WukoljinStan


 
HomeHome  portalportal  GalleryGallery  CalendarCalendar  Kako koristiti ovaj Forum?Kako koristiti ovaj Forum?  TražiTraži  Lista članovaLista članova  Grupe korisnikaGrupe korisnika  RegistracijaRegistracija  LoginLogin  

Share | 
 

 Zivi u pecini

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Go down 
AutorPoruka
Admin
Admin
Admin



KomentarNaslov komentara: Zivi u pecini   Fri Apr 10, 2009 5:02 am




Živi u pećini već dvije i po godine

Uspješan karataš sa crnim pojasom nekada radio u Njemačkoj kao zaštitar u kasinima...

Zeničkog Robinson Krusoa, 54-godišnjeg Žarka Hrnjića muka je natjerala da živi u pećini, u zeničkom kamenolomu, gdje je već dvije i po godine, od 2006. godine kada je deportovan iz Njemačke. Hrani se skupljanjem biljaka i životinja. Jede zmije, žabe, puževe, kornjače, a ponekad se, kaže, posreći pa uhvati i patku.

Dvije pećine


Ovdi bi mogao biti dnevni boravak...

- Znam ne jest po dva dana, a nekada čak rovim i po kontejnerima. Većinu pronađene hrane podijelim psima kojih imam desetak i oni su mi jedino društvu u hladnim noćima - priča nam Žarko.

Izabrao je dvije pećine za život, koje je preuredio i u njima boravi zavisno od vremenskih prilika koje tog dana vladaju.

- U ovoj jednoj sam napravio vrata i tu boravim preko dana, jer je blizu rijeka i nekako je ljepše. Preko noći idem u drugu pećinu, koja je na brdu, malo iznad ove jer je udobnija za spavati, suho je i ne puše vjetar - priča Žarko.

Posjećuje ga nekoliko prijatelja, koji dođu s vremena na vrijeme i donesu mu nešto hrane ili odjeće.

- Nedavno me je posjetila i policija i donijeli su mi nekoliko deka i konzervi. Iz Općine ili nekih institucija koje se brinu o ovakvim kao što sam ja, nisu nikada dolazili - kaže Žarko.

Četvero djece




Nekad davno je imao ženu sa kojom je dobio četvero djece, ali su se nakon rođenja posljednjeg djeteta razišli i od tada ne zna ništa ni o njoj, niti o djeci.

- Imam tri sina i jednu kćerku. Jedan sin živi u Busovači, a ostali su negdje po bijelom svijetu. Ovaj iz Busovače me ponekad posjeti i pomogne koliko može, ostale se ne sjećam kada sam vidio - priča nam Žarko.

Nekada uspješni karatista, nosilac crnog pojasa, koji mu je omogućio da u Njemačkoj radi kao zaštitar u kasinima, u pećini je završio jer je nakon deportacije ostao i bez stana u zeničkom naselju Jalija. Nije, kaže, na vrijeme podnio zahtjev za povrat stana jer je bio u Njemačkoj.

- Rodio sam se na Jaliji i odrastao, nakon čega sam se 1986. godine zaputio u bijeli svijet trbuhom za kruhom, da bi, nakon što su me otjerali iz Njemačke, doživio i da mi u Zenici otmu stan u kojem sam se rodio - priča nam Žarko.

Nikada ne traži pomoć


Zivot je nekome liep a nekome crn i ovdi neko zivi ali ne i Zarko..

Prilikom naše posjete Žarka smo u zatekli društvu prijatelja koga zovu Kekec, koji ga ponekad posjeti i donese mu nešto hrane i odjeće, onoliko koliko se može.

- Žarko je pravi zenički Robinzon Kruso. Spava u pećini, skuplja biljke i životinje, živi onako kako mora. Iako je prošao cijeli svijet, njemački jezik govori perfektno, život ga je na kraju srozao, mada se on nikada ne žali i ni od koga ne traži pomoć - kaže Kekec.

Od kornjača pravi pepeljare

- Izrađujem brojne predmete od biljaka i životinja. Evo upravo sam ulovio nekoliko kornjača, od čijeg oklopa izrađujem pepeljare. Nekada mi i mještani nešto naruče. Baš jučer mi je jedna žena naručila 200 motki za grah - priča Žarko.


Tekst je preuzet iz bh. dnevnika "as"...



Na vrh Go down
Vidi profil korisnika
 
Zivi u pecini
Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Na vrh 
Stranica 1/1

Permissions in this forum:Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
WukoljinStan :: Arhiva-
Idi na: