WukoljinStan
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

WukoljinStan


 
HomeHome  portalportal  GalleryGallery  TražiTraži  Latest imagesLatest images  RegistracijaRegistracija  LoginLogin  

 

 5. april 1992. godine: Dan kada je politika Radovana Karadžića željela razoriti Sarajevo i BIH!

Go down 
AutorPoruka
Admin
Admin
Admin




5. april 1992. godine: Dan kada je politika Radovana Karadžića željela razoriti Sarajevo i BIH! Empty
KomentarNaslov komentara: 5. april 1992. godine: Dan kada je politika Radovana Karadžića željela razoriti Sarajevo i BIH!   5. april 1992. godine: Dan kada je politika Radovana Karadžića željela razoriti Sarajevo i BIH! Zzzzzr10Mon Apr 05, 2010 9:51 pm

5. april 1992. godine: Dan kada je politika Radovana Karadžića željela razoriti Sarajevo i BIH! News-2010-april-dragan_vikic_1087495. april 1992. godine: Dan kada je politika Radovana Karadžića željela razoriti Sarajevo i BIH! Zlatni_ljiljan-1

5. april 1992. godine: Dan kada je politika Radovana Karadžića željela razoriti Sarajevo i BIH!

24SI - Ratni komandant Specijalne policije MUP-a RBiH Dragan
Vikić, ističe da nikada neće zaboraviti 5. april 1992. godine, dan kada
je politika Radovana Karadžića željela razoriti Sarajevo i Bosnu i
Hercegovinu...



Ovo je bio dan uoci Bajrama,ovo je bio dan uoci oslobodenje grada Sarajeva i na kraju ovo je bio dan kada se u Sarajevu konacno svatilo da se u Bosni mora prihvatiti rat pa ko osta ko ne osta ziv.
Dan koji ce pamtiti svaki Sarajevski stanovnik.Toga dana u predvecernje sate Sirokacu i sve djelove ispod Trebevica zahvatilo je strahovito granatiranje,tada sam po prvi put vidio da granata isplodira par metara iznad zemlje u zraku od koje se pjesadija nemoza zastititi ako nije u zemlji.Toga dana Sarajevsko stanovnistvo je pocelo da umire od svoje JNA i od svojih komsija.....

Taj dan Avioni JNA bombarduju repetitor na Humu u niskom letu obrusavaju se na MZ Bare a onda se naglo dizu probijajuci vazdusni zid i odlaze preko Poljina po druge Bombe....

Kako napominje Vikić, na
današnji dan, tačno prije 18 godina, među građanima Sarajeva probudio
se inat da se očuva Bosna i Hercegovina...
"Taj 5. april ću pamtiti dok sam živ! Jednostavno, neke se slike ne
mogu izbrisati iz sjećanja, a jedna od njih je i napad na školu na
Vracama kada je sve i počelo. Dobro se sjećam, bio je sunčan dan,
drugi dan Bajrama. Slike ljudi ispred Skupštine na Marin Dvoru se ne
zaboravljaju. Ne želimo rat, hoćemo da živimo u slozi, poruka je na
hiljade građana Sarajeva koji su se okupili tog dana. Svi smo tu, ne
damo Bosnu i Hercegovinu, čuje se sa svih strana. Dobro se sjećam i
govora za Yutel, poruke da se ovo zlo koje se krenulo mora zaustaviti.
Tog 5. aprila je jednostavno ljudima "iscurio fitilj". Tog dana smo svi
rekli uglas: "Ne želimo rat, ne damo Bosnu!"", priča Vikić za list "San".

Međutim, kako kaže, već je bilo kasno. Prve žrtve već su pale...
"Sjećam se onog stampeda na Vrbanja mostu, rafala sa Vraca, pucnjave
sa okolnih zgrada na Marin dovru... Nažalost, tada su mučki ubijene
Olga Sučić i Suada Dilberović. Krv je bila prolivena, agresor je posalo
jasnu poruka šta nam se sprema. Sjećam se aviona JNA koji su letjeli
iznad naših glava svega na stotinjak metara iznad Sarajeva. Strašili su
ljude, probijali zvučni zid. To je bio znak da više ništa neće biti kao
prije. Srpski nacionalsiti su imali jasan cilj, a to je stvaranje
velike Srbije. Morali smo se boriti", kaže Vikić.
Probudio se i revolt među građanima, ističe on, je svi oni koji su
osjećali BiH kao svoju državu željeli su da se bore - drugačije nije
bilo moguće...
"Toga dana sam vidio u očima ljudi da Sarajevo neće pasti, da ćemo
zaustaviti tu snažnu mašineriju, iako goli i bosi. I tako je bilo.
Sarajevo se u prvi mah odbranilo, jer da je palo, ko zna šta bi sa nama
bilo. Bosna i Hercegovina više ne bi ni postojala", naglašava Vikić.
Danas, 18. godina poslije rata, sve ostaje na sjećanjima. Vikić kaže
da 5. april danas obilježava sa saborcima, ratnim drugovima, ali i
porodicama onih koji su dali svoj život za odbranu Sarajeva.
"Nakon što obiđemo groblja, mezarja, odemo do očeva, majki, supruga
tih boraca i heroja. Tu je najmučnije... Većina su još bili djeca...
Dali su živote za svoje Sarajevo, za BiH, a danas ih se rijetko ko
sjeća", ističe Vikić.
Međutim, i pored svega, kaže da su se njegovi saborci nakon rata uglavnom dobro snašli, iako ih je većina napustila BiH...
"Ono što kažu - otišli su trbuhom za kruhom. Sada su u Kanadi,
Americi, Švedskoj, Austriji, pa čak i u Kini... No, i oni što su ovdje,
dokazali su da su vrijedni i čestiti momci. Danas ih srećemo u gradu,
gdje šetaju sa porodicama, a većina ljudi ne zna da su oni heroji ovog
grada", kaže Vikić za list "San".
On je ogorčen što su "mediji od kobajagi ratnih komandira napravili
imena, a zaboravili prave borce". Nervira ga i "čaršijska priča da su
borci Ismeta Bajramovića i Juke Prazine bili kriminalci"...
"To su neistine kojima se mora stati ukraj! Da je tako kao što se
priča, onda bi ispalo da su Sarajevo odbranil krimimalci, a ne heroji!
Po tome, ispade da je u Sarajevu onda živjelo 50 posto kriminalaca, ali
ustvari istina je drugačija - u mom odredu su bili sportisti,
profesori, umjetnici, a ne kriminalci... Sarajevo je grad heroja, a ne
kriminalaca! Tako je uvijek bilo i bit će", zaključuje jedan od heroja
odbrane Sarajeva.
Politizacija ratne prošlosti, koja se ovih dana servira iz Beograda, za Vikića ne predstavlja ozbiljnu stvar...
"Naravno, svi oni koji su poremetili plan Velike Srbije, danas su u
Beogradu proglašeni zločincima, što je bilo i za očekivati. Međutim, ne
bojim se nikoga. Vjerujem u pravdu, u sud. Sud će odlučiti ko je
zločinac, a ko borac za pravdu. Da sam ja, ali i moje kolege činili
zločine, kako nas u Beogradu predstavljaju, danas bi bili sakriveni po
šumama iznad Sarajeva, mijenjali identite... Umjesto toga, mi danas
slobodno i uzdignutog čela koračamo svojom Bosnom i Hercegovinom. Tako
će i biti dok smo živi, jer moja je savijest čista, za razliku od onih
koji
su bili sa druge strane", poručuje Vikić.5.
april 1992. godine: Dan kada je politika Radovana Karadžića željela
razoriti Sarajevo i BIH

24SI - Ratni komandant Specijalne policije MUP-a RBiH Dragan
Vikić, ističe da nikada neće zaboraviti 5. april 1992. godine, dan kada
je politika Radovana Karadžića željela razoriti Sarajevo i Bosnu i
Hercegovinu...

Kako napominje Vikić, na
današnji dan, tačno prije 18 godina, među građanima Sarajeva probudio
se inat da se očuva Bosna i Hercegovina...
"Taj 5. april ću pamtiti dok sam živ! Jednostavno, neke se slike ne
mogu izbrisati iz sjećanja, a jedna od njih je i napad na školu na
Vracama kada je sve i počelo. Dobro se sjećam, bio je sunčan dan,
drugi dan Bajrama. Slike ljudi ispred Skupštine na Marin Dvoru se ne
zaboravljaju. Ne želimo rat, hoćemo da živimo u slozi, poruka je na
hiljade građana Sarajeva koji su se okupili tog dana. Svi smo tu, ne
damo Bosnu i Hercegovinu, čuje se sa svih strana. Dobro se sjećam i
govora za Yutel, poruke da se ovo zlo koje se krenulo mora zaustaviti.
Tog 5. aprila je jednostavno ljudima "iscurio fitilj". Tog dana smo svi
rekli uglas: "Ne želimo rat, ne damo Bosnu!"", priča Vikić za list "San".

Međutim, kako kaže, već je bilo kasno. Prve žrtve već su pale...
"Sjećam se onog stampeda na Vrbanja mostu, rafala sa Vraca, pucnjave
sa okolnih zgrada na Marin dovru... Nažalost, tada su mučki ubijene
Olga Sučić i Suada Dilberović. Krv je bila prolivena, agresor je posalo
jasnu poruka šta nam se sprema. Sjećam se aviona JNA koji su letjeli
iznad naših glava svega na stotinjak metara iznad Sarajeva. Strašili su
ljude, probijali zvučni zid. To je bio znak da više ništa neće biti kao
prije. Srpski nacionalsiti su imali jasan cilj, a to je stvaranje
velike Srbije. Morali smo se boriti", kaže Vikić.
Probudio se i revolt među građanima, ističe on, je svi oni koji su
osjećali BiH kao svoju državu željeli su da se bore - drugačije nije
bilo moguće...
"Toga dana sam vidio u očima ljudi da Sarajevo neće pasti, da ćemo
zaustaviti tu snažnu mašineriju, iako goli i bosi. I tako je bilo.
Sarajevo se u prvi mah odbranilo, jer da je palo, ko zna šta bi sa nama
bilo. Bosna i Hercegovina više ne bi ni postojala", naglašava Vikić.
Danas, 18. godina poslije rata, sve ostaje na sjećanjima. Vikić kaže
da 5. april danas obilježava sa saborcima, ratnim drugovima, ali i
porodicama onih koji su dali svoj život za odbranu Sarajeva.
"Nakon što obiđemo groblja, mezarja, odemo do očeva, majki, supruga
tih boraca i heroja. Tu je najmučnije... Većina su još bili djeca...
Dali su živote za svoje Sarajevo, za BiH, a danas ih se rijetko ko
sjeća", ističe Vikić.
Međutim, i pored svega, kaže da su se njegovi saborci nakon rata uglavnom dobro snašli, iako ih je većina napustila BiH...
"Ono što kažu - otišli su trbuhom za kruhom. Sada su u Kanadi,
Americi, Švedskoj, Austriji, pa čak i u Kini... No, i oni što su ovdje,
dokazali su da su vrijedni i čestiti momci. Danas ih srećemo u gradu,
gdje šetaju sa porodicama, a većina ljudi ne zna da su oni heroji ovog
grada", kaže Vikić za list "San".
On je ogorčen što su "mediji od kobajagi ratnih komandira napravili
imena, a zaboravili prave borce". Nervira ga i "čaršijska priča da su
borci Ismeta Bajramovića i Juke Prazine bili kriminalci"...
"To su neistine kojima se mora stati ukraj! Da je tako kao što se
priča, onda bi ispalo da su Sarajevo odbranil krimimalci, a ne heroji!
Po tome, ispade da je u Sarajevu onda živjelo 50 posto kriminalaca, ali
ustvari istina je drugačija - u mom odredu su bili sportisti,
profesori, umjetnici, a ne kriminalci... Sarajevo je grad heroja, a ne
kriminalaca! Tako je uvijek bilo i bit će", zaključuje jedan od heroja
odbrane Sarajeva.
Politizacija ratne prošlosti, koja se ovih dana servira iz Beograda, za Vikića ne predstavlja ozbiljnu stvar...
"Naravno, svi oni koji su poremetili plan Velike Srbije, danas su u
Beogradu proglašeni zločincima, što je bilo i za očekivati. Međutim, ne
bojim se nikoga. Vjerujem u pravdu, u sud. Sud će odlučiti ko je
zločinac, a ko borac za pravdu. Da sam ja, ali i moje kolege činili
zločine, kako nas u Beogradu predstavljaju, danas bi bili sakriveni po
šumama iznad Sarajeva, mijenjali identite... Umjesto toga, mi danas
slobodno i uzdignutog čela koračamo svojom Bosnom i Hercegovinom. Tako
će i biti dok smo živi, jer moja je savijest čista, za razliku od onih
koji su bili sa druge strane", poručuje Vikić.


http://www.24sata.info/vijesti/dogadjaji/29788-april-1992-godine-Dan-kada-politika-Radovana-Karadzica-zeljela-razoriti-Sarajevo-BIH.html
Na vrh Go down
 
5. april 1992. godine: Dan kada je politika Radovana Karadžića željela razoriti Sarajevo i BIH!
Na vrh 
Stranica 1/1
 Similar topics
-
» Politika
» EU nije željela muslimansku državu u Evropi
» SARAJEVO
» 'Srpsko-hrvatska politika ubila je Posavinu
» N.N., rođena 1947.godine u Podžeplju, opština Han-Pijesak.

Permissions in this forum:Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
WukoljinStan :: Arhiva-
Idi na: