WukoljinStan


 
HomeHome  portalportal  GalleryGallery  CalendarCalendar  Kako koristiti ovaj Forum?Kako koristiti ovaj Forum?  TražiTraži  Lista članovaLista članova  Grupe korisnikaGrupe korisnika  RegistracijaRegistracija  LoginLogin  

Share | 
 

 LJUBAV IZMEDU COBANA

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Go down 
AutorPoruka
Admin
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: LJUBAV IZMEDU COBANA   Wed Jan 27, 2010 7:35 am

LJUBAVNA PRICA

Davno,
vrlo davno zivjela je liepa djevojka po imenu Hana. Roditelji su joj
bili siromasni. Imali su samo jednu njivicu, sa koje su skupljali
toliko da su mogli da se prehrane do kraja zime. Kada je nastupalo
prolece, da ne bi pomrli od gladi, roditelji su slali svoju preljepu
kcer Hanu u polja i sume da bere jestive treve korjenje. Jednom tako,
skupljajuci korjenje, Hana se nadje na obali rieke. Zagleda se u rieku,a
onda odjednom,podize glavu. Cudan zvuk flaute, milozvucan i cist,
dolazio je odnekud i osvajao djevojku. Ona poce da slusa i sasvim
zaboravi ono zbog cega je dosla. Vrlo pazljivo razmaknu guste grane
zbuna i vidje da na priobalnom kamenu,okrenut licem rieci, sjedi siromasno
obucen mladic, a oko njega pasu goveda.



To je on svirao na maloj
srebrnoj flauti. Hana je, kao zacarana, stajala i slusala sve dok
mladic nije prestao da svira. Tada se Hana prenu, kao iz sna. Kako je
bilo vrieme da se vrati kuci, to nemajuci kud, pusti grane i necujno
koracajuci, s polupraznom korpom, napusti sumu. Sledeceg dana njeni
brzi koraci dovedose je opet do rieke. Hana zatece istu sliku kao i
predhodnog dana. Pastir je mirno sjedeo i tiho svirao. Djevojka se ponovo
zaniela slusajuci ga. Nije ni ojsetila da je ispustila svoju korpu.
padajuci, korpa zakaci grane i cu se sum. Sve krave, koliko ih je bilo,
okrenuse svoje rogate glave i pogledase Hanu. pastir, se takodje,
okrenu i nikada do tada on ne biase vidio takvu ljepotu. Mladic skoci.
Hana se zbuni i poce da bjezi,ali i biezeci ne promace joj da je i
mladic isto tako liep kao i melodija iz njegove srebrne flaute. Huane je
sutradan ponovo otrcala na rieku. Elem, kako i biva u takvim
slucajevima, djevojka i mladic su se zavoljeli. Svakog dana su se jos pre
zore sastajali. Najpre bi mladic pomogao djevojci da do vrha napuni
korpu jestivim trevama i korenjem, a zatim bi sjedeli na obalu, gledali
kako sunce zalazi iza planina i kako njegovi posledji zraci zlate vodu.




Mnogo je melodija odsvirao mladic za Hanu na svojoj flauti. Sve su joj
se dopadale, ali najvise ona koju je prvi put cula i zato je svakog
dana prie rastanka svirao tu melodiju. Hanu i pastira je vidjela jedna
komsinica. nije proslo mnogo vremena, a o njihovom sastajanju se pricalo
po cielom selu. I nista nije cudno sto o tome ubrzo saznadose i
roditelji liepe Hane. Otac se strasno razljuti, zatvori svoju kcer i
naredi da je najstrozije cuvaju. Hana sada nije smjela da izlazi iz
kuce. Medjutim, to nije bila jedina nesreca za nju. U susjednom selu
zivio je bogati udovac. Dugo je zeleo da se ozeni mladom i liepom
djevojkom, iako je sam bio star i ruzan. Slusajuci o liepoj i mladoj
Hani, usudi se bogati udovac da posalje prosioce s poklonima u kuci
njenih roditelja. Uzalu je kci molila da vrati poklone, jer ona nije
zeljela da se uda za starog udovca. Otac ne htjede ni da cuje. Haana je
molila majku da se zauzme kod oca,ali majka je jedino mogla, zajedno sa
svojom ljubimicom, kad otac ne vidi, tiho i dugo da place. Pokloni su
bili primljeni i svadba je bila zakazana na prvi dan sledeceg mjeseca.
Pastir je, kao i ranije, zajedno sa svojim kravama dolazio na obalu,
ali je njegova flauta zanjemila jer s njim ne biese njegova voljena
Haana. jednog dana krave na obali rieke, umjesto mladog pastira, dotjera
covjek sa sjedom bradom, jer je mladic, cuvsi za udaju Haane, pao u
poselju tesko bolestan. Razbolio se od tuge. Lezeci u svom
polurazvaljenom krevetu, postajao je sve bolesniji. pastir je imao
susjeda prijatelja koji je radio u gradu kod jedog juvelira. On se bavio
ljvenjem zlata i srebra, kao i izradom raznih predmeta od izlivenog
plemenitog metala. Cesto je ovaj mladic dolazio iz grada u selo da
vidi svoju ostarelu majku. Cuvsi da je njegov prijatelj bolestan,
pozuri mu u posjetu. Vidjevsi ga, pastir mu rece: *Dosao si na vrieme,
dragi prijatelju. Cuj moje rieci i dobro ih zapamti. Nemam nista osim
srebrne flaute koja mi je od dede ostala. Zelio bih da je poklonim
Hani. Ti si vjest majstor. Molim te, izlij od flaute srebrnu polugu i
od nje napravi bokal, koji na dan svadbe daj liepoj Hani, kao moj
poslednji pozdrav.* Samo sto je izgovorio te rieci, mladi pastir sklopi
oci zuvjek. Livac ispuni poslednju zelju svoga prijatelja. Izli od
flaute divan srebrni bokal. Na dan svadbe liepe Hane, stanovnici dvaju
sela skupise se kod mladozenje. Dodje i livac. Stavi srebrni bokal na
asuru, koja je bila pripremljena za stavljanje darova. Uskoro poce
svadba. Jela i pica je bilo u izobilju. svi su se veselili, samo je
Hana, koja je, dok su gosti svetkovali, sjedela u najudaljenijoj odaji
i gorke suze lila. Plakala je sjecajuci se svog dragog pastira koga vise
nikad nece vidjeti. Odjednom se veselje, koje se culo iz gostinske sobe,
utisalo, a u toj tisini cuo se cisti glas flaute. To je bila omiljena
melodija koju je pastir svirao Hani. Djuevojka je skocila i potrcala
onamo gdje se glas cuo. Nadala se da ce tamo vidjeti pastira i da su je
samo prevarili, rekavsi da je on umro. Otvorivsi vrata gostinske sobe
brzo pogleda sve, ali, na njenu veliku zalost, onog koga je jedino
zeljela, ne nade tu. Njena omiljena melodija dolazila je iz srebrnog
bokala, koji je bio napunjen vinom. Gosti su sjedeli cutke i
izbezumljeno gledali, a bokal je, zavrsivsi melodiju, zacutao. Nakon
toga gosti su isipali iz bokala vino, zatim ga ponovo u njega sipali,
ali sve je bilo uzalud bokal je cutao. Dugo je zivela nesrecna Hana i
uvjek je, kad joj je bilo tesko, uzimala bokal, prinosila ga usnama, a
on je tada pocinjao njenu omiljenu pjesmu. Na smrtnom casu Hana je
ovaj bokal poklonila svojoj kceri, koja je isto tako bila liepa.
Medjutim, bokal je u rukama mlade ljepotice cutao sve dok se jednog dana
nije zaljubila. Od tada je proslo mnogo vremena. Srebrni bokal se
prenosio od majke na kcer, s koljena na koljeno, a cudesnu melodiju mogao
je da cuje samo onaj koji je zavolio pravom i cistom ljubavlju. - pravi
naslov: Srebrni Bokal( kineska narodna prica) -posveceno...mmm.. svim
romanticnim dusama.

Na vrh Go down
Vidi profil korisnika
 
LJUBAV IZMEDU COBANA
Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Na vrh 
Stranica 1/1

Permissions in this forum:Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
WukoljinStan :: Stare-Price-
Idi na: