Prica o cobanima

Admin

Prica o cobanima ZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZCOBANICA

Čobanska Ljubav

Bilo je to nekada davno. Ponešto je bilo slično današnjici. Vladali su samo bogati, rijetko pošteni i jaki. Gradova još nije bilo. Bila su sela i muhtari (poglavice okruga). Kuće su bile pokrivene cijepanom šindrom ili slamom, većinom su bile bez poda. Ognjište za loženje vatre imala je svaka kuća. Iznad ognjšta su visile čađave

verige. Rijetke su verige bile od lanaca. Većinom su bile od žice. Živjelo se isključivo od ručne obrade zemlje i stočarstva. Stoku su čuvala djeca i stari. U vrijeme, kada nije bilo poljskih radova, stoku su čuvali i momci i djevojke. Čobani su se okupljali iznad sela na jednom proplanku, odakle su mogli vidjeti svoje selo. Igrali su se klisa i drugih čobanskih igara u kojima su pokazivali svoje vještine. I čobani su se međusobno razlikovali. Družili su se bogati sa bogatima, a siromašni sa siromašnim. Među njima bio je jedan dječak koji je poticao iz skroz siromašne porodice pa su ga zbog toga svi izbjegavali. Dječak je znao zašto ga zapostavljaju i često tjeraju od sebe, pa bi često izmišljao šale na svoj račun, da se ostali smiju, samo da ga ne tjeraju iz društva. Jednom je smislio šalu:

- Zamislite! Danas mi miš progrizao suknenu torbu, u kojoj nosim hranu. Taman toliko, koliko rukom mogu začepiti! -

Svi se nasmijaše i rekoše mu da laže. Dječak je dobro napredovao u svom
fizičkom razvoju. Bio je vrijedniji i ljepši od svojih vršnjaka. Često su ga, iz ljubomore, potcjenjivali i tjerali od sebe, jer su ga neke čobanice već zapažale.

Prica o cobanima Scan0013-1

Prica o cobanima ZZZZZZZZZZZZZZZZZZSITNODUGOCVIJE-1

Dječak se borio kroz život na razne načine. Jednom je uhvatio malo vuče, koje pripitomio i sa kojim se dobro sprijateljio toliko, da mu više nije bilo potrebno društvo, koje ga ignoriše. Njegov vuk mu je postao vjeran prijatelj.

Dječak
u njega bio siguran da će se boriti koliko moze . Dok je jednom čuvao i igrao se sa svojim vukom, prišla mu je čobanica, kćerka od jednog bogataša i rekla:

- Gledam te, kako si lijep i vrijedan. Baš si onakav, kakvog moj otac želi imati zeta. - - Ja sam siromah, a tvoj otac želi bogata zeta, - odgovorio je iznenađeni dječak.

Prica o cobanima KOLIBAVUKOLJINSTAN-1-1

- Stani! Ja ću o tome odlučiti, - odgovori mu djevojka. Dječak se uplašio i
dobacio djevojci:

- Di! Ako te otac vidi da stojiš sa mnom ubiće me. - Djevojka se umiljato
nasmijala:
- Hodi, meni malo bliže, da te bolje vidim!

- Ali ja sam siromah! - potvrdi još jednom dječak. -

- Ništa ne brini! Priđi još bliže! Zar nisi muško? - dječak, postiđen priđe do djevojke, te joj kao bogatašici, poljubi ruku. Djevojku obli crvenilo, na kratko se zbuni.

- Želim da ti kažem! Biću tvoja djevojka! To ne smiješ nikome reći! Kradom se moramo viđati, a ja ću stalno ocu govoriti kako si ti vrijedan i pamtan, dok te otac ne zavoli. Kada vidim da te otac zavolio, reći ću da sam se u tebe zaljubila i da drugoga neću. -

- Ali, onda će tvoj otac mene ubiti, da se ti ne udaš za mene. -

- Stani! I to ću riješiti! Reći ću ocu, ako ti išta uradi, da ću se ja ubiti. Sigurna sam da me voli i da to tebi neće uraditi. Dobar je moj otac ništa ne brini. - ubjeđivala je djevojka momka.

- Ali, ja sam već u tebe zaljubljen! Ja to ne znam kriti. Svi će to vidjeti. -

- Samo ti ništa nemoj pričati, oni ne smiju meni ništa. –

Dogovorili su susrete kradom, dok čuvaju, ili na nekom drugom usamljenom mjestu.

- Oh, kako bih voljela, da mi dođeš još večeras na prozor, da sazna majka da imam momka. -

- To nikako! - odgovori momak.

Dani su prolazili a oni su sve češće bili skupa. Često bi mu kradom ponešto donosila od kuće. Divila se njegovoj ljepoti i vještinama, koje je sa svojim vukom često izvodio. Jednom mu je rekla:

- Večeras ću reći ocu da sam zaljubljena u tebe. Već te primjetio da dolaziš noću i rekao majci, kako si lijep i vrijedan. -

Momak nije imao drugoga izbora. Bio je i on zaljubljen. Pristao je, pa nek bude, šta bude. Poslije porodične večere djevojka reče ocu.

- Oče! Želim da pričamo kao odrasli i da uvažavaš moje želje. -

- Zar to nisam do sada radio? - odgovori otac.

- Jesi, oče! Ali te molim, uradi ovaj put mnogo više za mene. -
Otac je mislio da kćeri treba nešto kupiti pa ga to nije brinulo.

- Samo ćeri reci, sve će biti! -

- Ali, oče, ja ne trebam kupovinu. -

Otac odmah nasluti, šta kćerka želi da mu saopšti, pa reče:

- Pametno, ćeri! samo pametno! -

- Svakako, oče! Zato i tražim od tebe odobrenje. Znaš, oče, već sam ti pričala. Ja sam se zaljubila u onog momka što si govorio, da ti je takav zet. Pa te molim da mi
ne smetaš u mojoj sreći. Hoću da se udam za njega, pa kad ništa nemala. -
Otac zašuti, onda ga obliše suze.

- Imaćeš ti, ćeri, sa njim sve! -
Kćerka je ustala i oca izljubila. Dogovorili su se, da poslije svadbe, dođe i živi sa svojim momkom u očevoj kući. Bila je svadba, kakva se ne pamti u selu. Kada se momak uredio, došla je do punog izražaja njegova momačka ljepota. Mnoge cure su uzdisale.

Prica o cobanima Nosnje-1

Porodice na obje strane su bile srećne i bolje su živjele nego ranije.

Vremena su prolazila. Taj momak postade muhtar (poglavica) svoga okruga. Jednom je bio neki veliki skup, na kom su bili prisutni oni čobani, sa kojima je muhatar čuvao, a sada ljudi. Muhtar se prisjetio svoje sirotinjske torbice koju je miš progrizao, a oni mu nisu vjerovali.
- Ljudi! Vjerujte, desilo mi se čudo! Imam gvozdeno ralo, kojim orem. Došo je miš pa mi progrizo to ralo, taman toliko koliko rukom mogu začepiti. -
Oni isti što mu nisu vjerovali, dok je bio sirotinja, da mu je miš progrizo
torbicu, svi u glas povikaše:

Hoće miš to, muhtaru! To je istina! -
- Jes’! Istina je! - povika muhtar.

- Dok sam bio sirotinja, niste mi vjerovali da je miš progrizo moju
sirotinjsku torbicu. Kada sam postao muhtar, vjerujete da je miš
progrizo moj gvozdeni plug... -

Prica o cobanima AMIRUSUMIURADENA

Begic Esed [Amir]
N.C. USA.

» Prica
» STARA PRICA
» Avdina prica
» Laticeva prica
» COBANSKA PRICA