WukoljinStan


 
HomeHome  portalportal  GalleryGallery  CalendarCalendar  Kako koristiti ovaj Forum?Kako koristiti ovaj Forum?  TražiTraži  Lista članovaLista članova  Grupe korisnikaGrupe korisnika  RegistracijaRegistracija  LoginLogin  

Share | 
 

 Oprostajno pismo

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Go down 
AutorPoruka
Admin
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: Oprostajno pismo   Tue Dec 15, 2009 1:29 am

Oprostajno pismo

Cesto mi se tvoj lik pojavljuje u snu. To andjeosko lice koje i nakon
toliko vremena ne mogu izbrisati iz glave, iz srca u kojem si ostao urezan
zauvek. Osecam te pod kozom, kao da mi umesto tople krvi ti teces kroz
vene, kao da nikad neces nestati!
Uvek se iznova pojavljujes u mom snu na trenutke koji traju poput vecnosti,
jer u snovima si tako savrsen, nasa ljubav je savrsena...zelim da to traje
zauvek.
Nekoliko trenutaka me preplavljuje osecaj da sam tako zasticena, voljena.
Medjutim, ubrzo shvatim da sam u stvarnosti naivna devojka koju si lagao.
Pitam se, kako neko moze povrediti osobu za koju je uvek govorio da je
voli i pricao sve price u koje sam poverovala, a bile su samo reci koje
ti nisu i nece znaciti bas nista. Verovala sam ti, jer sam bila zaljubljena,
a ljubav je uvek slepa.
Ti si to vesto iskoristio. I sada se plasim pomisli da me je izdala osoba
koju sam volela najvise od svega, kojoj sam se divila, a tako si me razocarao.
U tvoj zivot je dosla ona koja ti mozda znaci sve, al to nije vazno. Za
tebe sam bila samo broj...jedna devojka koja te iskreno i ludo volela.
Al tako je to uvek bilo u zivotu. Zaljubljeni su uvek patili, bili ostavljeni,
prevareni!
Zasto te ne mogu jednostavno zaboraviti? Ne znam, ne mogu se boriti protiv
sebe, svog srca, previse sam slaba. Znam da ovu prazninu koju osecam,
koja me svaki put skrsi, polomi sve u meni mozes samo ti ukloniti. Dragi
moji mama i tata!

Nemojte se ljutiti sto sam ovo ucinila i nemojte plakati...ovo je bio
moj izbor, a vi niste nista krivi. Znam da bi mi sada rekli da razgovaram
s vama, no da sam ja to mogla, ne bi bilo ovako kako je, zato samo procitajte
pismo.
Ja sam napravila ono sto mi je um nalozio, a srce htjelo jer trpiti vise
nije moglo svu onu bol koju su mi zadavali ljudi, ako ih mogu uopce tako
nazvati, svojim rijecima i dijelima...
Dok nisam izasla van iz svoje cahure mislila sam kako je svijet jedno
predivno mjesto i jedva sam cekala da i ja udem u njega, zauzmem se za
sve te ljude koji cine nas svijet.
No onda kada sam izasla u svijet, vidjela sam sto se zapravo dogada vani...ljudi
nisu imali nijednu lijepu rijc za druge ljude, trazili su samo kako nekome
napakostiti iuvriediti ga...nebom nije letjela sreca, kako sam ocekivala,
nego je nebo bilo prekriveno tamnim oblacima mrznje, neljubaznosti, svade....
Umjesto prekrasnih pticica koje bi letjela nebom i razveseljavale me svojim
prekrasnim pjevom, cula sam samo teske rijeci. Svaki me dan srce sve vise
i vise bolilio, svaki dan sam imala u srcu zabodenih sve vise i vise ostrih
maceva koji su razrezali moje srce na tisucu komadice, a ja bez srca vise
nisam mogla zivjeti!
Ljudi nisu vise ljudi, sada su zvijeri, opasne zvijeri...i vise se moramo
cuvati njih nego pravih zvijeri...
I znam da mi je BOG s razlogom dao ovo tijelo, Bog je imao plan za mene,
ali duh u meni je posato nemiran, ovo tijelo mu je postalo tijesno i vise
ga nie moglo trpiti, bas kao ni ja, jer mu se mnogo ruznih stvari dogadalo
bas zbog tog tijela...
Duh je pozelio izaci...pobjeci...nestati....ispariti...uzivati....zivjeti....biti
slobodan...
Kao i ja....pomogla sam nam oboma.
Vi ste, dragi moji, ljudi...znam da jeste, da ste ljudi bas kao i ja....jer
sam svaku ruznu rijec, svako ruzno djelo, svaki ruzni postupak OPROSTILA!
Zaboravila...i sad sam sretna, jer sam ucinila sto mi je Bog i nalozio,
oprostila.
I znam da ste i vi ljudi, jer ce te, bas kao i ja drugima, oprostiti...
ZAUVIJEK VAS ANDEL KOJI CE VAS PRATITI I GLEDATI KAKO OPRASTATE I VOLITE!
-pisalo je u pismu koje su otvorili roditelji ove povrijedene djevojke
kada su je nasli mrtvu u krevetu...plakali su, ali nisu znali zasto...zato
sto je vise nema, zato sto je sada napokon sretna ili zato sto nisu nista
primjetili i nisu joj mogli pomoci!
Prestanite vrijedati jedni druge, jer nikada ne znate koliko tu drugu
osobu zaista povrijedite i ozlijedite je psihicki. Otvorite oci i pazljivo
gledajte, jer se mozda i iza najtoplijeg i najveceg osmijeha skriva velika
tragedija, tuga i razocaranost...Mi nismo zvijer, mi smo ljudi, stvoreni
da volimo...pa zasto onda to i ne radimo??

Proganja me misao da te druga ljubi, ta misao mi neda mira...Iako si
me izdao, razocarao zauvek cu te pamtiti kao savrsenu osobu jer si takav
u mojim snovima, andjele!
Autorica: Megy
Na vrh Go down
Vidi profil korisnika
 
Oprostajno pismo
Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Na vrh 
Stranica 1/1

Permissions in this forum:Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
WukoljinStan :: Stare-Price-
Idi na: