WukoljinStan


 
HomeHome  portalportal  GalleryGallery  CalendarCalendar  Kako koristiti ovaj Forum?Kako koristiti ovaj Forum?  TražiTraži  Lista članovaLista članova  Grupe korisnikaGrupe korisnika  RegistracijaRegistracija  LoginLogin  

Share | 
 

 Hutba

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Go down 
AutorPoruka
Sulejman




KomentarNaslov komentara: Hutba   Thu Apr 02, 2009 3:58 pm




Hutbu je poslao Halilović Nezim Muderris,
imam džamije Kralj Fahd u Sarajevu

U nastavku pročitajte sadržaj hutb
e:

SEDAMNAEST GODINA OD POČETKA

ORUŽANE AGRESIJE I GENOCIDA U

REPUBLICI BOSNI I HERCEGOVINI








SEDAMNAEST GODINA OD POČETKA

ORUŽANE AGRESIJE I GENOCIDA U

REPUBLICI BOSNI I HERCEGOVINI



Braćo i sestre u islamu! Danas 08. rebi-l-ahira 1430.h., što odgovara 03. aprilu 2009. godine, hutbu sam naslovio sa «Sedamnaest godina od početka oružane agresije i genocida u Republici Bosni i Hercegovini». Za pomenutu temu sam se opredijelio iz razloga što se za tri dana, 06. aprila, navršava sedamnaest godina od početka oružane agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, od strane krnje Jugoslavije, a nakon godinu dana poslije i od strane Republike Hrvatske, a pojmovi „oružana agresija“ i „genocid“ su kodovi moderne historije Bošnjaka, kodovi koje ne smijemo zaboraviti, kako se isto ne bi ponovilo...

Uzvišeni Allah u Suri El-Burudž govori o narodu, koji je na svirep način ubijao vjernike samo zbog toga što su vjerovali:

"وَمَا نَقَمُوا مِنْهُمْ إِلَّا أَن يُؤْمِنُوا بِاللَّهِ الْعَزِيزِ الْحَمِيدِ" (سورة البروج: Cool

"I svetili su im se samo zato što su u Allaha, Silnoga i Hvale dostojnog, vjerovali.» (Suretu El-Burudž, Cool

U Republici Bosni i Hercegovini, domovini dobrih i plemenitih Bošnjaka, ubijani su svi redom, samo zato što su muslimani i na taj način je premašen zločin pomenut u citiranom ajetu.

Početkom 1992. godine, srpski nacionalisti su odlučili provesti u djelo Memorandum SANU-a (Srpske akademije nauka i umjetnosti) iz Beograda, sačinjen 1986. godine, koji je naglašavao „nužnost nacionalnog ujedinjenja srpskog naroda, bez obzira gdje se nalazili“, razumijevajući to kao historijsko i demokratsko pravo Srpskog naroda. Glavni redaktor Memoranduma, Srpski nacionalista Dobrica Ćosić ističe da je "ujedinjenje svih Srba u jednu državu historijski cilj srpskog naroda". U cilju stvaranja „Velike Srbijeizvršena je kompleksna politčko-psihološka priprema masa za ratna osvajanja, uz famozne mitinge idogađanja naroda“.

Nakon agresije na Sloveniju i Hrvatsku, uslijedila je duga i teška oružana agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu, koju su provodili: tako-zvane JNA, jedinice MUP-a Krnje Jugoslavije, para-vojne formacije krnje Jugoslavije, u vidu: Arkanovaca, Šešeljevaca i drugih i izdajničkih srpskih snaga iz Republike Bosne i Hercegovine. Pošto Srbi u Republici Bosni i Hercegovini nisu bili locirani na jednom području, a posebno uz Drinu, već su bili disperzirani na većem prostoru Republike Bosne i Hercegovine, preduzete su zločinačke akcije ubijanja, hapšenja, silovanja, mučenja i protjerivanja Bošnjaka.

Četnici su partizanske spomenice, kojima su se okitili poslije II Svjetskog rata, zamijenili kokaradama, koje su bile njihovo trajno obilježje. Okrvavljene kame, kojima su s' koljena na koljeno klani Bošnjaci i kojima su parane utrobe trudnica, bile su iznova naoštrene i spremne za krvavi pohod. Svo oružje i oruđe tako-zvane JNA, kao i oružje Teritorijalne odbrane Republike Bosne i Hercegovine, koje smo mi građani Republike Bosne i Hercegovine kupili, stavljeno je na raspolaganje četnika, koji su pokrvavljenih očiju jurišali na sve što je ikada imalo veze sa islamom i muslimanima. I uživali su u svome zločinu, smatrajući to velikom čašću, podvigom i pobjedom Srpskoga naroda, a jadni li su narodi i pojedinci, koji na zločinu gradiše vlastitu slavu!!!

Agresori na Republiku Bosnu i Hercegovinu nisu pravili razliku između: vjernika i ateiste, člana SDA i Pokreta za Jugoslaviju, manje pobožnog i više pobožnog, trijeznog i pijanice, onoga koji je žderao krmetinu i drugoga koji je nikada nije probao, onoga ko je udavao za njih i koji se ženio od njih i onoga koji to nije činio, onoga koji je bludničio i onoga koji je čuvao svoju čast, onoga koji je psovao svetinje i onoga koji to nije činio, onoga koji se zaklinjao u Jugoslaviju i bratstvo i jedinstvo i onoga koji je znao da je to farsa, prisutna samo u bošnjačkim glavama... Svi su Bošnjaci pred agresorima i domaćim izdajnicima i zločincima bili isti i svi su trebali da budu poubijani, na što svirepiji način. Kada Srbijanski zločinci u Bijeljni nisu mogli razlikovati, Bošnjaka od nebošnjaka, ubijali su sve osunećene muškarce. Silovane su djevojčice, od devet i više godina i nene od osamdeset godina, a zločinci su bili svjesni da je „udariti na čast žene muslimanke“, teže i od samog ubistva. Naše nene i majke, koje su čitava života na svojim glavama imale skromne, ali čiste i mirišljive šamije i kojima nikada ni jedno muško oko osim muževo, nije moglo da vidi jednu dlaku na glavi, one koje su iz poštovanja ustajale pred muškom djecom, koje nikada nikome nisu kazale ružnu riječ i koje su bile časne i ponosne, u toku agresije su bile ponižene i silovane od zvijeri u ljudskom liku. Za Bošnjakinje je čin silovanja bio i ostao težim od ubistva. Toga su zločinci bili svjesni, te su projekat silovanja sistematski provodili na čitavom okupiranom teritoriju Republike Bosne i Hercegovine. Zločinci su silovali djevojčice na oči njihovih roditelja, braće, deda i nena. U usijane rerne su na oči majki stavljali njihovu dojenčad. Na Višegradskoj ćupriji, vakufu Mehmed-paše Sokolovića, zločinci su Bošnjake žive nabijali na kolac, a potom pekli na ražnju, asocirajući na roman «Na Drni ćuprija», velikog četničkog ideologa, Ive Andrića. Korištene su i druge najgnusnije metode zločina, nad kojima um staje...

U tim okolnostima su naivni Bošnjaci očekivali efikasnu vojnu i humanitarnu pomoć Međunarodne zejadnice, koja je bila obavezna zaštititi svoju novu članicu UN-a, ali te pomoći nije bilo. Naprotiv, uveden je embargo na uvoz naoružanja, što je bilo klasično vezanje ruku žrtvi, dok je agresor na raspolaganju imao silnu tehniku i dobro obučeno ljudstvo. U embargu na uvoz oružja u Republiku Bosnu i Hercegovinu se ogleda licemjerstvo Međunarodne zajednice i saučesništvo u zločinu.

Genocid nad Bošnjacima na koncu XX stoljeća, u periodu 1992. – 1995. godina, je jedan u nizu pokušaja srpskog i hrvatskog agresora da Republiku Bosnu i Hercegovinu međusobno podijele, te da je etnički očiste od Bošnjaka, kao autohtonog naroda koji islam baštini kao vjeru. Dogovor u Karađorđevu, između Miloševića i Tuđmana je potvrda tome. Srpski i Hrvatski agresori su u ime velikosrpskih i velikohrvatskih ciljeva, počinili zločin nad onima koji su za njih «poturice», «balije» ili Muslimani - Bošnjaci.

Genocid nad Bošnjacima, na cijelom prostoru Republike Bosne i Hercegovine, a posebno u tako-zvanim zaštićenim zonama: Srebrenici, Žepi i Goraždu se događao na očigled cijeloga svijeta i to Bošnjaci ne smiju zaboraviti, jer zaborav je jedan od najsvirepijih i najbezdušnijih neprijatelja jednoga naroda. Bošnjaci su samo zato što su muslimani, a ne npr. kršćani ili višebošci, bili predmetom neviđenog genocida koji je imao za cilj, njihovo biološko istrijebljenje, kao i zatiranje njihovih: vjerskih, kulturnih i svih drugih obilježja. Sve to nije mogla da „čuje i vidi” gluha i ćorava Evropa, koja se tješila da je humanitarna pomoć koju šalje, potpuno amnestira, bez obzira što se u toj pomoći ponekad moglo naći i onoga bez čega su Bošnjaci mogli da opstanu, kao što su četkice i paste za zube, čačkalice i slično. Mojim hrabrim žepljacima su u akciji padobran bacane i Biblije, te lanč paketi sa svinjetinom...

Evropa i Zapad su zasigurno pali na ispitu, kada su bezdušno posmatrali kako se Bošnjaci, jedan od najstarijih evropskih naroda ubija i kako se ruše kulturna blaga, kojima bi se trebala ponositi Evropa i cijeli svijet. U Sarajevu i Bosni i Hercegovini prije pet stoljeća, u vrijeme kada se kršćanska Evropa dičila svojom prljavštinom, bila su: javna kupatila, javne česme, javne besplatne bolnice, hanovi, karavan-saraji, učilišta, biblioteke i tako dalje. U to vrijeme su se na najboljim lokacijama, u blizinama džamija, od državnih novaca pravile crkve i sinagoge i nikada se niko od muslimana nije protivio jačini crkvenih zvona i nikada niko nije ni pomislio da kaže koju ružnu riječ nemuslimanu, jer je pravo svakog čovjeka da vjeruje u što želi. Eto, to su: civilizacija, tolerancija i suživot, koji su trajali stoljećima i to je ljepota bosanske raznolikosti, jer Bošnjaci vjeruju u Jednog Allaha, koji u 99. ajetu Sure Junus poručuje:

"وَلَوْ شَاء رَبُّكَ لآمَنَ مَن فِي الأَرْضِ كُلُّهُمْ جَمِيعاً أَفَأَنتَ تُكْرِهُ النَّاسَ حَتَّى يَكُونُواْ مُؤْمِنِينَ" (سورة يونس، 99)

«Da Gospodar tvoj hoće, na Zemlji bi doista bili svi vjernici, pa zašto onda ti da nagoniš ljude da budu vjernici?» (Suretu Junus, 99)

A u toj istoj «civiliziranoj i demokratskoj» Evropi, na početku XXI stoljeća u većini zemalja nema džamija, niti će ih biti, jer se navodno ne uklapaju u regulacione planove, a da ne govorimo o ezanu...

U Bosni i Hercegovini je proveden strašan genocid, a na njegovim temeljima je priznata i genocidna tvorevina Dejtonska Republika Srpska. Ono što bi međunarodna zajednica trebala da uradi je da ukine njen naziv, a potom i nju samu, kao genocidnu tvorevinu, kako bi Bosna i Hercegovina mogla da profunkcioniše kao normalna država.

Braćo i sestre! Ne zaboravimo agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocid nad Bošnjacima! Budimo budni i oprezni! Trudimo se da u svojim životima budemo dosljedni nosioci baklje islama, rađajmo, odgajajmo i školujmo našu djecu i nikada više ne dozvolimo da stojeći u redovima, čekamo naše klanje!

Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, ne dozvoli da pod tegobama pokleknemo, učini nas sigurnim za veličanje Tvoga imena, sačuvaj nas od zla Tvojih i naših neprijatelja, uputi našu djecu i potomke, budi nam Milostiv na Sudnjem danu i uvedi nas u džennete, u društvu sa: poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!

Sarajevo: 08. reibu-l-ahir 1430.h. Hutba: Džamija “Kralj Fahd”

03. april 2009.g. Nezim Halilović Muderris
وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!
Na vrh Go down
Vidi profil korisnika
 
Hutba
Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Na vrh 
Stranica 1/1

Permissions in this forum:Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
WukoljinStan :: Arhiva-
Idi na: