezarjima i grobljima.
Veliki je broj zivih, koji, manje-vise, dijele sudbinu ponizenih
branitelja Sarajeva i BiH, koji sada, u ledenom miru sto vlada u zemlji
za koju su se borili, pitaju: Sta se to dogadja sa nama nakon rata? U
paklenom obrucu, dok je smrt bila svakodnevnica, bili smo bolji,
nesebicni i posteni?
Odgovor je jednostavan, mi smo zrtve pokvarenih
politickih lidera, ratnih profitera, kvislinga, medjunarodnih tutora
koji su uvodjenjem embarga na oruzje i krsenjem svih Zenevskih
konvencija, skoro direktno ucestvovali u ubijanju grada pred TV
kamerama.

Na kraju, nasa je duznost da, prije svega, mislimo na one
koji su dali zivota u odbrani i na njihove porodice. A sto se tice
priznanja za ratne zasluge, niko nije krenuo u odbranu naroda i BiH
radi zasluga. Jednostavno, apsolutno svaki moralan covjek stat ce u
odbranu djece, zena, nemocnih i svoje kuce. Oni nemoralni, nisu to ni
onda ucinili. Ne cine to pogotovo danas!

http://www.camo.ch/bitkazapredsjednistvo.htm

http://www.camo.ch/bitkazapredsjednistvo.htm