WukoljinStan


 
HomeHome  portalportal  GalleryGallery  CalendarCalendar  Kako koristiti ovaj Forum?Kako koristiti ovaj Forum?  TražiTraži  Lista članovaLista članova  Grupe korisnikaGrupe korisnika  RegistracijaRegistracija  LoginLogin  

Share | 
 

 TRAGICNA ZASJEDA U KRAVICI

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Go down 
AutorPoruka
Admin
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: TRAGICNA ZASJEDA U KRAVICI   Fri Jul 03, 2009 7:17 pm



Tragicna zasjeda:U Kravici kod Bratunca..

03.09.1991.god. iz zasjede oko 21 sat na magistralnom putu
Zvornik-Bratunac, u zaseoku Kajici sela Kravica otvorena je vatra na
putnicko vozilo u kojem su se nalazila cetiri mladica Bosnjacke
nacionalnosti. Tada su usmrceni Dzemo Jusic iz Podcausa i Nedzad Hodzic
iz Hrance, te teze ranjeni Mevludin Sinanovic iz Glogove i Zaim
Salkovic iz Tokoljaka.

Zlocin su izvrsili Radenko Milanovic
zv. Mali Raso iz Kravice i Marko Markovic zv. Kobra iz Crnce, opstina
Ljubovija. Medjutim, ovi vinovnici nikada nisu bili izruceni organima
Mup-a, jer su, navodno, neposredno potom otisli na ratiste u Hrvatsku.
Saucesnici u ovom zlocinu bili su jos radnici Mup-a: Dragan Ilic, Pero Milic i Vidoje Radovic.


Tragicna zasjeda u Kravici


U
kuci stare Rahime Hodzic, iz Bratunackog sela Hranca, te veceri 3.
septembra, na okupu su bili: kcerke Fazila i Suhra, sin Alija, snaha
Zuhra i unucic Bekir. Jedino jos nije bilo njenog drugog sina Nedzada.
Nije bilo razloga za strah, jer je tek devet sati.
Medjutim, bas
tada iz prvaca Kravice zacula se i silovita rafalna paljba, koja je za
cas utihnula, pa se ponovo javila. U kuci su se svi u cudu zgledali:
otkud veceras tako rano rafali? oni su navikli da ih slusaju tek oko
jedanaest.
Ma sta se odmah prepali?! Nije ovo Hrvatska da se gine
rekla je kcerka Fazila svrsena gimnazijalka. necu da slusamo rafale,
hocu muziku. i ukljucila je kasetofon.

Ali, dok su oni slusali
muziku da ne bi slusali muziku oruzja nisu ni slutili da su ti rafali
smrtno ranili njihovog Nedzada i njegovog prijatelja Dzemu Jusica, da
Nedzad, u smrtnom bolu i na izmaku snage, puze do seoskog potoka da bi
se posljednji put napio vode i umro.
Sada sve znaju i sada se sve
zna. Nedzad Hodzic i Dzemo Jusic, izuzetno skromni i posteni ljudi,
izgubili su mlade zivote kao prve zrtve, ne samo u Bratunackom kraju
nego i Bosni i Hercegovini, zbog posija medunacionalne mrznje, a da toj
mrznji njih dvojica nisu dodali ni jedno jedino zrno.

Nedzad
Hodzic, zvani Fora, tek se bio zaposlio u Skupstini Opstine Bratunac na
odredeno vrijeme, kao raznosac opstinske poste i jedini je radio u
porodici. Poceo je da gradi kucu i zauvijek stao kod prve ploce. Mozda
ce gradnju nastaviti njegov sada petogodisnji sin Bekir, koji je ostao
sa majkom Zuhrom da zivi u sobici u kojoj ima dovoljno prostora za
igru, jer otac jos nije stigao, ili nije mogao, da kupi ni jedan lezaj,
ni jednu stolicu, sto...
U ovoj nasoj nesreci, lakse nam je kad smo
culi da je Nedzad poginuo od metka i da nije mucen kao sto se prica da
je mucen njegov drug Dzemo Jusic kaze Nedzadova sestra Fazila.

Ona,
kao i sva porodica, tesko optuzuju patrolu Milicije koja je u Kravici,
samo nekoliko trenutaka prije zlocina, zaustvaljala kola u kojima su
se, pored Nedzada i Dzeme, nalazili Mevludin Sinanovic i Zaim Salkovic,
koji su prezivjeli rafale iz zasjede.
Zasto ti milicioneri ako su
cisti nisu odmah, cim su culu pucnjeve, pritekli u pomoc mom bratu i
njegovim prijateljima i pokusali da ih spase? sta su toliko cekali?
Iako
u Bratuncu kruze razne price o mucenju Dzeme Jusica, njegov otac Faik,
i majka Meve, supruga Hava, nista nam o tome nisu govorili, niti su
imali snage.
Nema mog sina rekao je samo otac Faik.

I Dzemo
je jedini radio u kuci. Tesko je zaradivao radeci svaki put nocnu
smjenu kod privatnog pekara. Naumio je da gradi kucu i uplatio sljunak
za temelje. Posudio je tog kobnog dana 1200 maraka da kupi jos
materijala, ali taj novac mu je nestao, zajedno sa njegovim zivotom.
Njegova kcerkica Mirela kojoj je tek 19 mjeseci u cudu je gledala mamu sto place i ljubi ocevu sliku.
Iako
istraga jos nije zavrsena i ubice jos nisu otkrivene, pa su, prema
tome, moguci i obrti, u Bratuncu vlada opste uvjerenje da je klopka
bila pripmljenja Mevludinu Sinanovicu, zvanom Mevko, iz susjedne
Glogove, koji se vise puta zamjerio srbima.

Mevko, koji se nikad
i nicega ne plasi i ima svoje osjecanje pravde, krenuo je sa
prijateljima Zaimom Salkovicem, Dzemom Jusicem i Nedzadom Hodzicem u
Drinjacu da naspe goriva. Kroz Kravicu su prosli u prvi sumrak a
vracali se oko devet sati uvece. Ko god je cuo brektanje Lade s
probusenim auspuhom, znao je da je to Mevko.
Malo ko bi se iz
susjedne Glogove, sa muslimanskim zivljem, usudio da u to doba prode
kroz srpsku Kravicu, sa kojom se vec danima bili na ratnoj nozi, i
pored toga sto je bas tog dana doslo do pomirenja izmedu kriznih
stabova zavadenih sela. Naravno, Mevko je smio i smjelo se pod njegovom
zastitom.
Kada smo na usli u centar Kravice, gdje bilo oko cetrdeset
ljudi pred nas su izasli milicioneri Pero Milic, Vidoje Radovic i
Dragan Ilic i dali nam znak da stanemo, prica Zaim Salkovic. Mevko je u
pocetku zakocio, a onda je rekao ovo je klopka. Moramo se izvuci! dodao
je gas i legao po volanu.
Dalje nastvalja Mevko: nisam vozio ni
500 metara, a sa svih strana su nas zasuli paljbom. Medjutim, ni jedan
metak nas nije pogodio. Ali, ubrzo nas je docekala nova paljba, meci su
poceli da saraju po kolima i ja sam cuo kako je Nedzad bolno viknuo
pogoden sam! kola su se zanijela i stala. Sa puskom sam istrcao vani i
krenuo desno prema potoku.
Iz kola sam i ja istrcao, a vidio sam
da je istrcao i Dzemo, nastavlja rekonstrukciju dramaticnog dogadaja
Salkovic. Iza mene je sjedio Nedzad i vido sam da, ranjen, ne uspijeva
da otvori vrata. Otvorio sam ih ja, ali je Nedzad samo ispao iz kola.
I Salkovic, je kaze, krenuo za Mevkom i Dzemom desno prema potoku, ali ih nije vidio, nego je samo cuo krsenje ograde.

Sakrio
sam se u blizini u zitu i shvatio da mi spasa nema. Iza leda su bile
visoke stijene, a ispred njihove straze. Dobar dio prostora je bio
osvjetljen, jer su svjetla na nasim kolima bila upaljena. U stravicnoj
tisini cujem neko stenjanje i prema svjetlu vidim kako tesko ranjeni
Nedzad puze prema potoku. Nekako se dovuce do potoka, i poce halapljivo
piti, a onda se ispruzi i smiri.
Tu je, kaze, cekao neko vrijeme.
Onda su se pojavila neka kola, iz kojih su ljudi, sapcuci, nesto
utovarali ili istovarali, pa nestali.

Poslije sat vremena
pojavila su se patrolna kola iste one Milicije koja nas je zaustavila u
Kravici, nastavlja pricu Salkovic. Munjevito sam istrcao iz zita i
prosto uletio u njihova kola. Pitali su me za Mevka i da li je
naourzan. Ja sam im rekao, da bih ih zaplasio, da Mevko ima automat i
dva okvira municije i da je uspio pobjeci u sumu. Oni su odmah
polijegali, hvatajuci zaklon. Ali kad su vidjeli da niko ne puca, digli
su se. U jednom trenutku cuo sam kako neko iz mraka vice ne pustajte
nikog ziva.
Dzemo je pronaden mrtvav petnaestak metara od Nedzada,
ali ja nisam cuo nista sto bi upucivalo na mucenje nekoga, a niti
njegovo ubijanje kaze Salkovic.

A sto je bilo sa Mevkom?
Uspio
sam da im zavaram trag kaze on mirno. Kad sam pregazio potok, bacio sam
150 metaka da mi ne zvece po dzepu. ostavio sam samo dva okvira, i sa
puskom u ruci, napravio varku. Vratio sam se u potok i neko vrijeme
gazio niz vodu, a onda se izuo i neopazeno presao cestu. krenuo sam
tamo prema njihovim strazama, vjesto ih izbjegavajuci. oni su me
trazili u pravcu kud sam im pobjegao, a ja sam im vec bio iza leda. Cuo
sam kako pricaju Dragane ne dajte mu da pobjegne. Ali, evo me ziva.
Osjecam se kao da sam poginuo, pa ponovo ozivio.
I, eto prica, koja se na osnovu ispovjesti prezivjelih, moze ispricati.
Kad, ili ako, ubice budu otkrivene, prica ce biti potpunija.
Sa
milicionerima koji su zaustavljali Mevkovo vozilo prije tragicnog
dogadaja, nismo uspjeli stupiti u kontakt, niti ih je moguce vidjeti.
Vjeruje se da nisu u Bratuncu.
Ali, u Bratunackom kraju sve je
neizvjesno i nista se ne zna osim da svake noci iz muslimanskih i iz
srpskih sela odjekuju pucnji kojim se oglasvaju nocne straze.
Samo
petogodisnje Bekir uzalud nocu doziva oca Nedzada a Mirela Jusic kojoj
je tek 19 mjeseci, u mraku trazi ocevu ruku. Ona ce za cetiri mjeseca
dobiti bracu ili seku....




PRENESENO SA:
http://www.plbih.net/

Na vrh Go down
Vidi profil korisnika
mumin




KomentarNaslov komentara: Re: TRAGICNA ZASJEDA U KRAVICI   Sun Jul 05, 2009 3:19 am


Na vrh Go down
Vidi profil korisnika
 
TRAGICNA ZASJEDA U KRAVICI
Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Na vrh 
Stranica 1/1

Permissions in this forum:Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
WukoljinStan :: Arhiva-
Idi na: