WukoljinStan


 
HomeHome  portalportal  GalleryGallery  CalendarCalendar  Kako koristiti ovaj Forum?Kako koristiti ovaj Forum?  TražiTraži  Lista članovaLista članova  Grupe korisnikaGrupe korisnika  RegistracijaRegistracija  LoginLogin  

Share | 
 

 KRIVI-JAVOR

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Go down 
AutorPoruka
Admin
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: KRIVI-JAVOR   Sat May 09, 2009 9:46 pm






Krivi Javor

Sezdeseti godina dok sam bio jos diete,nisam smijo cuvati sam, pa su me cesto slali da cuvam sa bratom od moga dede Avdom.
Cuvali
smo svakodnevno sami.Ja sam koristio svaku priliku za novu pricu i tako
neprimjeceno dolazio do dobrih informacija,poslastica naseg razgovora
bile su price.



Ovo je bijo mlijecnik,cardak,ali posle ratova koristijo se i kao privremeni smjestaj ljeti...

Koliba na Vukoljinu stanu,Avde Begica,stara je oko 150 godina
.Ja sam je sliko 2003god.

Sjecam se jednom dok smo cuvali ispod Plistine u
Hodinu-vrlju,kod jednog velikog krivog Javora.
Javor smo kasnije
spontano nazvali Avdin Javor,to se mjesto i danas zove kod Avdina
Javora.
Tu je Avdo volijo da bude kada su prilike za kisu ili kada
pada kisa,jer je Javor bijo siguran da nece ispod prokisnuti,posto je
bio mnogo naget a imao je veliku zapreminu.



Koliba u kojoj je zivio Avdo,pamti tri rata i jedina nije nikada gorela.Trebalo bih je obnoviti..

Sjecam se i danas Avdinih goveda,cak i njihovi imena i njihova izgleda.
Imao
je velike volove,jedan se zvao Saronja a drugi Brezonja,imao je i dvije
dobre krave,jedna se zvala Bisa a druga Breza.Saronja je bio veliki,on
bi cesto prvim nogama opkoracijo bukvic i tako navalio prema njegovu
vrhu,bukvic bi se savijo a on bi ga tako obrstio.

Jednom je padala sitna kisa,tako sitna da smo je jedva primjecivali.Nalozili smo vatru ispod Javora i cuvali
goveda.



Molio
sam Avdu da mi po ko zna koji put prica pricu.Avdo nije bio tezak
covjek i nije nicim pokazivao da sam mu dosadan.Sjedio je na jednoj
velikoj zili i kuckao stapom o jednu ogaricu.Volio je liepu vatru i da
su goveda sita,a on makar i ne bio.Hajde Avdane povikao sam jos jednom
nestrpljivo.Jah,hocu,zapamti ovu pricu.



Bila jedna stara dobra porodica,davno u nasem selu,tako davno da ih nija nisam zapamtio.
Zivili
su fino.Nisu dosta radili a imali su svega.Sve sto su imali jeli su i
pili sa svojim radacima i komsijama.Jednog dana domacin se razboli te
umrie a zena osta sama da zivi sa dva sina.Zivili su dobro,nisu nista
mjenjali u nacinu dosadasnjeg zivota,sve dok se ne ozenise.Momci se
ozenise a snahama majka posta visak u kuci te se oba odjelise,svako na
svoju stranu.

Majka ostah sama.

Nije joj bilo tesko i ako

nije navikla na takav zivot.

Bicu zrtva i paticu sama da bude bolje

mojim sinovima,cesto je govorila njihova majka.

Jednoga dana naide

neki bezkucnik muskarac te se naseli u nase selo.Majka od ovih sinova

cesto bih nesto od hrane nosila ovome bezkucniku,siromahu,radi sevapa.

Mjestani

su poceli da je ogovaraju i da se grijese,ali ona nije nato obracala

paznju.Kada je bila pri kraju svoga zivota pozva sinove te him rece:

Pozvacu onoga siromaha u svoju kucu.Nemogu gledati da se tako pati u nasem selu,cesto nema sta da jede.

Sinovi se samo zgledase,te ustadose i odose svojim kucama,nista ne rekavsi majci.

Majka

je otisla i dovela siromasnog dedu u svoju kucu.Djelili su sve sto su

imali,starica se cesto falila kako je dedo dobar,kako joj pomaze i da

joj je zivot puno bolji od kada su skupa.

Svi su to gledali sa podsmijavanjem,niko nije razmisljao da li je to dobro neko djelo.
A
onda se majka jednog dana razboljela i umrla.

Na Dzenazu je doslo mnogo
ljudi.

Vecinu niko nije poznavao.Kada se Dzenaza zvrsila,dedo je prisao

hodi i zamolio da kaze par rieci prisutnim.Dobijo je riec i ako to nije

bio adet u takvim prilikama.

Dedo je rekao:
Ovo selo zasluzuje da
zivi radi ovg dobrog,kojeg sada ukopasmo,zato vam porucujem:
Prodajte
svu stoku i kupite zita ove godine,od iduce godine nastupa velika susa
i nece biti hrane,narod ce pomrieti od gladi i razni bolesti.Susa ce
trajati punih 12 godina.
Mnogi se samo nasmijase i tako se svi razidose.
Niko
nije vidio kuda je dedo otisao,ali ga niko nikada vise nije
vidio.Poslie dva tri mjeseca,opet je neko umro ali nije bilo ni dede
niti onih nepoznati ljudi.
Tada hoda upita prisutne:Prosli put kada
smo ukopali nasu komsinicu,bilo je mnogo ljudi od tada vise nikada
nisam vidio dedu niti one ljude.Znali neko ista o njima.
Svi su
sutili.

Znateli ista, ko je bijo dedo?.Opet je bila samo tisina.
Hodza je
nastavio:Mnogi smo se ogriesili.Imam osjecaj da je dedo bio dobri i da
je dosao da olaksa nasoj koni zadnje dane. Kada mi nismo htjeli.Zbog
nje nam je ostavio hairli poruku.
Jacu uraditi kako je dedo
rekao.
Svi drugi koji su tako uradili,prezivise glad a oni drugi koji
nisu htjeli tako pomrli su od gladi i razni bolesti.

Hodza je nakon godinu dana,sazvao ljude i napravise turbe na mezaru umrle komsinice.



U vremenu kada je prenesena prica meni,sva suma na nasim krajevima bila je ovaka,do tada nikada nije vrsena sjeca...

Ostale su samo uspomene iz mladosti....



Admin: komentar modifikovan dana: Thu Mar 13, 2014 6:00 am; prepravljeno ukupno 2 puta
Na vrh Go down
Vidi profil korisnika
Admin
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: Re: KRIVI-JAVOR   Tue Dec 15, 2009 6:05 am



Stari obicaji i ono sto je ostalo od njih..

Prilikom nekoliko posljednjih posjeta planinskim selima Vlasica,
Pavlovice..iznenadila sam se u kolikoj mjeri su ostali prisutni obicaji
ko zna koliko vremena stari..
U selu Gl. Bukovica, smjestenog ispod Meokrnja, gostima se jos uvijek
prije i nakon jela donese posuda u kojoj operu ruke..osjecala sam se
malo posramljeno kad mi je starija zena donijela peskir prebacen preko
ramena i pomogla da operem ruke, mada sam primjetila da kuca ima vise
od jednog kupatila, ali, nisam htjela uvrijediti domacine..
U jednom od katuna Vlasicke Gromile, gdje sam prespavala, jela sam sa
svim ukucanima iz jednog tanjira.. Ja i gomila musave djecice smo se
otimali za komadice mesa u grahu..
Ujutro sam primjetila da je moja obuca oprana i osusena..i ne samo u
tom katunu..u svakom zaseoku, moji domacini su se potrudili i ocistili
moju obucu, tako da sam uvjerena da je taj obicaj ciscenja obuce
gostiju tipican za ta planinska mjesta, a mozda i sire..
Primjetila sam i nacin oslovljavanja..zene se oslovljavaju imenom
"mlada", (i sama sam nekoliko puta bila na taj nacin oslovljena) bez
obzira na njene godine, posebno stariji muskarci koje od reda svi
postuju, kako djeca, tako i zene i mladji muskarci..tako, ako neki od
starina, ili dosljaka koji ne poznaju seljane, oslove zenu imenom
"mlada", svaka ce ostaviti trenutni posao, i ljubazno odgovoriti..
S ovakvim vrstama obicaja sam se susrela u planinskim mjestima Bosne, i
mogu reci da su izuzetno rijetki, dragocijeni i nosim najljepse
uspomene upravo zahvaljujuci gorstacima Vlasica i drugih
planina..vjerujem da su karakteristicni i za druge, ali, moram se u to
licno uvjeriti..


...................................
tata mi je pricao kako je jednom sa njim isao negdje, prvo autobusom,
pa onda nekim terencem u tako neku zabit gdje su snimali cijeli dan, da
bi na kraju dana stalu u neki tako katun u kojem noce baba, unuka i
stado ovaca, da bi im baba skuhala po jedan krompir, izrezala po
glavicu crvenog lika i svakome po komad suhomg slanog ovcijeg sira...
kaze stari da nikad u zivotu prije ni poslije toga nije bolje jeo...



...........................................
Pri mojoj zadnjoj posjeti Bosni, cijelo vrijeme sam sam tumarala tim,
kako ti rece, vukojebinama..i ne sjecam se kada mi je bilo u zivotu
ljepse..a tako se namjeravam provesti i sljedeci put..a tek sir, hljeb
i voda!


Na vrh Go down
Vidi profil korisnika
 
KRIVI-JAVOR
Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Na vrh 
Stranica 1/1

Permissions in this forum:Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
WukoljinStan :: Stare-Price-
Idi na: