ADILA IZ OSOVA

Naslov komentara: ADILA IZ OSOVA Fri Jul 03, 2009 6:01 am

http://www.rogatica.com/ROGATICA22.wmv
Video kroz Rogaticu
Kod nane Adile u Osovu
Sevdalinka
opija srce i dusu,dok prolazimo kroz Seljane.Krivudavim asfaltom,putem
sa mnogo krivina do Okruglog.Iako je mrkli mrak,u daljini se vide
svjetla nasih povratnika, beli Sabanica.Nastavljamo dalje prema
Osovu,po neko vozilo naidje u susret.Sjedim u autu,slusam
sevdalinku,pusim cigaru,onako opusten i razmisljam.Prodjosmo kroz
Seljane,nekad Mirni krovovi,raja na izvoru,vriska i galama djece,neko
rostilj,neko janje,slika za slikom.I eto tako lijepo se insan osjeca u
momentima sjecanja na nekad, sve je to zivot.

U
takvom raspolozenju stigosmo u Osovo,moram skrenuti lijevo,a tamo desno
puklo Donje Osovo i sija ko London Dery,moje drago Kruskoberje.Moj
Nermin komentarise:Babo bas su lijepa ova sela oko Rogatice,jesu sine i
nema ih ljepsih na dunjaluku.Za par minuta dodjosmo do kuce nane Adile
Tiro rodj.Pasic.

Uz toplu dobrodoslicu,udjosmo u kucu nane
Adile.Vidno uzbudjena, iznenadjena sa nenadanom posjetom rece:“Ne mogu
da vjerujem da je neko dosao da me obidje.Tolike sam godine ovdje,nikad
niko nije dosao da me obidje,djeco fala vam kad ste dosli“. I po starim
obicajima,sok kahva i gurabije,a poslije jabuke,mlijeko i kajmak za mog
Nermina.Iako joj je 71 godina nana Adila je jos vitalna i ne boji se
nijednog posla.

Nana Adila rodjena je 1938 godine u
Rakitnici,jos se dobro sjeca svoje rodne kuce,avlije,kaldrme,rijeke
koja tece ispod avlije,mlina koji je bio vlasnistvo njenog babe Djulage
a.r.,uspomene na razne zgode i nezgode iz tog vakta,koje su joj
izuzetno drage.Koliko su nani drage,drage su i meni jer zelim sto vise
da saznam o adetima i nacinu zivota iz tog vakta,pa je zamolih da mi
malo prica o tom vaktu.
Prica nam Adila kako se nekad radilo,druzilo,asikovalo i udavalo.Kako se vaspitavalo.
Evo jednog segmenta iz tog vakta.
Dogovori
se moba u Rakitnici da se zanju kukuruzi.Tada u selo dodje omladina iz
drugih sela,Sasevci,Homar,Vrutci,Vrabci,Knezina.Iz sela Vrutci znalo je
doci po 17 djevojaka.Uradi moba ,sve se pozanje i poslozi kako
treba,sve za jedan dan,a uvece je obavezno sijelo.Nisu to bila sijela
slicna danasnjim,da narod ubulji u tv i da niko akibeti ne progovori
rijec.Posto je ljeto i ljetne veceri tople,sijela su bila u avlijama,a
pred zoru se ulazilo u kucu i nastavljalo sijelo do sabaha.U avliji bi
se uhvatila po tri kola i kolalo se.

Prvo kolo su bile cure iz najdaljeg
sela,a tada najdalje selo je bilo Vrabci,pa bi se te cure prve fatale u
kolo,a mi kao domacini smo bile nazad,jer tako adeti nalazu..Bogami
mnoge cure su se iz tih kola zagledale i uzele biljege i tako se i
udale.Nije to bio adet u Rakitnici nego sirom Bosne,eto to ti je tako
bilo,prica nana Adila.Bilo je to lijepo vrijeme,nastavlja nana
dalje.Vrijeme kad se nije puno cega imalo,i ono sto se imalo bilo je
slatko.Bilo je to vrijeme kad se sve znalo,gdje kad i kako.Strogo
vaspitanje i postovanje.Bogme se to danas dobro izgubilo i zato nam
vako i ide.

Postoji jos jedno sjecanje koje nana Adila dobro pamti:

Ljetna
doba,vrijeme kosevine i kupljevine sijena,mjesec casnog Ramazana,posti
se,mi kupimo sijeno na imanju na Divicnjaku u Rakitnici.Babo a.r.
Djulaga pita:Dje su vile? a ja ko iz topa odgovorih,Bogme si ti luto
nedje gore,pa si hi beli zaboravio,i tako sam naljutila svoga babu a.r.
da sam tad dobila batine koje i dan danas pamtim.Ja sam tada bila
curetak,ali jezik brzi od pameti,zato sam dobila batine koje i danas
pamtim.Ovo govorim samo zato da kazem kako je nekad bilo vaspitanje i
strogoca.Danas se radjaju,odrastaju i vaspitavaja u drugom vaktu i na
drugi nacin.Ima nana Adila jos mnogo toga da isprica,ali mozda nekom
drugom prilikom.Cijelo vrijeme dok nana prica preslica je u rukama,i
ona ne moze nimalo besposlena.Zbilja preslica koju mozemo gdje rijetko
vidjeti,ostala je i prezivila ova preslica olujna vremena,tako sto je
nana ostavila kod svoje kone,i istu tu preslicu kona je vratila isti
dan kada su se Tire vratile u Osovo u satorsko naselje 2001 godine.Tada
bjese puno naselje povratnika ali se nesto brzo razbjezase,veli nana i
nabraja ko jos danas zivi u Osovu.To su:pored nane Adile,Ado
Divovic,Sahin-Sahman Kahvedjic,Fata Cordalija i Sabrija Mesanovic zvani
Tetak.Pored ovih 5 kuca napravljene su jos 21 kuca ali to su vikendice
oko Rogatice.
Nana Adila sada zivi sama.04.03.2004 godine umro joj
je muz Kasim a.r. u 70-oj godini zivota.Djeca je obilaze,sin Nihad i
kcerka Tima sa svojom djecom.Unucadi vole doci kod svoje nane.Unuci
Nirhad i Rasim,unuka Lejla,svi oni zive u Sarajevu.Prosla je nana Adila
mnoge nedace i zla u zivotu,svaku vrstu krize,ali se nikada ne zali ova
hrabra i skromna starica velikih ljudskih vrijednosti.Prosla je logore
pa je ostala ziva,nasla je svoj mir u svom i na svom.Zivi svoje
staracke dane sa svim komsijama bez razlike na vjeru i naciju,mirno i
sa zadovoljstvom sto je na svom ognjistu u Osovu.

Pricala je o
povratnicima o povratnickom zivotu,ali se najvise zadrzala oko
povratnika Ade Divovica,on se vratio u Osovo,bez ikakvih primanja,mlad
covjek,dijete rastavljenih roditelja,nema pomoci ni od koga.Pricala je
o momku kome je zbilja potrebna finansijska pomoc,moli nana Adila nase
Rogaticane ako mogu da pomognu koliko bilo ovom mladom insanu da
opstane u Osovu.Zna nana Adila da nikome nije lahko,da je kriza,ali
mozda se nadje neko da malo pomogne naseg Adu.

Nana Adila pozdravlja i selami sve nase Rogaticane sirom svijeta i zeli him svako dobro.

Text preuzet sa stranice...
http://www.rogatica.com/index.php?option=com_content&view=frontpage&Itemid=28

Naslov komentara: Re: ADILA IZ OSOVA Sun Jul 05, 2009 2:54 am

Video kroz Rogaticu

http://www.rogatica.com/ROGATICA22.wmv