WukoljinStan


 
HomeHome  portalportal  GalleryGallery  CalendarCalendar  Kako koristiti ovaj Forum?Kako koristiti ovaj Forum?  TražiTraži  Lista članovaLista članova  Grupe korisnikaGrupe korisnika  RegistracijaRegistracija  LoginLogin  

Share | 
 

 Tragedia

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Go down 
AutorPoruka
Admin
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: Tragedia   Sat Mar 21, 2009 5:43 pm

Srebrenica

Jedan od četnika je...uhvatio za kosu trudnicu i nožem joj rasporio stomak iz kojeg je izvadio dvije bebe. Čula sam da je uspjela reći:
- Majko, spasi me. Više nije ni progovorila.

Izjava 31
H. H. rođena 1966. godine u jednom selu nedaleko od Bratunca. Rat je zatekao u selu u kojem je bila udata, gdje boravi do 1995. godine kada je protjerana u Srebrenicu.

U Srebrenici sam stanovala u blizini bolnice. Najviše vremena smo provodili krijući se po podrumima od četničkih bombi i granata.
U teškoj situaciji sa hranom preživljavali smo dane, dok nije počela stizati pomoć konvojima i iz aviona. Popravilo se stanje sa hranom, ali je stigla druga nesreća. Moja starija sestra poginula je u potrazi za avionskim paketima sa hranom. Ubila ju je paleta sa hranom.
U julu 1995. godine, poslije višednevnog granatiranja četnici su krenuli u napad na Srebrenicu. Narod je jako bio uplašen i spas je tražio u bijegu prema kampu UN-a u Potočare. Kod Vezionice sam poslije granatiranja izgubila vezu sa svojom porodicom. Nastao je haos i svi su se razbježali. Jedno je dijete poginulo, a bilo je dosta ranjenih po kojima se gazilo. U toj gužvi našla sam jednu prijateljicu. Ona je isto ostala sama i bila je jako uplašena. Zakačile smo se na jedan kamion u kojem su bili ranjenici i tako došle do Potočara. Ranjenike su smjestili u Fabriku akumulatora. I mi smo ušle tamo, misleći da ćemo biti na
sigurnom. Kasnije smo uvidjele, da bi bilo bolje da smo ostale sa narodom van fabrike, jer bi prije došle do Tuzle i ne bi vidjele grozne stvari.
U fabrici smo provele tri dana i tri noći.

Drugi dan došao je Ratko Mladić i jednom djetetu dao čokoladu. Nakon petnaestak minuta to dijete je bježalo od majke govoreći, da mu ona nije majka. Istog dana pokupili su ranjenike i odvezli ih, a mi smo ostale u fabrici sa mnogo muškaraca. Noćom su izvodili muškarce iz fabrike, i oni se nisu više vraćali. Nisam mogla spavati niti jednu noć. Ujutro oko tri sata jedan čovjek se objesio. Bila je to užasna scena. Naroda je uhvatila panika.

Jedna je žena počela vrištati i pokušala se zaklati nožem. Tada je nastupila panika da se nije znalo šta da se radi. Kada je svanulo, rekla sam prijateljici da idem donijeti vode. Izašla sam na vrata na koja su predhodne noći izvodili muškarce. Prošla sam iza jednog kamiona i vidjela 5-6 zaklanih ljudi bez glava. Okrenula sam se i iza kamiona i vidjela četiri četnika kako sjede i piju. Pored njih su naišle dvije žene, jedna je bila trudna. Jedan od četnika je ljutito upitao odakle su došle, a one su samo pokazivale na flašu sa vodom.
Zatim je drugi ustao, uhvatio za kosu trudnicu i nožem joj rasporio stomak iz kojeg je izvadio dvije bebe. Čula sam da je uspjela reći:
- Majko, spasi me. Više nije ni progovorila.


Pobjegla sam u fabriku ne nasuvši vodu. Prijateljica mi je rekla da je evakuacija prestala i da smo mi ostali kao zarobljenici. Riješila sam da krenemo odatle. Konopci su bili na vratima. Tu je stajao jedan vojnik koji nam nije dao da iza|đemo. Ipak, preskočile smo konopce i
počele trčati prema autobusu. U toj trci primjećujem da sam stala na ruku zaklanom čovjeku. Na putu je bio jedan autobus i kamion oko kojih je bilo vrlo malo naroda. Nedaleko od autobusa neko me iza leđa povukao i zovnuo imenom. Sva uplašena, okrenula sam se i vidjela
da je to moj komšija Srbin. Pitao me gdje mi je ostala porodica, a ja sam samo slegla ramenima, jer nisam ništa znala o njima.
Rekao mi je da idem u autobus, a ne u kamion. Jedan četnik sa strane je govorio da nas vrate u fabriku, ali ovaj moj komšija na to nije obraćao pažnju, nego nas je doveo do autobusa i rekao mi da skinem zeleni džemper, jer bi me mogli maltretirati zbog zelene boje. Smjestile
smo se u autobus i krenule.
Moja prijateljica je bila jako uplašena, tako da sam je cijelim putem hrabrila i tješila da izdržimo. Iza Kravice, četnici su ušli u autobus, ispitivali su za neke ljude iz Potočara, tražili zlato, novac i dokumenta.
Ko je imao, davao je. Dva Četnika su zatim uveli jednu djevojku, koju nisam poznavala. Bila je sva mokra i iscrpljena. Pala je na pod autobusa.

Kada je autobus krenuo, prišla sam joj i ponudila je da sjede. Ona je plakala i rekla:
- Ubijte me! Silovana sam!
I ja sam plakala od žalosti za tom djevojkom. Prišla je neka njena poznanica i ona se, do kraja puta, brinula o njoj.
Stigle smo do Kladnja, a zatim na aerodrom Dubrave kod Tuzle. Poslije dva dana našle smo svoje porodice.


http://krusevdo.com/
Na vrh Go down
Vidi profil korisnika
 
Tragedia
Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Na vrh 
Stranica 1/1

Permissions in this forum:Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
WukoljinStan :: Srebrenica-
Idi na: