PCELARSTVO

Naslov komentara: PCELARSTVO Wed Sep 23, 2009 8:21 pm

Pčelinja
zajednica

Medonosna pčela postoji na
Zemlji više miliona godina. Kroz dugotrajnu evoluciju, od insekta koji
je živeo pojedinačno, nastala je današnja pčela, čiji
se život ne može ni zamisliti bez brojne zajednice.

Ko čini pčelinju
zajednicu?

Pčelinju zajednicu čine
matica, pčele i trutovi. Matica je jedina plodna ženka u zajednici,
koja bez nje ne bi mogla da opstane. Jedini zadatak matice je da polaže
jaja, iz kojih se razvijaju pčele i trutovi, kao i buduće
matice. Pčele je hrane visokovrednom hranom - matičnim mlečom,
pa može da polaže dnevno više jaja nego što je i sama teška. U košnici
u normalnim prilikama postoji samo jedna matica.

Najbrojniji članovi zajednice
su pčele radilice. Ima ih više desetina hiljada, ali njihov broj
se menja tokom godine. Pčele radilice su ženke, ali one ne polažu
jaja, već isključivo obavljaju poslove unutar i izvan košnice.
Tokom života, neprestano menjaju svoju profesiju: čiste ćelije,
hrane larve, prate i hrane maticu, prihvataju i skladište nektar, luče
vosak i grade saće, sakupljaju nektar i polenov prah, donose vodu,
propolis i čuvaju košnicu.

Muški članovi pčelinje
zajednice se nazivaju trutovi. Krupniji su od pčela radilica, za
razliku od njih, nemaju žalac i ne mogu da ubadaju. Ima ih od nekoliko
stotina do nekoliko hiljada. Najvažniji zadatak im je se spare sa
mladim maticama i zajednici time omoguće nastavak života. Po završetku
leta, pčele osete da je medonosnih biljaka sve manje i da dolazi
jesen. Radi uštede hrane i opstanka zajednice, proteruju trutove iz košnica
a u proleće se rađaju novi.

Pčele savršeno obavljaju sve svoje poslove i u
potpunom mraku, znači - čiste ćelije, hrane larve, luče
vosak, premeštaju ili poklapaju med i rade mnoge druge poslove. Jedino
što ne izleću iz košnice, jer im nedostaje sunce radi
orijentisanja, a i hladno je. Kažu da ima slučajeva da u toplim
letnjim noćima, kada cvetaju lipe, pri jakoj mesečini, pčele
i noću izleću da bi sakupljale nektar.

U pauzama, posle obavljanja raznih
poslova unutar i van košnice, pčele se kratkotrajno odmaraju
mirovanjem na saću. Iako se to na prvi pogled ne vidi, one i tom
prilikom obično nešto rade: u svom organizmu prerađuju med
ili proizvode toplotu i greju leglo.

Med se dobija kada pčele prerade nektar, sladak sok sadržan
u cvetovima biljaka. Obogate ga fermentima, smanje sadržaj vode, odlože
u saće i zatvore voštanim poklopcima, kako bi mogle da ga sačuvaju
za buduće generacije. Danas se med izdvaja vrcanjem, pomoću
uređaja koji se naziva centrifuga za med. Prethodno, potrebno je
specijalnim noževima ili drugom opremom ukloniti voštane poklopce.

Prema vrsti biljaka sa kojih pčele
sakupljaju nektar, med može biti: bagremov, voćni, lipov,
suncokretov, livadski, od uljane repice itd. Šumski med ne potiče
od nektara, već od slatkih tečnosti zvanih medljika i medna
rosa, koje sakupljaju sa lišća pojedinih vrsta drveća. U
zavisnosti od vrste, med brže ili sporije kristališe, prelazeći
iz tečnog u žitko a zatim čvrsto stanje.

Pčele sakupljaju polenov
prah sa cvetova biljaka i donose ga u košnicu. Prerađuju ga a
zatim stavljaju u ćelije saća. Polenov prah se drugačije
naziva pčelinji hleb, nezamenljiv je za ishranu pčelinjih
larvi. Prema vrsti cveća, može biti različite boje, a kada ga
pčele rasporede po saću, ono liči na prekrasan šareni
tepih.

Pomoću specijalnih žlezdi u
svom telu, pčele luče vosak
u vidu sitnih ljuspica. Slažući ih jednu do druge i obrađujući
ih, od njih grade saće. Topljenjem tog saća, dobija se vosak u
obliku čvrste materije kristalne strukture, čija boja varira
od žute do smeđe boje. Koristi se u farmaciji, tehnici, za
proizvodnju sveća i druge svrhe.

Pčele proizvode propolis
od smola sa pupoljaka drveća, dodajući im i druge materije.
Koriste ga za popunjavanje otvora u košnici, učvršćivanje
pojedinih delova i kao nezamenljivo sredstvo za dezinfekciju košnice.

Matični mleč je proizvod pčela namenjen ishrani matice i
larvi od kojih pčele žele da odgaje matice. To je beličasta
materija nešto veće gustine od jogurta, izuzetnih kvaliteta i snažnog
delovanja.

Pčelinji otrov je proizvod posebne žlezde u telu pčele i
namenjen je za odbranu od neprijatelja i štetočina. Pčela ga
ispušta preko žaoke. Prilikom uboda toplokrvne životinje ili čoveka
pčela neminovno ugine jer ne može da izvuče žaoku. Pčelinji
otrov se sakuplja pomoću specijalnih aparata, nadraživanjem pčela
pomoću slabih strujnih impulsa, što ne ostavlja štetne posledice
po njih.

Najbolje je da ne žurite previše
sa započinjanjem pčelarenja. Veoma je važno da ustanovite da
li ste imuni (otporni)na pčelinji otrov. U slučaju da niste,
nemojte ni pokušavati da prilazite pčelama, zadovoljite se time da
se sladite njihovim proizvodima. Ako ste prošli taj test, neophodno je
da sebe preispitate, da li volite pčele i da li Vas pčelarstvo
zaista zanima. Ako odgovor bude pozitivan, pređite na sledeću
etapu. Detaljnije proučite ove natpise o pčelarstvu i nastojte
da nabavite neku knjigu o pčelarstvu, iz koje biste još više naučili
o životu i gajenju pčela. Upoznajte se sa nekim pčelarom iz
vaše blizine (rođak, prijatelj, sused...) i zamolite ga da vam
dozvoli da povremeno dolazite na njegov pčelinjak, posmatrate šta
radi i pomažete mu u nekim poslovima. Njega će to, bez sumnje,
obradovati. Direktan kontakt sa pčelama, za vas će biti
najbolja škola. Moći ćete da upoznate njihov život i da
sagledate ceo godišnji ciklus rada na pčelinjaku. To će vam
biti najveća pomoć za samostalno pčelarenje.

U međuvremenu, upoznaćete
i najznačajnije medonosno bilje i znaćete više o izboru mesta
za postavljanje pčelinjaka. Potrebno je da to bude mirno, osunčano
mesto, da okolina bude čista, da u krugu od oko 2 kilometra ima
dovoljno biljaka koje predstavljaju pčelinju pašu. To može biti
neki teren na selu kod rođaka, prijatelja, okolina grada, vikend
naselje i slično.

U međuvremenu ste nabavili košnicu
i osnovni pčelarski pribor. Za početak pčelarenja
neophodni su vam: pčelarska kapa, dimilica i pčelarski nož.
Ako se odlučite da ih koristite, kupite i pčelarske rukavice,
ali ja vam savetujem da hrabro krenete bez njih. Drugu opremu i pribor
ćete kasnije postepeno nabavljati: bušilicu za ramove, viljušku
ili nož za otklapanje meda, centrifugu. Naviknite se da od početka
vodite beleške o tome šta radite na svom pčelinjaku i opisujete
stanje u košnici.

Nastojaćete da mesto koje ste
odabrali za svoj pčelinjak bude ograđeno. Napravićete
postolje za košnicu, ili više njih, od drvenih letvi, koje ćete
postaviti na drveno kolje ukopano u zemlju ili na građevinske
blokove i slično. Dobro je da ono bude visine najmanje 20 cm, a iz
praktičnih razloga ne mora biti više od 30-40 cm.

Košnicu sa rojem ćete pažljivo
preneti i postaviti na postolje. Obeležićete je brojem, sipaćete
u hranilicu malo sirupa i to će biti vaš zaista srećan i životno
važan dan: početak samostalnog pčelarenja.

Nabavkom pčelinjih društava sa košnicama imate mogućnosti
da na nekom pčelinjaku dobijete korištenu košnicu i normalno pčelinje
društvo. U ovom slučaju najbolje se odlučiti za nabavku u rano proljeće
odnosno kada pčele prezime. U ovom slučaju je najbolje nabaviti ovakva
pčelinja društva sa košnicama na samom početku glavne paše. Možete se
odlučiti za nabavku novih košnica a pčelinja društva koja su prezimila
na nekom pčelinjaku. Ako su sve košnice istog tipa onda se prenos
nabavljenih pčelinjih društava uradi veoma lahko. Zavisno od nabavne
cijene za pčelara početnika je ova varijanta najbolja. Ovaj način
osnivanja pčelinjaka ima prednosti nad ostalim jer će se od nabavljenih
društava u toj godini moći izvrcati i neka količina meda.
To su oni
prvi rezultati pčelara početnika kojim se on svakome pohvali. Ali i
treba da se pohvali jer je do prvog izvrcanog meda put dug i težak. Ako
su pašne prilike povoljne u toj godini može se od nabavljenih pčelinjih
društava poslije vrcanja meda formirati i neki vještački roj.
Vještački
rojevi su pčelinja društva koja se formiraju sa 5 do 6 ramova sa
pčelama i pčelinjim leglom. Tu dolazi i određena količina meda,
polenovog praha i izgrađeno saće. Ovakvi vještački rojevi mogu da se
smjeste u nove ili korištene košnice. Oni obično imaju uslove da
poslije formiranja mogu da nastave sa dogradnjom saća ali uz pomoć
određenih stimulacija od pčelara. U toku njihove stimulacije potrebno
je više pčelarevog angažovanja.
Pčele su se oduvijek
rojile i na taj način se prije povcćavao broj pčelinjih društava. U
nekim krajevima gdje Je pčelarstvo zapušteno radi se tako i danas. Na
ovaj način i pčelari početnici mogu naseliti svoje košnice. Prirodni
roj ima i svojih prednosti i nedostataka. Prirodnom roju treba dati
uslove za život i rad u novoj košnici koje on nije imao u košnici iz
koje je izletio. Prirodni roj smješten u novu košnicu obično brzo i
kvalitetno izgrađuje saće. Zato mu treba dodati dovoljno ramova sa
ugrađenim satnim osnovama. Pošto prirodni roj obično nema rezervu meda
potrebno mu je nekoliko puta kasno navečer dodati šećernog sirupa.
Ovakvi rojevi obično traže dosta njege da bi se do kraja ljeta razvili
u jaka pčelinja društva. Ove rojeve potrebno je stimulatlvno forsirati
da oni u toj godini izgrade komplelno saće u plodištu i medištu i da su
za iduću godinu spremni za medobranje.
Nabavka paketnih
rojeva je novi i najlakši način formiranja novih pčelinjlh društava. I
oni se mogu lahko smjestiti u izabranu košnlcu. Obično se formiraju i
nabavljaju u periodu poslije glavne paše kada se bez problema može
oduzeti višak pčela koje se u tom periodu ne mogu iskoristiti. Obično
je vještački roj formiran sa količinom pčela koja teži 1,2 kilograma i
mladom selekcionisanom maticom. Prednost ove nabavke rojeva je što se
njegovim postepenim stimulacijama sa dodatnom hranom izgradi kompletno
saće u košnici. Ovakvi rojevi mogu se nabavljati i iz daleka zbog
lakšeg transporta.

Prije smještaja pčelinjih društava u košnice bile one nove ili
korištene njih treba prefarbati a njihovu unutrašnjost opali ti
plamenom iz plinske lampe. Poslije smještaja rojeva u košnice iste
treba preseliti na novo izabrano mjesto koje mora biti udaljeno
najmanje tri kilometra od mjesta gdje su formirani. Ovo je neophodno da
se pčele iz novoformiranih rojeva ne bi vraćale u stara pčelinja
društva. Prirodni roj koji je smješten u neku košnicu možete ostaviti
na pčelinjaku ako za to imate potrebe. Možete ga postaviti i pored
košnice odakle je roj izletio u toku rojevnog stanja. U takvom stanju
dok je u rojevnom nagonu novoformirani prirodni roj zaboravi odakle je
izletio u toku rojenja. Kod svih prirodnih rojeva koji su
naseljeni u nove košnice treba zamijeniti matice koje su proizvedene od
matice rodonačelnice koja nije sklona povesti pčelinje društvo u
rojevno stanje. Poslije zamjene matice uskoro dolazi do smjene pčela.
Na ovaj način iduće godine nećete morati da se brinete da li će vam
rojevi izlijetati iz košnica pred pašu ili u toku paše što će vaše
planove o medobranju promijeniti. A posebno nećete morati da se penjete
po drveću zbog rojeva.

Svaki mjesec u godini predodređen je za određene radnje na pčelinjaku
ili izvan njega... Ovdje ćete naći pčelarima već dobro poznate opise
radova po mjesecima...
veljača: - matica je krenula sa polaganjem jajašaca, te se povečava potrošnja hrane.
- pojavljuje se prva paša - LIJESKA na kojoj se društva dobro razvijaju...
- pčelar bi trebao: - dodati pogaču u slučaju manjka hrane,
- pregledati i zamjeniti dotrajali materijal za utopljavanje (ako se koristi)
- očistiti podnice (ukloniti otpad, olakšati pčeli) ožujak:
- dolaze veći radovi na pčelinjaku, neizvjesno, te vrlo
nepovoljno vrijeme za pčele koje uz sve ostalo vrše i konačnu izmjenu
(zimska pčela - proljetna pčela)
- radovi- detaljni pregled zajednica
- stimulacijsko prihranjivanje
- vađenje dotrajalog saća
- zaštita pčela od štetočinaPrvi pregled ne bi trebao se trebao vršiti na temp. nižoj od 16*C
Treba se utvrditi jačina društva i kvaliteta matice, te dali je društvo bolesno... travanj:
Radovi na pčelinjaku – travanj.
Mjesec intenzivnog razvoja pčelinjih zajednica! Mjesec
intenzivnog razvoja pčelinjih društava sa jakim stimulativnim pašama.
Dnevne temperature su obično oko 20 ºC ali i one u ovome mjesecu znaju
biti dosta niske. Nekih godina padne i snijeg na procvjetalo voće.
Tokom ovoga mjeseca ima dosta paše jer sve voće cvjeta u ovome mjesecu
a posebno: jabuka, trešnja, šljiva, kruška, itd. Posebno od trava
interesantan je maslačak kojeg u ovome periodu ima svud u prirodi. Na
njemu pčele pronađu dosta polena. Ali je interesantna i paša uljane
repice na kojoj se pčelinja društva brzo razvijaju. Sve ovo priroda je
podarila pčeli i čovjeku, samo to sada treba iskoristiti. Pitanje je
što pčelar u ovome periodu treba napraviti. Kakva pčelinja društva
razvije do početka paše bagrema tako će i iskoristiti pašu. Među najvažnije poslove ubrajamo:
Proširivanje
plodišta prostora u košnici. Na početku travnja kada pčele gusto
zaposjedaju jedan plodišni nastavak u njemu su 5-6 okvira sa leglom.
Ostali okviri sa strane su sa medom i peludom. Tada treba zamijeniti
nastavke. Tada plodišni nastavak treba spustiti na podnicu a prazni sa
podnice staviti iznad. Kada matica ne bude imala praznih ćelija za
zalijeganje jaja u donjem nastavku ona će preći u gornji nastavak. Do
tada pčele su već spremile ćelije u praznom saću za zalijeganje. U
ovome periodu mora biti prisutna određena količina rezerve meda u
košnici i obogaćena pogačicama. Proširivanje plodošnog prostora može
se napraviti na način prevješavanjem okvira u nastavcima. Ovaj način
iziskuje mnogo više vremena. U periodu cvjetanja voća jakim pčelinjim
društvima može se ubaciti po jedan ili dva okvira sa ugrađenim satnim
osnovama do okvira sa leglom. U ovom periodu mogu se ubaciti i okviri
građevnjaci. U periodu maksimalnog unosa peludnog praha u košnicu treba
iskoristiti za sakupljanje sa sakupljačima. Zbog velikih potreba za
peludnim prahom za uzgoj legla sakupljače nije preporučljivo držati
stalno instalirane na jednoj košnici. U periodu oko 10. travnja počinje
cvjetanje uljane repice. Pčelari koji mogu i imaju mogućnosti trebali
bi svoje košnice prevesti na pašu uljane repice. Na ovoj paši pčele
sakupe po manju količinu meda ali je važno da se pčelinja društva brzo
razvijaju. Rijetke su godine kada se na ovoj paši izvrca veća količina
meda. I na ovoj paši može se povremeno sakupljati pelud. Prije selidbe
na ovu pašu svakoj košnici koja se seli treba dodati po još jedan
medišni nastavak sa izgrađenim saćem. To je ono mlado saće koje je
sklonjeno u rujnu iz košnice. Ako pčelar nema dovoljno okvira sa
izgrađenim saćem može medišni nastavak naizmjenično popuniti sa
okvirima na kojima su izrađene satne osnove. Oko 25. travnja maticu je
potrebno ograničiti na jedan plodišni nastavak. Ako ima više zaležanih
okvira sa leglom nego što može stati u jedan plodišni nastavak pčelar
treba dići višak tih okvira u nastavak iznad matične rešetke. U tim
okvirima treba da je zrelo leglo. Do bagremove paše pčele iz tog legla
će se izleći. Dovoljno će ostariti da će moći pojačati skupljačku moć
pčelinjeg društva. Nekih
godina kada su paše izdašne u drugoj polovini aprila povoljni su
uvjeti da se pojavi rojevni nagoni. To se obično događa u košnicama
ograničenog prostora. I u toku paše uljane repice događa se da pčelinje
društvo krene u rojevni nagon. Svim metodama pčelar ne smije dozvoliti
da mu se pčelinja društva izroje. U te metode spada: staviti pčelama
mladu selekcioniranu maticu, prostor u košnici treba proširivati prema
snazi pčelinjeg društva, zapošljavati mlade pčele u košnici dodavanjem
satnih osnova na dogradnju i na njegovanju legla, rasterećivanje
plodišta odvajanjem viška pčela izletnica iz plodišta i usmjeravanjem
u medište, omogučavanjem kvalitetne ventilacije u košnici, pčelama
sakupljačicama omogučiti dovoljno paše prevoženjem na druge pašne
terene. Ograničavanjem matice na jedan plodišni nastavak smanjuje se
količina legla u toku same paše. Zbog toga se većina pčela
preusmjerava sakuplanju nektara. U toku ovoga mjeseca treba počistiti
ladice u podnjačama košnica od otpadnih mednih poklopaca i ostalog
truna. Ako je vrijeme pogodno i pašne prilike zadovoljavajuće pčele
brzo i kvalitetno izrađuju saće. Zato ovu šansu pčelar treba da
iskoristi i povremeno dodaje okvire sa satnim osnovama na
dogradnju. Pošto je pri kraju aprila mjeseca već toplije vrijeme matica
zaliježe i mlado tek izgrađeno saće. Do tada ga je izbjegavala i
polagala jaja samo u tamnije saće. Pri kraju ovoga mjeseca već trava
izraste u visini leta pa je treba pokositi i pčelama omogućiti nesmetan
let. Jaka pčelinja društva na voćnoj paši i paši uljane repice sakupe u
medištima i po nešto meda. Nekih godina jako pčelinje društvo i po
jedan nastavak meda. Pčelari koji su odvezli svoje pčele na uljenu
repicu ili na plantaže voća zbog oprašivanja voća moraju biti u
stalnom kontaktu sa rukovodećim ljudima tih poljoprivrednih dobara zbog
prskanja tih kultura dok su one u fazi cvjetanja. Tada će biti potrebno
pčele zatvoriti u košnice jedan vremenski period ili ih preseliti na
drugo udaljeno mjesto sa kojeg se pčele ne bi mogle da vrate na pašu
gdje se vrši prskanje. Dosta pčelara zbog te nepažnje ostane bez pčela
ili su im pčelinja društva poslije prskanja totalno oslabila. Pčelari
koji žele kupiti prirodne rojeve koji se pojavljuju u mjesecu aprilu,
nabolje je da to učine krajem ovoga mjeseca. Ovo je veoma zanimljivo za
pčelare početnike jer će novokupljeni rojevi bez posebne njege imati
dovoljno vremena da se samostalno razviju u normalna pčelinja društva u
toku predstojećih paša. Kupovina starih pčelinjih društava u ovome
periodu je također povoljna za pčelare početnike jer su ta društva već
prošle kritični moment proljetnog razvoja. Pri kraju mjeseca oni su
obično razvijena da pčelaru mogu dati i viška meda u toj godini. Pri
kupovini prirodnih rojeva i starih pčelinji društava pčelar početnik
treba obratiti pažnju na zdravstveno stanje pčela. A pošto je početnik
neiskusan najbolje je da se posavjetuje sa nekim pčelarom koji je
iskusan i napredan u tom dijelu. Pčelari koji proizvode matice za svoje
potrebe ili za prodaju mogu već krajem travnja početi sa proizvodnjom,
ako su vremenski uvjetii zadovoljavajući. Cijeli vremenski period
travnja u hranilicu se dodaje pogača iznad matične rešetke u medišta.
Preporučljivo je da ona bude obogaćena. To je zbog intenzivnog odgoja
legla i zbog povećane potrošnje hrane u ovome mjesecu. U slučaju da
nastupi period sa niskim temperaturama kada pčele ne mogu da izlijeću
iz košnice tada je prisutnost pogačice veoma važna.
Ako
tada nema pogačice u košnici a nema ni unosa iz prirode matica smanjuje
polaganje jaja. Sa smanjenjem otvorenog legla jedan dio mladih pčela
ostaje nezaposlen pa su one sa starijim nezaposlenim pčelama
inicijatori uvođenja pčelinjeg društva u rojevi nagon. Pogačicu držati
do bagremove paše. U toku ovoga mjeseca potrebno je oko 10 kilograma
meda da u košnici bude rezerva iznad plodišta. Uz takvu rezervu meda
pčelinje društvo osjeća sigurnost za razvoj kad je to najpotrebnije.
svibanj:Radovi na pčelinjaku: svibanjPočetak prve glavne paše!
Tijekom
ovoga mjeseca pčelar ubire plodove svoga rada tj. u njemu se vrši prvo
vrcanje meda. I u svibnju pčelar ima dosta posla ako hoće da svoja
pčelinja društva koja su tada maksimalno razvijena održava u približno
istoj jačini i sa njima koristi predstojeće paše. Da bi takva razvijena
pčelinja društva pčelar iskoristio mora se tijekom ovoga mjeseca
pridržavati određenog redoslijeda radnji: -Pčelar ne smije dozvoliti da
mu pčelinja društva dođu u rojevni nagon. Poduzeti navedene mjere
protiv rojenja koje je pčelar radio i u travnju. -Pošto bagrem obično
cvjeta oko 10. svibnja pčelinja društva trebaju biti razvijena tako da
ona dostignu svoj maksimum na samom početku paše. -Kada bagrem počne
otvarati svoje cvjetove može se iz medišta izvrcati višak meda ako ga
ima od voćne paše ili paše uljane repice. I ako je na pomolu jaka paša
pčelinjim društvima treba ostaviti oko 10 kilograma meda u rezervi. Te
okvire u prvom medišnom nastavku iznad matične rešetke treba
zabilježiti nekim simbolom. Pošto je taj med obično voćni ili preostala
zimska rezerva treba ga ostaviti u košnici kada se vrca bagremov med.
-Proizvodnim pčelinjim društvima pčelar treba dodati dovoljan broj
medišnih nastavaka a razmjerno snazi pčelinjih društava. Bolje im je
dodati medišni nastavak više nego da u određenom trenutku nedostaje
jedan okvir za odlaganje nektara.

Proizvodna
pčelinja društva koja nisu dostigla svoj maksimum na početku bagremove
paše treba pojačati sa pčelama izletnicama iz slabijih pčelinjih
društava, pomoćnih pčelinjih društava nukleusa i srednje jakih
pčelinjih društava. Za medobranje namijeniti samo jaka i super jaka
pčelinja društva jer ona i sakupe najviše meda. Ova pojačanja treba
pripremiti tek kada vaga pokazuje dnevni unos oko 2 kilograma. Ako bi
proizvodna društva pčelar pojačao još više sa izletnicama prije nego
počne toliki unos moglo bi doći do zarojavanja tako jakih pčelinjih
društava. Ovo je najbolje napraviti ako je: nukleus pomoćno društvo ili
slabo društvo pored jakog pčelinjeg društva kojeg pčelari zovu
proizvodna pčelinja društva. Pčelar treba gore navedena pčelinja
društva samo maknuti sa njihovih mjesta i odnesti na drugo mjesto na
istom pčelinjaku ili najbolje 2-3 kilometra od pčelinjaka. Sve pčele
izletnice napustit će svoje košnice i po povratku sa paše ući u
proizvodno pčelinje društvo i još više ih pojačati. Svako pčelinje
društvo u toku jakih paša prima svaku pčelu sakupljačicu ali pod
uvjetom da ona donosi nektar i pelud.-na početku cvjetanja bagrema i
kada on počne mediti potrebno je pratiti dnevni unos nektara u košnicu.
Kontroliranje unosa u košnicu vrši se pomoću pčelarske vage koja se
postavlja ispod jedne proizvodne košnice. Zapisivanje podataka vrši se
po mogućnosti svaki dan predvečer kada se sve pčele izletnice vrate sa
paše. -Na početku paše otvoriti sve ulaze u košnicu kod jakih
proizvodnih društava. -u toku jakog unosa nektara osigurati
ventilaciju u košnicama zbog sazrijevanja meda. Oko 50% unesenog
nektara od bagrema je voda. Veliki postotak te vode iz nektara morat će
ispariti pri preradi nektara u med. -Ako pčelar ima dovoljno
izrađenog saća za medišne nastavke treba ih popuniti okvirima na kojima
su izgrađene satne osnove - saće. Takve okvire treba rasporediti između
okvira sa izrađenim saćem. Ali u toku paše pčele troše dosta vremena i
energije na izgradnju tih okvira. Najbolje je takve okvire osigurati
kada nisu intenzivne paše. -Pčelari koji ne koriste rešetku a nemaju
ni dovoljan broj okvira za medište mogu medišne okvire razrijediti da
pčele u njima prodube ćelije. -Ovo sve treba osigurati na samom
početku paše i poslije košnice nije potrebno otvarati i uznemirivati
pčele. Ako se i moraju otvarati onda to napraviti predvečer kada
prestane izlijetanje pčele na pašu. Znači pčelama treba sve osigurati i
pustiti ih bez ometanja da rade svoj posao. -Bagrem medi približno
10-tak dana, tako da u većini krajeva već prestaje mediti 20. do 25
svibnja. Zavisno od pašnih prilika i medobranja pri kraju svibnja
pčelar se mora pripremiti za vrcanje. Bagrem - izobilje nektara!-5-6
dana poslije kada bagrem prestane mediti, pristupa se vrcanju meda,
kada je postignuto njegovo sazrijevanje. -Pri otvaranju košnice za
oduzimanje meda mogu se istovremeno uraditi još neki poslovi i to: a)
zamijeniti maticu u pčelinjim društvima b) formiranje rojeva c)
formiranje paketnih rojeva d) formiranje nukleusa itd. -Kod
preseljenja košnica pčelari koriste dvije paše na ranijem i kasnijem
bagremu. Ako pašne prilike dozvoljavaju svakako bi pčelari trebali
iskoristiti šansu i preseliti svoje košnice na obje paše. -Kada se
završi bagremova paša pčelinja društva obavezno brojno oslabe. Do
sljedeće intenzivne paše pčelinja društva treba brojno ojačati. Sa
njima treba iskoristiti sljedeće intenzivne paše kao što su: lipa,
kesten i livada. -U ovome periodu između dvije paše ima dosta
nadražajne paše. U tom periodu cvjeta: amorfa (bagremac), malina,
kupina, crvena kravska djetelina itd. Na ovim pašama pčelinja društva
ojačaju da mogu maksimalno iskoristiti lipovu i livadsku pašu koje
dolaze polovinom lipnja. -Cijeli svibanj postoje mogućnosti da se
pčelinja društva izroje i izlete po jedan ili dva roja. U ovome slučaju
javlja se problem ako pčelar u tom momentu nije na pčelinjaku u potrazi
za novim smještajem. I
u ovom mjesecu povoljni su uvjeti za nabavku prirodnih rojeva. Za ovu
kupovinu vrijede svi navedeni uvjeti u prošlom mjesecu. –Pošto u ovom
mjesecu ima idealnih uvjeta za rast trave ispred i iza košnice to se
onda stalno kosi i održava red na pčelinjaku. U svibnju najpovoljniji
su uvjeti za proizvodnju matica. To pčelari koji proizvode veći broj
matica za prodaju maksimalno iskoriste. I pčelari koji proizvode matice
za svoju potrebe mogu poslije bagremove paše iskoristiti idealno
vrijeme za proizvodnju.

Naslov komentara: Re: PCELARSTVO Wed Sep 23, 2009 8:29 pm

ZA POČETNIKE
SA KOLIKO PČELINJIH DRUŠTAVA, KADA I KAKO ZAPOČETI PČELARENJE?[/b]

Osobe koje žele da
počnu da se bave pčelarenjem ne treba odmah da nabavljaju veliki broj
pčelinjih društava. Za početak pčelarenja sasvim je dovoljno 3-5
košnica.
Ne valja počinjati ni samo sa jednom košnicom, jer
su greške pri radu moguće, pa i stradanje po nekog pčelinjeg društva,
pogotovu u toku zime. Ako se početniku desi da mu jedino društvo ne
izimi, njemu je onda stradalo 100% pčelinjaka, pri čemu najčešće
nastaje veliko razočarenje, i teško odlučivanje za novi početak
pčelarenja. Ili, ako imamo samo jedno pčelinje društvo, pa ono iz nekih
razloga oslabi, nemamo ga čime pomoći, na primer ramom sa zrelim leglom
i pčelama, što nije slučaj kada počinjemo pčelarenje sa nekoliko
košnica.
Kada smo čvrsto rešili da počnemo da se bavimo pčelarenjem, treba
u toku zime ili ranije s proleća, da nabavimo kvalitetne košnice,
najbolje nove, sl. 1. Košnice treba da su odgovarajuće ofarbane i
krovovi opšiveni limom. Poželjno je da na plodištima budu ugrađene
ručice za lakše nošenje košnica. Bez obzira za koji tip košnica smo se
odlučili, sve one treba da budu potpuno iste konstrukcije i prilagođene
za seobu.

PCELARSTVO Text1-1_1

Pored košnica treba nabaviti i ostali neophodan pribor. Da bismo i
pomoćniku pri pregledanju društava obezbedili zaštitu, treba nabaviti
dva pčelarska šešira i dva para zaštitnih rukavica. Umesto šešira bolje
je obezbediti pčelarsku bluzu sa šeširom, koji sa nje može da se skida.
Dimilica, pčelarski nož i četka su takođe neophodni pri
pčelarenju. Treba obezbediti i materijal za sagorevanje u dimilici.
Pored navedene opreme i pribora, za početak će nam trebati i
jedan kalem žice za ožičavanje ramova, dvadesetak satnih osnova
odgovarajućih dimenzija i žvrk, običan ili električni, za utapanje žica
u satne osnove, kao i šilo ili bušilica za bušenje rupa u bočnim
letvicama ramova, za provlačenje žica. Prve sezone pčelarenja treba se
uzdržati od požude za ceđenjem meda. Prve godine treba da se trudimo da
što bolje upoznamo život pčelinjeg društva i tehniku pčelarenja i da
pčele što više zavolimo.
Neiskusni početnici teško će se snaći sa jakim pčelinjim
društvima, ako ih nabave pre bagremove paše, s namerom da odmah ocede
med. Pa još ako ta paša omane, eto opet velikih razočaranja. A jaka
društva u to vreme su mnogo skuplja od nešto kasnijih rojeva.
Pčelarenje može da se započne nabavkom prirodnih ili jeftinijih
paketnih rojeva i njihovim smeštanjem u košnice sa ramovima u kojima su
ugrađene satne osnove. Ali, neiskusnim početnicima, najbolje je da
pčelarenje započnu dobrim rojevima na ramovima, odmah posle bagremove
paše, odnosno krajem maja – početkom juna meseca. Rojevi treba da budu
na 5 ramova, od čega su 3 rama puna legla u svim stadijumima, a na po
jednom krajnjem ramu treba da ima hrane - polena i meda. Površine sa
leglom treba da budu gusto pokrivene pčelama raznih doba starosti,
odnosno da ima najmanje 1 kg (10.000) pčela i da bude prisutna mlada
(iz te godine) kvalitetna oplođena i obeležena matica, koja je već
pronela. Na svim ramovima treba da ima ukupno oko 3 kg hrane.
Rojeve treba nabaviti od iskusnog pčelara, sa pčelinjaka koji je
od početničkog udaljen najmanje 15 km, kako bi se u njima sačuvale sve
pčele izletnice.

PCELARSTVO Text1-2_1

Sl. 2.

Dogovorenog dana u popodnevnim satima, treba odvesti prazne
košnice, bez polunastavaka, na pčelinjak isporučioca rojeva. Odmah
treba premestiti rojeve iz njegovih u naše košnice. Njegovu košnicu
skidamo sa postolja i stavljamo je iza, na prevrnuti krov, a našu
otvorenu košnicu stavljamo na postolje. Zatim isporučilac rojeva vadi
redom ramove sa pčelama iz njegove košnice i stavlja ih na istu
poziciju u našu košnicu. Poželjno je da se pri tome matica pronađe na
ramu i pokaže kupcu, sl. 2. Kada su svi ramovi premešteni u našu
košnicu treba u nju zbrisati i pčele sa poklopne daske, podnjače i
zidova plodišta u kome je roj bio. Ramove treba staviti do južnog zida
košnice i učvrstiti ih da se ne pomeraju pri transportu. Dovoljno je po
jedan mali ekser zakucati pored ušica satonoša krajnjih ramova i na
sredini ivice jedne bočne letvice.
Čim predveče prestane doletanje pčela, leta košnica sa rojevima
zatvaramo. Podrazumeva se da košnice imaju obezbeđenu ventilaciju,
odnosno dotok svežeg vazduha do pčela. U ovom slučaju nije neophodno
koristiti zbeg, jer pčele imaju na raspolaganju prazan prostor pored
ramova.
Košnice sa rojevima treba odmah utovariti u prevozno sredstvo i
odvesti ih na naš pčelinjak. Tu ih postavljamo na pripremljena postolja
i posle petnaestak minuta, dok se pčele smire od seobe, otvaramo leta.
I tako oformismo pčelinjak i postadosmo pčelari.
Pa, neka je sa srećom!

» Pcelarstvo