EVLIJA-CELEBIJA

Naslov komentara: EVLIJA-CELEBIJA Fri May 08, 2009 1:35 am

[/center]

PUTOPIS - EVLIJA ČELEBI

Evlija Čelebi,svjetski poznati,Turski putopisac,u svome cuvenom djelu "Putopis"
,nastalom polovinom 17.stoljeca,daje opsirne opise brojnih gradova na
Balkanu,ukljucujuci tu i Bosanske.Smatra se da su prvi izdavaci
njegovog djela vrsili odredjena korigovanja stila i jezika originalnog
teksta,po zapazanju prevodilaca,na mnogim mjestima je Evlijin pomalo
arhaican nacin izrazavanja izmijenjen i modernizovan prema ukusu
izdavaca,ima takodjer i mnogo "stamparskih" gresaka.Tu se nalaze oblici
rijeci i izrazi koji ne postoje i sl.

Evlija Čelebi bio je poznat i pod imenom Evlija Efendi,ali njegovo pravo ime je bilo Evlija ibn Derviš Mehmed Zilli.Čelebi,odnosno
Efendi,su konvencionalni staleski nazivi,koji su se u to vrijeme davali
obrazovanim ljudima,a oba naziva znace - gospodin.Rodjen je 10.muharema
1020 godine (25.marta 1611.),bio je Hafiz - znao je cijeli Kur`an
napamet,a skolovao se na dvoru Sultana Murada IV.Godine 1640. polazi na
svoje prvo putovanje izvan Carigrada i do kraja svog zivota odaje se
gotovo stalno putovanjima sirom Turske Imperije i postaje neka vrsta
svjetskog putnika,vodeci cijelo to vrijeme svoj dnevnik i biljezeci
marljivo sve zanimljivo sto bi zapazio.Putovao je ili sam,ili u pratnji
znamenitih drzavnika,a najvise kao pouzdanik i pratilac svoga rodjaka
Melek Ahmed-Paše,kome treba zahvaliti za najveci dio Evlijinih
putovanja po Balkanu.Prvo takvo putovanje poduzima 1660 godine,a krajem
avgusta iste godine prvi put dolazi u Bosnu.Njegova putovanja po Evropi
trajala su sljedecih deset godina,do 1670.godine,a potom se vraca u
Carigrad,1671. godine ide u Meku na Hadz,a 1672 godine odlazi u
Egipat,koji je prosao uzduz i poprijeko.Godine 1673 isao u Sudan i
Abisiniju.Posljednje putovanje koje je zabiljezio poduzeo je u julu
1676.godine.

Svojim putopisom,pod nazivom "SEYAHATNAMESI" - "PUTOPIS",stekao je svjetsku slavu.Nije iskljuceno da je originalno naziv svome djelu Evlija dao "TARIH-I SEJJAH"
- "HISTORIJA PUTNIKA",kako stoji u beckom rukopisu i kako proizilazi iz
naslova pomenute skracene redakcije toga putopisa.Integralni putopis je
sadrzan u deset vrlo opseznih tomova.

Nekoliko zanimljivih isjecaka iz vrlo opsirnog dijela njegovog putopisa koji se odnosi na Bosnu i Bošnjake:

-Kada opisuje Sarajevo kaze sljedece:"Narod se u ovim krajevima u puckom govoru zove Bošnjaci (Bošnjak).Samo draze im je kad se kaze "Bosanci" (Bosnevi).Kao
sto je cist njihov jezik,tako su zaista,i oni bistri ljudi koji sve
ispravno prosudjuju.Jezik im je blizak latinskom."(Evlija
Celebi,Putopis,preveo Hazim
Sabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranica 121.) Ovdje je bitno
napomenuti da je naziv "Bosnevi",u stvari Arapski naziv za Bošnjake,i
da je jedino pravilno prevesti "Bosnevi" kao "Bošnjaci". Iz ovog
putopisa vidimo da se u Evlijino vrijeme u Sarajevu,kao metropoli,pored
domicilnog Bosanskog govore i mnogi strani jezici :"Narod govori bosanski, turski, srpski, latinski, hrvatski i bugarski." (Evlija,Celebi,Putopis,preveo Hazim Šabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranica 116.).

-Bošnjake u Banja Luci
opisuje vrlo opsirno,govoreci i o jelima koje vole,pa kaze :"Kupus,koji
zovu "kopuska" ima glavu veliku kao kazan,a listovi su mu socni kao
tanki listovi niseste.Bošnjak za ovaj kupus kaze:"Allah mi je
din (vjera),a kupus imam (vjerovanje) - i jede ga do crkavanja.Od pica
im je glasovito kozje mlijeko,surutka,medovina...Na sedamdeset mjesta
imaju izletista.Od svih najglasovitije je Ferhad-pašina basca.Svega pet
hiljada vinograda i basca placaju porez na vinograde (dunum
hakki).Jedan dio stanovnistva su trgovci.Oni dolaze i odlaze u
Beograd,Skoplje (Uskub) i Solun (Selanik).Drugi dio opet su
gazije,borci za vjeru.Jedan stalez su sluzbenici casnog šerijata,jedni
su bastovani,jedni su ulema,a drugi stalez su privrednici i
zanatlije...Sve im zene nose cohane feredze,a na kape stavljaju jasmake
od tankog bijelog platna i idu vrlo uljudno.Jezik im je bosanski.Oni
svoja imena skracuju pa Hasanu kazu Haso,Musau - Muso,Memiji -
Memo."(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim
Šabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranica 216.)

-Govoreci o Osijeku
kaze sljedece"Dok smo potpuno razmotrili ovaj grad,dotle je prispjela i
ona vojska naseg gospodara Kadizade Ibrahim-paše koja je bila
zaostala.Mi smo prosli ispod satora velikog vezira Fazil Ahmed-paše
Cuprilica u vrlo svecanoj povorci.Naš paša imao je dva tuga.Nasa vojska
je bila impozantnija od vojske ostalih vezira.Kada su vidjeli nase
odrede,svi su vojnici rekli:"Bog ih blagoslovio",i divili se.Tu je bilo
sto dvadeste naoruzanih i dobro obucenih kapidzibasa,dvije stotine
dostojanstvenih...,tri stotine muteferika,dvije stotine delija,dvije
stotine gonulija,dvije stotine Tatara,stotinu cesnegira,stotinu
vanjskih kilardzija,dvije stotine pazeva saraca,tri stotine saridzija
pod puskom,sedam stotina i sedamdeset sejmena,Hrvata,Bošnjaka i Arnauta,od
kojih je svaki pojedini licio na jednog starog lava.Sve njihove putne
kape bile su nacinjene od crvene soja-cohe.Oni su svoje srmom vezane
kape zabacivali na ledja.Svi su prolazili pjeske,u redu dva po
dva,marsirajuci hitro kao srne,noseci puske koje izbacuju olovna zrna
teska cetrdeset do pedeset drama.Zatim su prosli konjanici na konjima
cija je oprema bila sva utonula u srebro,srmu i zlato.Poslije sviju
isao je Kadizade Ibrahim-paša,otmjeno i dostojanstveno poput velikog
vezira."(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim
Šabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranica 371.)

-Opisujuci Beograd i njegove stanovnike kaze:"Premda su beogradski muslimani Poturi,oni ipak znaju srpski,bugarski,bošnjački i latinski nacin govora (istilah)...Sva beogradska raja i povlasceni gradjani (beraya) su Srbi.Premda su blizu bošnjačkog i bugarskog vilajeta,oni imaju svoj zaseban nepravilan nacin govora...Mnogi
znaju takodje i hrvatski,halijski ("galiye"),slovenski (islovos) i
talijanski jezik.Imaju svoje uvazene i postovane istorije.Brojevi su im,opet,kao u bošnjačkom jeziku:
jedno ("yedlo")=1,dva (divva)=2,tri=3..." (Evlija Celebi,Putopis,preveo
Hazim Šabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranice 91. i 92.)

Govoreci o Zvorniku kaze:"Svi njegovi stanovnici su Bosanci.Nosnja im je dolama i potijesne serhatske caksire.To je trgovacki svijet koji govori bosanski.Klima
je prijatna.Oko grada ima mnogo vinograda i basca."(Evlija
Celebi,Putopis,preveo Hazim
Šabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranica 384.)

-Opisujuci Stolac
u Hercegovini,kaze:"Sve su kuce okrenute prema zapadu.Kako se na uscu
potoka Dola u Bregavu nalazi deset vodenica ove kasabe,njih pokrece
voda potoka Dola.Sve rijeke u ovim stranama teku prema zapadu i ulivaju
se u rijeku Neretvu.Zaledje varosi cine brda doline (rijeke) Dola.Narod
nosi kalpake i bijele turbane.Govore bosanski.To
su,medjutim,pravi ratnici,veliki prijatelji stranaca i ljudi od
rijeci."(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim
Šabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranica 419.)

-Govoreci o Foči,kaze:"Stanovnici
(Foče) su u licu lijepi i divni ljudi,cistog vjerovanja,pobozni su i
dobri muslimani.muskarci nose raznobojnu cohanu odjecu.Prvaci i
velikasi zamotavaju bijele calme,a srednji stalez nosi pokratko odijelo
i caksire s kopcama,grube papuce i kalpake od raznobojne cohe i
kunovine.Govore bosanski.Vecinom su trgovci.Hadzija
(hodocasanika) i gazija (junaka) ima takodje dosta."(Evlija
Celebi,Putopis,preveo Hazim
Šabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranica 409.)

-Opisujuci kasabu Ljubinje
u Hercegovini:"Njegovi stanovnici su porijeklom iz Novoga.Oni imaju
nosnju kao Novljani: na glavi nose crven fes i berete i idu golih
cjevanica kao alzirske levente,jer su svi ladjari i fregatnici,ali opet
medjusobno govore bošnjački i latinski;svi su junaci koji ne
znaju za strah ni bojazan."(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim
Šabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranica 421.)

-Opisujuci grad Novi (Herceg-Novi),kaze:"Vecina stanovnika su arnautski,bosanski i hrvatski junaci,koji
nose tijesnu odjecu poput Alziraca i setaju golih cjevanica.Svi
oni,malo i veliko,nose puske i barataju oruzjem.za pojasom nose nozeve
i sablje i bijele corde.na glavu,oko crvenog fesa,stavljaju zavijace,a
na ledjima nose ogrtace od raznobojnih coha...Sjedaju u svoje fregate i
zalijecu se na Klimente (arnautsko pleme na crnogorskoj granici) i
Crnogorce,koji se nalaze na suprotnoj strani.Isto tako plijene obale
otoka Pulje,obale spanske Klore i Sicilije i grabe plijen...ovaj Novski
zaliv prostire se prema jugu sest milja."(Evlija Celebi,Putopis,preveo
Hazim Šabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranice 434. i 435.)

-Opisujuci Gabelu,grad
na Neretvi,juzno od Capljine u Hercegovini,kaze:"To je tvrdo zidan
grad,cetverougaonog oblika,na obali rijeke Neretve,na teritoriji
hercegovackog sandzaka...Njegovi stanovnici,kao i ostali
Krajisnici,nose bijele prsluke i jecerme,a na glavi crveni fes,kao
Alzirci i mletacke caksire (falare) i idu pod oruzjem.Kad ustreba oni
odlaze cak do Sicilije i pljackaju.Govore bošnjački....Na obali
Neretve nalaze se tri razlicite gradjevine,pokrivene ceremitom.To je
bio arsenal (tersane gözleri).Tu,po nalogu Sulejmanovom,stalno stoje
tri spremne galije (kadriga)."(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim
Šabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranica 467.)

-Opisujuci,grad Karlovac u Vojvodini,koji se danas zove Sremski Karlovci kaze:"Prije svega,u ovom seheru ima vrlo mnogo vinograda i basca.Od njihovih specijaliteta narocito su na glasu hljeb i sljive.Svi stanovnici su Bošnjaci.Ima
osobito mnogo hadzija i trgovaca.Iz ovoga sehera vidi se grad
Kovilj,preko Dunava,nasuprot ovom gradu,na teritoriji segedinskog
sandzaka."(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim
Šabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranica 518.)

-Kada opisuje Ilok,grad
na desnoj obali Dunava u vinkovackom kotaru,na sjevernom podnozju
Fruske Gore,kaze:"Buduci da je klima dobra,mladici i djevojke su im
stasiti ;svi stanovnici su Bošnjaci.Tu ima mnogo dobrih
ljudi.Isto tako ima ljudi koji su prijatelji stranaca,gostoljubivi
su,karakterni,blagi i mirni".(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim
Šabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranica 524.)

-Opisujuci Užice
u Srbiji,kaze:"U gradu postoji preko stotinu vodenica za mljevenje
brasna...Zbog prijatne klime,stanovnici su tako lijepi da im je lice
rumeno kao rubin.Otmjeniji svijet nosi curkove od raznobojne cohe
postavljene samurom,hermelinom,zlaticom i kunom.oko glave zavijaju
muslimanske turbane.Svijet nizeg drustvenog polozaja nosi cohano
odijeo,caksire s kopvcama i kalpake.Govori bosanski.Stanovnici
jako vole strance,a svi su trgovci."(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim
Šabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranica 387.)

-Kada opisuje Prijepolje
u Sandzaku,kaze:"Ovdje postoje tri medrese,cetiri osnovne skole i
cetiri tekije...Klima je dosta blaga.Svi stanovnici nose potijesne
arnautske caksire i krajiska cohana odijela : na glavu stavljaju cohane
kalpake razne boje,a govore bosanski,srpski,bugarski i latinski.Vecina
stanovnika su jedri momci,i svi idu golih cjevanica,pašu
sablje,maceve,duge nozeve i bodeze i idu potpuno naoruzani."."(Evlija
Celebi,Putopis,preveo Hazim
Šabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranica 395.)

Opisujuci Pljevlja
u Sandzaku (TAŠLIDŽE),gdje je,inace bilo sjediste hercegovackog
sandzaka od 1576. do 1831.godine,kaze:"Po zakonu (kanun) Sultana
Sulejmana,ovaj je grad sjediste hercegovackog paše u bosanskom
ejaletu...Od varoskih specijaliteta osobito su im poznate umjetnicki
izradjene puske,takozvane "dalyan" i "boyli" (duge) puske,cakmakli
pistolji i "puske".Na glasu su i pljevljanski konji,koji tuku
kamen.Stanovnici grada ponasaju se pristojno i skromno.Oblace cohane
dolame,krajiske tijesne caksire s kopcama i grube papuce,a na glavu
stavljaju krajiske kalpake od raznobojne cohe,samura i kune;nose maceve
i puske,a bave se trgovinom.Govore bosanski i svi su
gostoljubivi,plemeniti i covjecni ljudi."(Evlija Celebi,Putopis,preveo
Hazim Šabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranice 397. i 399.)

-Kada opisuje Čajniče,kaze:"Prema
Sulejman-hanovom katastarskom popisu (tahrir),ova kasaba je pripadala
teritoriji hercegovackog sandzaka.Ali,kako je ona carsko krunsko dobro
(hass-i humayun),stoji pod upravom deftedar-paše.Njom upravlja vojvoda
sa dvije stotine ljudi..".Šeher ima pet muslimanskih i tri hriscanske
mahale...Ima deset dzamija sa mihrabom.Pet je povecih,a najimpozantnija
je dzamija Sinan-paše,zeta Mehmed-paše Sokolovica...Ova varos nalazi se
na opasnom mjestu,ali je klima u njoj vrlo prijatna.To je napredan i
naseljen kadiluk.Na sve strane su brda s gorskim pasnjacima i
vocnjaci.sela se dodiruju jedno s drugim,te su zgusnuta i plodna
naselja.Svi stanovnici govore bosanski i nose krajisku
odjecu.Zene im nose feredze od crnog platna i vladaju se vrlo
uljudno.Mnogo drze do svoje casti i jako su pobozne.stanovnici su prave
Bozje sluge,a posebno moj prijatelj i dobrotvor Hadzi Sefer.Sve su to
ljudi od rza i obraza koji se bave svojim poslom i zive moralno.Oni su
veliki prijatelji stranaca,ljudi koji vole zabavu i
uzivanja,pristupacni su i susretljivi."(Evlija Celebi,Putopis,preveo
Hazim Šabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranice 399.,400.,402. i
403.)

-Opisujuci Nevesinje,kaze:"U ovoj varosi zimska studen nije pretjerana,nego umjerena,a kako je i klima prijatna,u njemu ima ljepotica.Svi govore bošnjački,oblace
turbane i kalpake...Na sve cetiri strane varosi napravili su na osam
mjesta do neba visoke kule na po cetiri skele (gemi direkleri)".(Evlija
Celebi,Putopis,preveo Hazim
Šabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranica 417.)

-Govoreci o Jajcu,kaze:"To je vrlo star grad.Jajce na bošnjačkom jeziku
znaci jaje...To je kadiluk u bosanskom ejaletu,u rangu Kadiluka od
stotinu i pedeset aspri.Nahije su mu jako bogate...Grad se uzdize do
nebeskog svoda."(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim
Šabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranice 207. i 208.)

-Evlija pise i o Prvom Rječniku Bosanskoga Jezika (iz 1631.godine),i o tome kaze:"Ucenjaci i pjesnici seher-Sarajeva napisali su jedan rječnik na bosanskom jeziku u stihovima,po uzoru na perzijsku knjigu Šahidi,iz koga su ovdje prenesena dva metruma."(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim Šabanovic,"Sarajevo-Publishing",1996,stranica 121.)