WukoljinStan


 
HomeHome  portalportal  GalleryGallery  CalendarCalendar  Kako koristiti ovaj Forum?Kako koristiti ovaj Forum?  TražiTraži  Lista članovaLista članova  Grupe korisnikaGrupe korisnika  RegistracijaRegistracija  LoginLogin  

Share | 
 

 Stara ljubavna p.

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Go down 
AutorPoruka
Admin
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: Re: Stara ljubavna p.   Tue Mar 31, 2009 12:08 am


Karmela i Kenan

Voljeli

su se Karmela i njen komsija Kenan. Voljeli se i jedno drugome obecali
da ce se uzeti i da za njih druge ljubavi nikada nece biti. Cesto su se
kradom vidali i svaku su priliku koristili da budu zajedno.

Jednoga dana Karmeli majka rece:



- Kceri, moja! Danas ti je babo išao dzamiji. Bio je sa jednim covjekom iz susjednog sela.
Rekao mu je taj čovjek da hoće sina da ženi. Kaže da je tebe begenisao i da će poslati prosce da te isprose.

Karmelina mati je zastala, duboku uzdahnula. Gledala je ispred sebe, onda pogledala Karmelu i tiho nastavila:





- Babo ti je kail. Kaze da u toga momka ima dosta zemlje.

Karmela je bila zaprepastena. Nekontrolisano je povikala:

- Cuti, majko! kako mozes to pricati? Ti znas da ja imam momka i da nikada drugoga necu.

Mati je to ocekivala. Znala je sta joj mora reci:

- Kceri, moja! Bice kako babo kaze!




Onda je malo zastala i ozbiljno upozorila kćerku:

- Bice kako babo kazei tebi imeni.

Karmela je plakala i molila da je ne daju.Stalno je govorila:

- Ja neću ići!

Uzalud se Karmela protivila i opirala. Dosli su prosci. Nisu ni pitali Karmelu. Od njenog oca su je isprosili.



Prvog
petka poslije prosevine, dosli su svatovi i poveli Karmelu. Puske su
pucale. Pjesme se pjevale. Svi su se veselili, osim Karmele i Kenana.



Plakali su Karmela i Kenan. Tekle su suze. Proklinjao
je momak i sebe i devojku. Proklinjao je sudbinu. Proklinjao je onog ko
je takav običaj izmislio. Proklinjao je svakog. Proklinjao je nepravdu.


U jedno selo je stizalo veselje. Drugo je obavila tuga i duboka bol.

Ozaloscena Karmela odlucuje:



- Necu zivjeti sa momkom, kojem su me doveli! Vratiticu se svome momku Kenanu, ili cu u Drinu skociti.



Kenan donosi cvrstu odluku:

- Moram vratiti Karmelu! Sa drugom se nikada nece ozeniti.



-Doveli
su svatovi Karmelu u njenu novu kucu. Stavili su je na mjesto gdje
treba da dvori sve prisutne. Svi su veseli, samo je Karmela duvakom
sakrila lice i prolijeva suze. Klela je svoga oca, sto je dade za
nedraga, sto joj uze srecu, a donese nesrecu.



Klela je Karmela i pravila plan. Odlučila se vratiti svome momku. Kako se vratiti? Kako mu u oci pogledati?

Znala
je Karmela da ce joj momak sve oprostiti. Znala je da je puno voli.
Znala je da se sada i on sa bolom u dusi nosi. Obuzeta svojim mislima,
nije ni primjecivala pjesme i veselje.


Kada se sijelo razislo, pozvali su je:

- Hajde, snaho, da veceramo!

Karmela je smogla snage da kaže:

- Samo mi vode dajte!

Stari dedo je sjedio kod sporeta i posmatrao:



- Hm, hm!
Onda je tiho dodao:

- Sine, nije dobro!

Kada su to čuli ukućani, povikase:

- Hajde, dedo, lezi!

Dedo je poslušao, polahko se podigao i otišao da legne.

Karmela je bila mirna i kao da je sve uredu rece:

- Da malo pospremim kucu! Sutra ce narod dolaziti, pa necemo moci nista raditi.
Svi



su polegli. Karmela je lupnula stolicu od sto, kao da posprema. Kada se
uvjerila da je pravi trenutak, otvorila je polako vrata i poblegla iz
kuće. Nije smjela ici uobičajenim putem, jer je znala da će odmah
početi tražili. Bila je mrkla kišna noć. Uputila see sumskim puticem i
tako jedva dosla do Luke.



Dosla je na mjesto, odakle moze vidjeti
svoju kucu kada svane.



Odatle je mogla i da vidi kucu od svoga momka
Kene. Vidjela je da lampa gori, da ima svjetla. Znala je da on ne
spava, da se lomi sa svojom dusom. O, kako bi voljela sada tamo otići i pokucati mu na prozor.



Nesvjesno bi u nekim trenucima krenula, a onda bi se brecnula i sebi rekla:


- Ne smijem to uciniti! Ja sak, ipak, zensko! I ovako sam previse zla uradila!

Osjecala
se, cas ponosno, cas bijedno. Zora je svanula. Karmela je bila u nekom
grmlju. Kada je izlazila da razgleda gdje je, ugledala je svoju majku.
Uzima je drva da nalozi jutarnju vatru. Odma je povikala:


- Oooo, mamaaaa!

Majka
je odmah prepoznala kcerkin glas. Zgrabila je samiju sa glave u ruke i
potrcala preko njiva do cerke, koja je izbezumljena tračala prema njoj
raširenih ruku. Umalo se obadvije ne obalijestiše. Plakale su obadvije.
Sva van sebe, majka je upita:


- Kceri, moja! Odakle ti ovdje?



Karmela se pribrala i počela:

- Znas,
majko! Ja sam tebi govorila da za drugoga necu. Ja sam nocas pobjegla.
Ja sam sto sam i bila. Idi pitaj babu, ako me nece tuci, ja cu u kucu
doci, ako ce me tuci ja odoh u Drinu skociti.



Majka ne moze biti svako, to se bezbroj puta pokazalo, pa i sada. Mati je pala pred muza i rekla:

- Ako
Karmela krene prema Drini, ja moram prva u Drinu skociti! Ja poslije
njejne, ne daj Boze smrti, niti mogu niti trebam zivjeti! I ovako smo
joj previse bola nanijeli.



Blijed. Sav izgubljen. Prestrašen, otac zagalami:

- Muci! Nego, idi mi dovedi dijete!

Mati je brzo otisla i skupa sa Karmelom dosla kuci:

Otac je blistao od srece i radosti, potrcao je zagrlio Karmelu. Onda mu se sa srca otelo:

- Eeeeh! Da si mi bogdo musko!

Mladozenja je u svojoj kuci nijemo sjedio i gledao u pod. Kada je su mu roditelji ustali rekao im da je Karmela sinoc pobjegla.

Karmelin momak, Kenan, je poranio i krenuo u selo gde se sinoc Karmela udala. Sve je isplanirao:

- Idem! Imam, tamo jednu rodicu! Preko nje cu Karmeli poruciti da se odma vrati i da cu je uzeti kako smo se i dogovorili.

Razmisljajuci
o Karmeli, brzo je dosao u to selo. Kada je dosao do jedne vode, ugledo



je jednoga dedu, kako uzima avdest za rani sabah. Malo je sacekao da
dedo zavrsi, pa mu nazva selam. Dedo selam prifati, pa ga upita:


- Odakle si, pa si vako uranio?

Obradova se Kenan da moze sa nekim progovoriti, pa rece:

- E, moj, dedo! Ja sam iz Luke!

Dok je dedo, brisao ruke peškirom upita ga:

- Šta ima u Luci?

Kenan je jedva docekao da nasatvi pricu:

- Maaaa! Tako, ima! Sinoc nam se udala jedna djevojka. Otisla je izgleda vama.

Dok je dedo ostavljao peškir na parmake, tiho je rekao:

- Eeee! Moj, sinko! Sinoc dosla! Sinoc osla!



Kenan nije mogao povjerovati u to sto je cuo. Gledao je u dedu razgoracenih ociju, onda mu iz dna duse izletje:

- Ma, sta kazes dedo, jutarnjega ti avdesta!

Dedo ga pogleda, pa rece!



- Jeste! Jeste, sinko!

- Fala tebi, dedo, i tvome sabahu, kad si mene tako jutros rano obradovo, sad cu ti u povjerenju sve ispricati.

Pričao je Kenan ono sto mu je na srcu. Nije se zaustavljao. Obilazio je oko dede. Poskakivao je. Zelio je da poleti.

Dedo je polahko odvraćao rukave, skopcavao je pulte, onda je rekao Kenanu:

- Nije ko hoce, vec kome je sudeno! Jeli sug... , sto su to tako radili.

Dedo ga blago pogledao i rekao:

- Idi!
Cura te ceka. Ona je tvoja! I, nemoj dugo da cekas, javi joj se.
Oprosti joj. Jos je nesto dedo pricao, Kenan ga vise nije slusao,
tracao je i gledao dedu. Zahvaljivao mu se.


Karmeli
rekose da ide cuvati ovce, sto je ona jedva i docekala.



Morala je
proci blizu kuce svoga momka. Dok je išla za govedima, tračala je, a ni
sama nije znala kuda i zasto. Sve joj je bilo nestvarno. Kao da sanja.
Jedina zelja joj se vrzmala u mislima:


- Oh! Kako bih voljela da ga vidim!

Njega nije bilo. Onda bi sama sebi govorila:

- Mora da spava! Nije svu noc spavo! To sam vidjela!

Karmelu je vidjela Kenanova majka. Ni sama nije vjerovala, ali je dmah pomislila:

- Kako cu sina obradovati!


Opet je u nevjerici sebi govorilanije:

- Je li ovo, uistinu, moguce!?


Onda se opet presbirala:

- Dobro sam je vidjela!


Cas
je bila sigurna. Cas je mislila da joj se, mozda, zbog bola u dusi ne
pricinjava. Njenu zbunjenost i nevjericu prekunuo je glas sa kućnih
vrata:



- Selam, majko!



Potrčala je mati da zagrli sina:

- Selam, sine! I mustuluk! Ako me stare oci nisu prevarile?


Znao je Kenan sta ce mu mati reci, pa je preduhitri:

- Nisu, majko! Nisu! Dobro si videla! Jeste se nocas Karmela vratila.


Mati i sin su podijelili radost. Uživali u iznenadnoj sreći, onda mati rece:

- Idi, sine! Dovedi Karmelu kradom! Idi! I sto prije neka dode!


Tako je i bilo. Treci dan





KENAN SE OŽENIO KARMELOM.



Admin: komentar modifikovan dana: Wed Dec 23, 2009 7:58 pm; prepravljeno ukupno 1 puta
Na vrh Go down
Vidi profil korisnika
cibeg
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: Re: Stara ljubavna p.   Sat Sep 19, 2009 5:06 am

Vecina Lucana misli da sam ovu pricu izmislijo.Ova prica je istinit dogadaj u Luci i bilo je jos zanimljiva materijala da napisem,ali poznavajuci nase ljude koji se bez razloga cesto naljute nisam htio neke liepe detalje da ubacim.Prica nije puno ni stara,mozda nesto vise od 100 godina..Ali je pokazatelj hrabrosti i velike ljubavi..
Na vrh Go down
Vidi profil korisnika
 
Stara ljubavna p.
Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Na vrh 
Stranica 1/1

Permissions in this forum:Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
WukoljinStan :: Stare-Price-
Idi na: