WukoljinStan


 
HomeHome  portalportal  GalleryGallery  CalendarCalendar  Kako koristiti ovaj Forum?Kako koristiti ovaj Forum?  TražiTraži  Lista članovaLista članova  Grupe korisnikaGrupe korisnika  RegistracijaRegistracija  LoginLogin  

Share | 
 

 Stara prica..

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Go down 
AutorPoruka
Admin
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: Stara prica..   Sat Mar 21, 2009 4:09 pm


Pepeljuga

Prele djevojke kod goveda oko jedne duboke jame, a dođe nekakav starac bijele brade do pojasa, pa im reče:
- Djevojke! Čuvajte se vi te jame, jer da kojoj od vas upadne vreteno u nju, one bi se mati odmah pretvorila u kravu.
Ovo rekavši starac otide, a djevojke onda, čudeći se njegovijem
riječima prikuče se jami još bliže i stanu se u nju nadvirivati i
razgledati je, dok se jednoj, koja je bila najljepša između njih,
izmakne vreteno iz ruke i padne u jamu.
Kad ona u veče dođe kući, a to joj se mati pretvorila u kravu i stoji
pred kućom. Po tom ona stane ovu kravu goniti na pašu s ostalijem
govedima. Poslije nekoga vremena otac se ove djevojke oženi udovicom,
koja dovede jednu svoju kćer. Maćeha stane odmah mrziti na svoju
pastorku osobito za to, šta je ona bila ljepša od njezine kćeri:
zabranjivala joj je da se umiva, češlja i preoblači, i svakojako je
tražila uzroke, da je kara i muči. Jednom joj dade u jutru punu torbu
kudjelje, pa joj rekne:
- Ako ovo sve danas ne opredeš i u kokošku ne smotaš, ne idi mi doveče kući, ubit ću te.
Djevojka sirota idući za govedima prela je koliko je mogla. A kad na
podne goveda poliježu u plandištu, ona videći da se na kudjelji ne
poznaje, što je oprela, stane plakati. Kad je vidi ona krava, što joj
je bila mati, gdje plače, zapita je, što joj je; a ona joj kaže sve
redom, što je i kako je. Onda krava tješeći je rekne joj, da se za to
ne brine ni malo:
- Ja ću, - veli, - kudjelju uzimati u usta i žvatati, pa će se na moje
uho pomoliti žica, a ti je uhvati pa odmah motaj na kokošku.
Tako i učine: krava stane kudjelju u usta uzimati i žvatati, a djevojka
na uho njezino žicu izvlačiti i motati, i odmah budu gotove. Kad
djevojka u veče maćesi da veliku kokošku, maćeha joj se vrlo začudi, pa
joj sjutridan da još više kudjelje; a kad ona i ovo oprede i smota kao
i ono prije i u veče donese kokošku gotovu, ona pomisli u sebi, da to
njoj pomažu njezine drugarice, pa joj treći dan da još više kudjelje.
Ali kradom pošalje za njom i svoju kćer, da gleda, ko to njoj pomaže
presti i motati. Kad se ova poslana djevojka privuče, te vidi kako
krava kudjelju uzima i žvače, a pastorka na njezino uho pređu mota, ona
se vrati kući kaže sve materi svojoj. Po tom maćeha navali na svog
muža, da se krava zakolje. Muž je iznajprije ženu od toga odvraćao, ali
najposlije, kad se žena nije šćela okaniti, pristane i on na to, i kaže
joj, da će je u taj i taj dan zaklati.
Kad pastorka za to dozna, ona stane jednako plakati, a kad je krava
zapita, zašto plaće, i ona joj kaže sve što je i kako je, reče joj
krava:
- Muči ti, ne plači, već kad mene zakolju, da ne jedeš od mene mesa,
već kosti moje pokupiš, pa da ih za kućom pod tijem i pod tijem kamenom
zakopaš u zemlju; pa kad ti bude kaka nevolja, dođi na moj grob i naći
ćeš pomoć.
Kad kravu zakolju i meso joj stanu jesti, djevojka nije šćela okusiti
izgovarajući se, da nije gladna i da ne može, nego pokupi sve njezine
kosti, pa ih zakopa, đe joj je krava kazala.
Djevojci je ovoj bilo ime Mara, ali kako je poslije toga najviše radila
i slušala u kući: nosila vodu, gotovila jelo, prala sudove, mela kuću i
radila sve ostale kućevne poslove, i kako se tako najviše oko vatre
nalazila, prozovu je maćeha i njezina kći Pepeljugom.
Jednom u nedjelju maćeha, opremivši se sa svojom kćeri u crkvu, prospe po kući punu kopanju prosa, pa reče pastorci:
- Ti pepeljugo! Ako ovo sve proso ne pokupiš i ručak ne zgotoviš, dok mi iz crkve dođemo, ubit ću te.
Pošto one otiđu u crkvu, djevojka sirota stane plakati govoreći u sebi:
- Za ručak mi nije brige, lasno ću ga zgotoviti, ali ko će toliko proso pokupiti!
U tom joj padne na um, što joj je krava rekla, ako kad bude u nevolji,
da ide na njezin grob i da će naći pomoć; pa otrči odmah onamo. Kad
tamo, ali, šta da vidi! Na grobu stoji velikački sanduk otvoren pun
svakojakijeh dragocjenijeh haljina, a na zaklopcu njegovu dva bijela
goluba, pa joj reknu:
- Maro! Uzmi iz sanduka haljine, koje hoćeš, pa se obuci i idi u crkvu, a mi ćemo proso pokupiti i ostalo sve urediti.
Ona veselo uzme prve haljine s vrha sve od same svile, pak se obuče i
otide u crkvu. U crkvi sve se, i žensko i muško, začude njezinoj
ljepoti i njezinijem haljinama, a najviše, što niko nije znao, ko je
ona i otkuda je; a osobito joj se začudi i oko na nju baci carski sin,
koji se ondje desio. Kad bude ispred svršetka leturđije, ona se iz
crkve iskrade pa bježi kući; pa svukavši svoje haljine ostavi ih u
sanduk, a on se sam zatvori i nestane ga. Ona brže k vatri, kad tamo, a
to proso pokupljeno, ručak gotov, i sve uređeno.
Malo postoji, al' eto ti joj maćehe sa kćerju svojom iz crkve, i vrlo se začude, kad vide sve uređeno, pa i proso pokupljeno.
Kad bude u drugu nedjelju, maćeha se sa svojom kćerju opet spremi u
crkvu i na pohodu prospe još više prosa po kući; pa kaže pastorki kao i
prije:
- Ako to sve proso ne pokupiš i ručak ne zgotoviš i ostalo sve ne urediš, dok mi dođemo iz crkve, ubit ću te.
Pošto njih dvije otiđu u crkvu, pastorka odmah k materinu grobu, kad
tamo, a to sanduk opet otvoren kao i prije i na zaklopcu stoje dva
bijela goluba, pa joj reknu:
- Obuci se ti, Maro, pa idi u crkvu, a mi ćemo proso pokupiti i ostalo sve urediti.
Onda ona uzme iz sanduka haljine sve od čistoga srebra, pak se obuče i
otide u crkvu. U crkvi joj se opet začudi sve još više nego prije, a
carev sin očiju ne smetaše s nje. Ali kad bude ispred svršetka
leturđije, ona se između naroda nekako ukrade, te bježi kući, pak se
brže bolje svuče i haljine ostavi u sanduk, pa k vatri.
Kad joj maćeha sa svojom kćerju dođe iz crkve, još većma se začude kad
vide proso pokupljeno, ručak gotov i ostalo sve uređeno, i nikako se
nijesu mogle dočuditi.
Kad bude u treću nedjelju, one se opet spreme u crkvu, pa na pohodu
maćeha prospe još više prosa po kući i kaže pastorci kao i prije:
- Ako ovo proso sve ne pokupiš, ručak ne zgotoviš i ostalo sve ne urediš, dok mi dođemo iz crkve, ubit ću te.
Pošto one otidu iz kuće, pastorka odmah k materinu grobu i nađe opet
sanduk otvoren i na zaklopcu dva bijela goluba, koji joj reknu, da se
obuče i da ide u crkvu, a da se ne brine ni za što u kući. Onda ona
uzme iz sanduka haljine sve od suha zlata, pak se obuče i otide u
crkvu. U crkvi joj se svi začude još većma, a carev sin bio namislio da
je ne pušta kao i prije, već da je čuva da vidi, kuda će.
Kad bude ispred svršetka leturđije, te ona pođe da ide, a carev sin za
njom ustopice. I tako ona između naroda provlačeći se i bježeći, nekako
joj spadne papuča s desne noge, i ona, ne imajući kad tražiti je,
pobjegne bosonoga, a carev sin uzme joj papuču. Došavši ona kući svuče
se i haljine ostavi u sanduk, pa odmah k vatri kao i prije. Carev sin
po tom zađe s onom papučom njezinom, da je traži po svemu carstvu
ogledajući svakoj djevojci papuču na nogu, ali kojoj duga, kojoj
kratka, kojoj uska, kojoj široka, ne može ni jednoj da pristane.
I tako idući od kuće do kuće, dođe i kući njezina oca. Maćeha njezina,
kad je vidjela, da će carev sin doći i njihovoj kući da traži onu
djevojku, ona nju pred kućom sakrije pod korito. Kad carev sin dođe s
papučom i zapita, imaju li kaku djevojku u kući, ona mu kaže da imaju i
izvede mu svoju kćer. Kad joj papuču on ogleda na nogu, ali joj papuča
ne može ni na prste da se navuče. Onda carev sin zapita, imaju li u
kući još kaku djevojku, a ona mu kaže, da nemaju više nikake. U tom
pijevac skoči na korito, pak zapjeva:
- Kukurijeku! Evo je pod koritom!
Maćeha poviče: - Iš, orao te odnio!
Carev sin čuvši to potrči brže bolje ka koritu, ta ga digne, kad tamo,
a to pod njim ona ista djevojka, što je bila u crkvi i u onijem istim
haljinama, u kojijem je treći put bila, samo bez papuče na desnoj nozi.
Kad je carev sin ugleda, on se gotovo obeznani od radosti, pa joj brže
bolje papuču nazuje na desnu nogu, i videći, da joj je ne samo taman na
nogu nego da je upravo i onaka kao i ona, što joj je na lijevoj nozi
odvede je svome dvoru i oženi se njome.



COVJEK I ZMIJA

Čovjek i zmija
Jednom je išao neki čovjek iz Veljuna i nosio na leđima drva. Umoran
sjede na jedan kamen i počinu. Najednom poče ispod onog kamena nešto
cviljeti. Taj se čovjek dignu i odmaknu kamen, ali na njegovo čudo
izađe ispod kamena zmija, pa reče čovjeku:
- Čovječe, ti si mene oslobodio od velikoga zla, a ja ću te zato ubiti;
i to najprvo ću te mojim jezikom otrovati, a od otrova morat ćeš
umrijeti!
Čovjek joj odgovori:
- Ma nemoj tako, zmijo, molim te, poštedi me. Nije pravedno, što si namislila učiniti!
Zmija mu se smilova i reče:
- Ja ti dopuštam, da potražimo suca, pa kako on reče, neka bude onako!
Oni krenuše dalje livadom kraj šume i nađoše jednoga privezanog staroga psa.
Ispripovijedaju mu, što se dogodilo među zmijom i čovjekom. Pas reče:
- Zmija ima pravo!
Čovjek sada zatraži, da mu pas dokaže, zašto bi zmija imala pravo. Pas poče dokazivati:
- Vidiš, čovječe, dok sam je bio mlad i jak, služio sam svoga gospodara
vjerno i pošteno; išao sam s njim u lov, kuću sam mu čuvao po danu i
noći, po snijegu i ledu, on je imao od mene koristi, i bio sam mu jošte
vjeran drug i pratilac. Sada, kad sam ostario, privezao me je ovdje u
šumi, da me vuci pojedu. Evo vidiš, da čovjek nije ni pravedan ni
zahvalan, stoga ima zmija pravo!
Čovjek sada stade moliti zmiju, da potraže drugoga suca, jer da ovaj
nije bio pravedan. Zmija pristade, i oni krenu dalje. Kad su dalje uz
šumu išli, namjeriše se na staroga privezanog konja. Zmija reče odmah
veselo:
- Evo suca!
Oni mu ispripovijedaju sve, što se dogodilo među njima, pa ga zamole neka sudi, tko ima pravo. Konj reče:
- Dragi moj čovječe, zmija ima pravo. Dok sam ja bio mlad i jak, služio
sam momu gospodaru vjerno i pošteno. Jašio je on na meni u lov i
svagdje se je sa mnom zabavljao. Vukao sam mu teške terete, njega
naokolo vozio i pomagao sam mu na polju, šumi i vodi, po žegi, kiši,
snijegu i ledu. Jednom sam mu i život u ratu spasio. Sada, kad sam
ostario, privezao me je ovdje, da me vuci izjedu. Evo vidiš, čovječe,
da čovjek nije zahvalan, i stoga ima zmija pravo!
Vidi čovjek, da mu nema spasa, pa zamoli zmiju, da potraže još trećega
i posljednjeg suca. Kad su pošli livadom dalje, sastanu lisicu i
ispripovijedaju njoj, što se među njima dogodilo, i zamole je, neka im
sudi. Lisica, kako je bila lukava, privuče se k čovjeku, pa mu prišanu:
- Ako mi dadeš svoje guske i kokoši, dosudit ću tebi pravo!
Onda reče ozbiljno i strogo:
- Ja ovdje kao sudac to raspraviti ne mogu, nego ajdmo na ono mjesto, gdje se to dogodilo!
Kad su došli na ono mjesto, reče lisica:
- Ajde ti, zmijo, u rupu, u kojoj si onda bila, a ti, čovječe, sjedi ondje, gdje si i onda sjedio!
Sad namignu lisica čovjeku, a on poklopi kamenom onu rupu, u kojoj je zmija bila. Tako su čovjek i lisica prevarili zmiju.
Sada se rastanu čovjek i lisica, ali lisica dovikne čovjeku:
- Pazi, što si obećao. Ja ću doći na badnjak po svoje!
Dođe taj čovjek kući, bio je cijelo vrijeme žalostan i nije htio ništa o tom govoriti ženi.
Na badnjak htjela je žena zaklati kokoši i guske, ali je nije pustio čovjek, već joj je rekao:
- Ma nemoj klati, ženo, jer ja sam to obećao lisici, koja mi je život spasila!
I sada je tek čovjek pripovijedao ženi, što mu se onda dogodilo sa zmijom.
Pred noć na Badnjak sjedili su u kući čovjek i njegova žena i gledali
na prozor, ali eto ti najednom lisice po kokoši i guske, što joj ih je
čovjek obećao. Tada će žena čovjeku:
- Što ćeš ti sve ovo dati lisici, pa da mi gladujemo preko Božića. Uzmi pušku i ubij lisicu!
Čovjek doista posluša ženu, uzme pušku i ubije lisicu. Lisica se prevali i u posljednjim životnim trzajima reče:
- Ovako čovjek plaća. Ja sam mu spasila život, a on mi ga je uzeo!

Na vrh Go down
Vidi profil korisnika
 
Stara prica..
Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Na vrh 
Stranica 1/1

Permissions in this forum:Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
WukoljinStan :: Stare-Price-
Idi na: