Stoljecima mi se prepoznajemo

MEHMED MESA SELIMOVIC


Mi nismo niciji. Uvijek smo na nekoj medji, uvijek neciji miraz.
Stoljecima mi se trazimo i prepoznajemo, uskoro necemo znati ko smo.
Zivimo na razmedju svjetova, na granici naroda, uvijek krivi nekome. Na
nama se lome talasi istorije kao na grebenu.

Otrgnuti smo, a neprihvaceni. Ko rukavac sto ga je bujica
odvojila od majke pa nema vise ni toka, ni usca, suvise malen da bude
jezero, suvise velik da ga zemlja upije.

Drugi nam cine cast da idemo pod njihovom zastavom jer
svoju nemamo. Mame nas kad smo potrebni, a odbacuju kad odsluzimo.
Nesreca je sto smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i necemo iz nje, a sve
se placa pa i ova ljubav.

Svako misli da ce nadmudriti sve ostale i u tome je nasa
nesreca. Kakvi su ljudi Bosanci? To su najzamrseniji ljudi na svijetu,
ni s kim se istorija nije tako posalila kao sa Bosnom. Juce smo bili
ono sto danas zelimo da zaboravimo, a nismo postali ni nesto drugo. S
nejasnim osjecajem stida zbog krivice i otpadnistva, necemo da gledamo
unazad, a nemamo kad da gledamo unaprijed.

Nesreca je sto smo zavoljeli tu svoju mrtvaju, pa necemo iz nje, a sve se placa, pa i ta ljubav.

Zar smo mi slucajno tako pretjerano mehki i surovi, raznjezeni i tvrdi?

Zar se slucajno zaklanjamo za ljubav kao jedinu izvjesnost u ovoj neodredjenosti, zasto?

Zato sto nam nije svejedno. A kad nam nije svejedno znaci da smo posteni. A kad smo posteni, svaka cast nasoj ludosti.

Mesa Selimovic

Vezano za temu:

• MEHMED MESA SELIMOVIC
• MESA SELIMOVIC O BOSNI
• DERVIS I SMRT
• STAROST SE BOJI SEBE
• TVRDJAVA